PLASTIKA FANTASTIKA Društveno angažirani teatar za najmlađe

Predstava spaja kazališni medij, scenski pokret i lutkarstvo s videom i autorskom glazbom / Foto M. LEGOVIĆ

Predstava u kolaboraciji riječkih izvedbenih i vizualnih umjetnica/ika, nastala je kao jedno od prvih djelovanja ReUse centra u riječkom RiHubu

Edukativna predstava za djecu s radionicom »Plastika fantastika« danas će, 1. kolovoza gostovati na slovenskom Ne-festivalu, međunarodnom festivalu kazališta potlačenih, u Gornjem Gradu u organizaciji KUD-a Transformator.

Prilika je to da se podsjetimo predstave koja je kolaboracija riječkih izvedbenih i vizualnih umjetnica/ika, nastala kao jedno od prvih djelovanja ReUse centra u riječkom RiHubu.

Plastična kriza jedno je od gorućih problema današnjice, a svoj odgovor ili barem adresiranje problema onečišćenja plastikom ponudile su mlade glumice netom diplomirane na studiju Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci svojom predstavom za djecu »Plastika fantastika« (5+), premijerno izvedene u prostoru RiHuba.

Ovaj multimedijalni projekt koji se sastoji od kazališnog i radioničarskog dijela, prvijenac je glumačkog kolektiva kojega trojac Vanda Velagić, Anja Sabol i Sendi Bakotić čini pod imenom Igralke, dok režiju potpisuje Alisa Debelić.

Spas u reciklaži

Činom udruživanja i samostalnog stvaranja autorskih projekata obogaćena je i osnažena lokalna nezavisna scena, a odabir društveno angažirane teme i postavljanje djece kasne predškolske i rane školske dobi ciljanom publikom čini ovu mini edukacijsku predstavu relevantnom i suvremenom scenskom praksom.

Naime predstava kao pokušaj senzibilizacije najmlađih upravo s ciljem mijenjanja društva u njegovu korijenju uspostavlja optimističan i konstruktivan didaktički alat koji nadilazi osudu i kritiku stanja društva nudeći konkretno rješenje, čime publiku izravno uključuje u djelovanje.

Poruka predstave »Plastika nije znanstvena fanstastika« prenesena je djeci na njima blizak način – estetski stimulativna i dinamična, svojom fabulom, narativnim jezikom i formom koja podsjeća na animirani film, popularan među najmlađima, izravno djeluje na dječju percepciju, a na neki način propituje i moć forme crtića i njenu ulogu u edukaciji svojih gledatelja.

Poziv malim gledateljima za smanjivanje otpada / Foto M. LEGOVIĆ

»Plastika fanstastika« na svjež način spaja kazališni medij, scenski pokret i lutkarstvo s videom (Ivan Dragnić) i autorskom glazbom (Mario Jojev), čineći ju zanimljivom i odrasloj publici, dok se poruka prenosi i bogatim, vizualno dosjetljivim kostimimima, scenografijom i rekvizitima izrađenim potpuno ponovnom upotrebom otpadnih materijala.

Upravo su reciklaža i ponovna uporeba materijala rješenje koje tri heroine nude u borbi za spašavanje Zemlje.

Učenje kroz igru

U svijetu hiperproizvodnje i konzumerizma, kojemu su upravo djeca česte mete, superjunakinje Venerix, Uranix i Marsix kreću u uvid problema u kojemu su zatekle planet i čovjekovo ponašanje.

Razgovaraju s raznim životinjama koje susreću, stanovnicima oceana i morskih staništa, uviđajući koliko ih ugožava prekomjerni plastični otpad. Dajući tim likovima-lutkama glasove, daju glas i onome koji nema mogućnost govora, a koji i jest žrtva plastične krize, a to su flora i fauna kao dio sveukupne prirode.

Time se afektivno pobuđuje empatija gledatelja i poziva na njegovu individualnu odgovornost, odnosno na poduzimanje mjera u borbi za smanjenjem otpada. Svatko može biti superheroj poput glavnih junakinja ako shvati svoju ulogu i preuzme odgovornost.

