Talijanska drama

“Pituri nemaju sjećanja” u režiji Marija Kovača: Komedija zabuna nasmijala publiku

Kim Cuculić

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Tekst Darija Foa poslužio je redatelju Mariju Kovaču kao inspiracija za poigravanje elementima fizičkog teatra i slapsticka. Ubačeni su i motivi iz popularne talijanske glazbe i opera, a pljesak na premijeri pokazao je da se riječka publika zaželjela komedije



RIJEKA Na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena predstava Talijanske drame »Gli imbianchini non hanno ricordi/Pituri nemaju sjećanja«, koju je prema tekstu nobelovca Darija Foa režirao Mario Kovač.


Ovime se Talijanska drama vraća talijanskom dramskom piscu Dariju Fou (1926. – 2016.), čiji je komad »La colpa e sempre del diavolo« bio na repertoaru TD-a 2000. godine u režiji Bogdana Jerkovića. Jednočinka »Pituri nemaju sjećanja« iz 1958. godine pripada prvoj fazi stvaralaštva Foa, a riječ je o djelu koje bi se moglo opisati kao komedija situacije koju više karakterizira »imbroglio« (zbrka, zabuna) zapleta nego dubinska karakterizacija likova.


Kovačeve intervencije


Neprestano se prelazi iz jedne u drugu situaciju, a neočekivani obrati i »qui pro quo« su posebno omiljeni mehanizmi. Ovo je i tipična komedija zabluda jer ništa nije onako kako se na prvi pogled čini. Glavni likovi su probisvijeti koji se predstavljaju kao profesionalni soboslikari – Pitur kojega igra Giuseppe Nicodemo i njegov Šef kojega je utjelovio Mirko Soldano. Oni dolaze u kuću Udovice (Ivna Bruck), koja je svoga pokojnog muža Giorgia nadomjestila voštanim lutkom koji sjedi u naslonjaču.
Pituri nemaju sjećanja, Gli imbianchini non hanno ricordi, Talijanska drama, snimio Marko GRACIN


Pituri nemaju sjećanja, Gli imbianchini non hanno ricordi, Talijanska drama, snimio Marko GRACIN




S njom žive i tri gospođe sumnjiva zanimanja – Anna (Serena Ferraiuolo), Diana (Sabina Salamon) i Sonia (Leonora Surian Popov). Bizaran i pomalo morbidan motiv muža pretvorenog u lutka pokrenut će niz komičnih situacija, u kojima dolazi do iznenadnih preokreta i zamjena osoba. Tekst Darija Foa poslužio je redatelju Mariju Kovaču kao inspiracija za poigravanje elementima fizičkog teatra i slapsticka, a ova duhovita predstava temelji se i na verbalnim doskočicama i klauneriji. Nisu izostale ni aluzije na našu suvremenost, pa se tako spominje da »pitur« već tri godine vozi bez važeće vozačke dozvole, poput jedne hrvatske ministrice. Ubačeni su i motivi iz popularne talijanske glazbe i opera.


Pokretači radnje su »pituri«, koje su s osjećajem za komično odigrali Giuseppe Nicodemo i Mirko Soldano. Nicodemova interpretacija temelji se na gegovima i pošalicama, dok se Soldano u svojoj igri oslanja na fizičku komiku. Kakva je uloga ovih likova u priči o udovici i njenom mužu, nećemo otkrivati. U raspletu koji se postupno odvija saznajemo da je udovičina kuća zapravo bordel, a zašto je žena odlučila »balzamirati« muža saznat ćemo u prizorima s nadrealnom crtom. Odlična je i Ivna Bruck kao Udovica, kreirajući svoj lik pomalo »pomaknutom« glumom. Zanimljiva je uloga Giorgia/Lutka koju je ostvario Andrea Tich, koji uvjerljivo glumi (ne)živi lik.


Odobravanje publike


Ulogu Gospodina tumači Anton Plešić, a u predstavi sudjeluju i članovi Baleta – Svetlana Andrejčuk, Marina Grgurić, Vitalij Klok, Irina Koeteles, Danijela Menkinovski i Tanja Tišma. Živahnu koreografiju na dinamičnu glazbu Tomislava Babića osmislio je Branko Banković. Scenografija Davora Praha, koji je kreirao i kostime, je između klasičnog građanskog salona i metaforičkog prikaza s mnoštvom soboslikarskih ljestava. U oblikovanju svjetla Alena Marina naglašeni su nadrealni elementi. Premijerna publika smijehom je reagirala na komične situacije, isprativši glumce i autorsku ekipu dugim pljeskom i povicima odobravanja. Riječka publika zaželjela se komedije, koja se može pratiti uz pomoć titlova na hrvatskom jeziku koje je napravila Rina Brumini.