RIJEKA » Riječki HNK Ivana pl. Zajca ugostio je predstavu »Tramvaj zvan Žudnja« Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula. Prema drami Tennesseea Williamsa predstavu je režirao Dražen Ferenčina, koji je i dramaturg. U svojem pristupu Ferenčina se ne odmiče mnogo od predloška, slijedeći prilično točno Williamsove zamisli. Za ovu predstavu presudna je dobra glumačka podjela, u čemu se dobrim dijelom i uspjelo. Zanimljivo je i da svaka nova inscenacija »Tramvaja zvanog Žudnja« nameće komparaciju s filmom Elie Kazana, u kojemu glavne uloge tumače Vivien Leigh i Marlon Brando.
U tom smislu predstava Dražena Ferenčine na neki je način i hommage Kazanovu filmu, jer se neki prizori snimaju kamerom i projiciraju na platnu u pozadini scenografije. Istarski »Tramvaj zvan Žudnja« scenografski je i vizualno lijepo riješen. Scenograf Igor Vasiljev napravio je željeznu konstrukciju na tri kata, povezanu stepenicama, koja postaje dinamički element igre. Podjednako je važno i oblikovanje svjetla Denija Šesnića, koji je svjetlo učinio bitnim dramaturškim elementom. Vizualnoj komponenti treba pridodati i video animacije Igora Vasiljeva te mapping Marka Bolkovića.
U ovoj predstavi oblikovanje svjetla i vizualni efekti nisu samo u funkciji kulise ili puke ilustracije, već naglašavaju pojedine snažne dramske trenutke, poput prizora potpuna psihičkog rastrojstva Blanche DuBois.
Uz Denija Šesnića riječki dio autorske ekipe čini Igor Karlić, čija je glazba naglasila atmosferu američkog New Orleansa. Ozračje s kraja 1940-ih godina, kada se radnja komada odvija, prizivaju i decentni kostimi Marite Ćopo, a koreograf je Rajko Pavlić.
Glumački ansambl predvodi odlična Helena Minić u ulozi Blanche DuBois. Ova mlada glumica, koja nosi repertoar INK-a, sazrijeva i raste iz uloge u ulogu. Njena Blanche bliska je onome kako je taj lik zamislio sâm pisac, dakle kao ženu iz otmjene i nekad bogate obitelji američkog Juga koja je doživjela obiteljski i osobni slom, no unatoč tome zadržava gospodske manire. Nakon propasti obiteljskog imanja, Blanche dolazi sestri Stelli i njenom partneru Stanleyu Kowalskom, a mračne sjene prošlosti koje ju prate dovest će je do konačnog psihičkog sloma. Helena Minić posebno je dojmljiva u prizorima sve veće izgubljenosti Blanche DuBois u vlastitim iluzijama. Za ulogu sirova, bahata i neobuzdana Poljaka Stanleya Kowalskog dobro je odabran Petar Ćiritović, a pogođen je i izbor Lane Gojak za ulogu pasivne i o muškarcu ovisne Stelle. Osim što je Williamsov tekst iznova aktualan u vrijeme kada se ponovno suočavamo s društveno-ekonomskom krizom, aktualnost ovog komada je i u temi nasilja nad ženama, još uvijek tabuiziranom motivu homoseksualnosti te vječnom konfliktu između muškog i ženskog svijeta. Usamljenog Mitcha, koji brine o bolesnoj majci, utjelovio je Davor Svedružić, a u predstavi glume i Šandor Slacki, Filip Lugarić, Rade Radolović i Gordana Matana. Riječka publika ispratila je pulski ansambl pljeskom.