Kako ste se odlučile na udruživanje u umjetničku organizaciju?– Potaknute izrazito lošom situacijom kulture i izvedbenih umjetnosti u našoj zemlji, odlučile smo djelovati samostalno, u što manjoj mjeri ovisne o institucijama i neizvjesnosti glumačkog posla. Želimo raditi kazalište u koje vjerujemo i koje želimo podijeliti s publikom, koje komunicira, propituje vrijednosti i estetske standarde današnjeg društva, pa i njegovu površnost i banalnost. Iz čiste ljubavi i entuzijazma osnivamo ovaj mali ženski kolektiv i takve ljude želimo okupiti oko sebe. U ovaj pothvat nismo ušle iz novčanih profita ili bilo kakvih osobnih ineteresa, osim iz čiste potrebe za bavljenjem kazalištem; učenjem, rastom i dijeljenjem iskustva s publikom, kaže Anja Sabol. Kako odabirete svoje teme?– Može se reći da zapravo teme biraju nas: ono što nas boli, što nas uzbuđuje ili pobuđuje maštu i znatiželju uvijek je izvrstan izvor kreativnosti. Koliko osobno, smatramo da teme kojima se bavimo, trebaju imati i kolektivan, širi društveni kontekst. Volimo ekspreimentirati i upuštati se u izazove, mijenjati estetiku i kod glume. Raditi kazalište za sve uzraste i sve klasne skupine. Na koje ste prepreke naišle u procesu stvaranja Plastike fantastike, prve predstave kolektiva?– Prepreke su uglavnom vremenskog i financijskog karaktera. Mi se kao „igralke“ jako dobro slažemo i igramo, o svemu možemo popričati i napraviti kompromise kada je to potrebno i nije na štetu onome što želimo reći. Uz naše poslovne obaveze, na drugim poljima koja donose stvarnu zaradu i plaćaju režije, ponekad je potrebno dosta prilagodbe, usklađivanja rasporeda i odricanja od „privatnog života“ u svrhu rada na predstavi. Također velika prepreka na koju nailazimo od početaka bavljenja samostalnim radom je prostor za probe, kojega je u Rijeci gotovo nemoguće naći, iako potencijal postoji, ali nažalost ne i interes da se u tako nešto uloži. Ali dokle god uživamo u onome što radimo i smatramo to vrijednim dijeljenja, prepreke postaju učitelji koji nas čine mudrijima i opreznijima.

Ključni je trenutak predstave upravo onaj u kojemu se razbija četvrti zid pozivajući djecu da predlože vlastite ideje koje bi pomogle u rješavanju problema, čime iz pasivnih promatrača postaju aktivni sudionici.

Ovim suptilnim mostom djeca su pozvana da slijede izvođačice do stola gdje ih dočekuje radionica pretvorbe plastičnih otpadaka, uglavnom vrećica, u školske pernice. U tome ih vodi riječka umjetnica Tanja Blašković, zaslužna i za izradu kostima, rekvizita i scenografije.

Sama umjetnica koristi vlastitu umjetničku praksu kako bi stvorila proizvode od plastičnog otpada.Dječja publika, pritom se zabavljajući, uči da se materijali mogu ponovno koristiti, a odnosi sa sobom vlastitu recikliranu kreaciju kao podsjednik na predstavu i na njenu ekološku poruku.

Projekt »Plastika fantastika« tako se poslužuje idejom učenja kroz igru i zabavu te nudi izvaninstitucionalni oblik odgoja. Stvara se mjesto gdje se susreću i uspješno spajaju kazališna i dječja igra, no s ozbiljnošću i težinom koju nosi spašavanje planete koje nije iz znanstvene fantastike, nego je ovdje-i-sada, a upravo djeci – ostaje.

U dugoročnom je planu da se »Plastika fantastika« izvodi u školama i obrazovnim ustanovama, a nove izvedbe u Rijeci slijede ove jeseni.