RIJEKA Na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena predstava Talijanske drame »Gli imbianchini non hanno ricordi/Pituri nemaju sjećanja«, koju je prema tekstu nobelovca Darija Foa režirao Mario Kovač.

Ovime se Talijanska drama vraća talijanskom dramskom piscu Dariju Fou (1926. – 2016.), čiji je komad »La colpa e sempre del diavolo« bio na repertoaru TD-a 2000. godine u režiji Bogdana Jerkovića. Jednočinka »Pituri nemaju sjećanja« iz 1958. godine pripada prvoj fazi stvaralaštva Foa, a riječ je o djelu koje bi se moglo opisati kao komedija situacije koju više karakterizira »imbroglio« (zbrka, zabuna) zapleta nego dubinska karakterizacija likova.

Kovačeve intervencije

Glavni likovi su probisvijeti koji se predstavljaju kao profesionalni soboslikari – Pitur kojega igra Giuseppe Nicodemo i njegov Šef kojega je utjelovio Mirko Soldano. Oni dolaze u kuću Udovice (Ivna Bruck), koja je svoga pokojnog muža Giorgia nadomjestila voštanim lutkom koji sjedi u naslonjaču.

Pituri nemaju sjećanja, Gli imbianchini non hanno ricordi, Talijanska drama, snimio Marko GRACIN

S njom žive i tri gospođe sumnjiva zanimanja – Anna (Serena Ferraiuolo), Diana (Sabina Salamon) i Sonia (Leonora Surian Popov). Bizaran i pomalo morbidan motiv muža pretvorenog u lutka pokrenut će niz komičnih situacija, u kojima dolazi do iznenadnih preokreta i zamjena osoba. Tekst Darija Foa poslužio je redatelju Mariju Kovaču kao inspiracija za poigravanje elementima fizičkog teatra i slapsticka, a ova duhovita predstava temelji se i na verbalnim doskočicama i klauneriji. Nisu izostale ni aluzije na našu suvremenost, pa se tako spominje da »pitur« već tri godine vozi bez važeće vozačke dozvole, poput jedne hrvatske ministrice. Ubačeni su i motivi iz popularne talijanske glazbe i opera.

Pokretači radnje su »pituri«, koje su s osjećajem za komično odigrali Giuseppe Nicodemo i Mirko Soldano. Nicodemova interpretacija temelji se na gegovima i pošalicama, dok se Soldano u svojoj igri oslanja na fizičku komiku. Kakva je uloga ovih likova u priči o udovici i njenom mužu, nećemo otkrivati. U raspletu koji se postupno odvija saznajemo da je udovičina kuća zapravo bordel, a zašto je žena odlučila »balzamirati« muža saznat ćemo u prizorima s nadrealnom crtom. Odlična je i Ivna Bruck kao Udovica, kreirajući svoj lik pomalo »pomaknutom« glumom. Zanimljiva je uloga Giorgia/Lutka koju je ostvario Andrea Tich, koji uvjerljivo glumi (ne)živi lik.

Odobravanje publike

Ulogu Gospodina tumači Anton Plešić, a u predstavi sudjeluju i članovi Baleta – Svetlana Andrejčuk, Marina Grgurić, Vitalij Klok, Irina Koeteles, Danijela Menkinovski i Tanja Tišma. Živahnu koreografiju na dinamičnu glazbu Tomislava Babića osmislio je Branko Banković. Scenografija Davora Praha, koji je kreirao i kostime, je između klasičnog građanskog salona i metaforičkog prikaza s mnoštvom soboslikarskih ljestava. U oblikovanju svjetla Alena Marina naglašeni su nadrealni elementi. Premijerna publika smijehom je reagirala na komične situacije, isprativši glumce i autorsku ekipu dugim pljeskom i povicima odobravanja. Riječka publika zaželjela se komedije, koja se može pratiti uz pomoć titlova na hrvatskom jeziku koje je napravila Rina Brumini.