23. PUF

Otvoren Međunarodni kazališni festival u Puli: Glupost je korijen koji se teško čupa

Mladen Radić

Prva predstava 23. PUF-a bila je »Jedan mrtav čovjek« u produkciji Teatra &TD, a izvedena je u sjedištu Kazališta Dr. Inat, na trećem katu Rojca



PULA Međunarodni kazališni festival PUF krenuo je na još jednu svoju petodnevnu kazališnu avanturu po pulskim pozornicama, trgovima i parkovima. Prva predstava 23. izdanja festivala bila je »Jedan mrtav čovjek« u produkciji Teatra &TD, a izvedena je na trećem katu Rojca, u sjedištu Kazališta Dr. Inat. Pet likova ugura se na jedvite jade u taj prostor i nađe se u jednoj situaciji nakon pogreba, kao nekakvim karminama posvećenim tom mrtvom liku iz naslova, pokušavajući uspostaviti nešto što liči na suvislu, artikuliranu komunikaciju. Njihovi pokušaji ne ispadaju baš dobro, no to nije razlog da se gledatelji zabrinu, već naprotiv – ispada smiješno.


Tustina izjava


Predstava je inspirirana izjavom pokojnog Branka Črnca Tuste koji se kao pjevač KUD Idijota uvjerio da je naslov njihova albuma »Glupost je neuništiva« savršeno točan, zaključivši da je glupost, unatoč svim pametnim ljudima i dobrim idejama koje postoje, »korijen koji se teško čupa«. Taj njegov komentar idejni je pokretač radnje, to nije predstava o Tusti nego o gluposti kao takvoj i djeluje prilično šarmantno, dovoljno da nas podsjeti na neke klasike teatra apsurda. »Jedan mrtav čovjek« uspješno balansira između komike i apsurda kojima se preispituje glupost i besmislenost.


Redatelj Aleksandar Švabić demonstrira odličan osjećaj za tajming pa se scene šutnje prekidaju u pravim trenucima, kada se već čini da bi mogle otići u isforsiranu dosadu. Isto tako, već kada se čini da bi predstava mogla postati prerepetitivna i trajati u unedogled bez jasnog cilja, kreće rasplet. Cijeli proces nosi sjajna glumačka petorka koju čine Nataša Kopeč, Mirta Polanović, Dean Krivačić, Sven Jakir i Domagoj Janković.




Svi likovi podjednako su glavni i sporedni i svatko ostavlja svoj trag u ovoj čudnoj priči. Čak i kada šute, oni to čine efektno, vidi se ili se barem naslućuje da im se nešto mota po glavi, nešto što može imati neki smisao ili ne mora. Kada konačno krenu komunicirati to ispada smiješno zbog već spomenutog Švabićevog osjećaja za trenutak. Glupost je, ipak, neuništiva i mogu se likovi truditi koliko žele, besmisao će na kraju pobijediti i na kraju ćemo imati više od jednog mrtvog čovjeka.


Tradicionalni »Anno Domini« kojim se otvara PUF izveden je u parku Monte Zaro, a naslov je »Zauvijek/Nikad«. Režije i koreografije prihvatili su se Artour Astman i Idit Herman koja je i autorica koncepta. Riječ je o site-specific predstavi, odnosno predstavi u nastajanju na specifičnom mjestu za koju su snage udružili Clipa Theater iz Izraela te pulsko Kazalište Dr. Inat. Ideja je bila »stanjiti« granice između vizualnih umjetnosti, plesa i izvedbenih umjetnosti, istovremeno nudeći prolaz kroz privlačne i varljive slike ljepote i raznih oblika nasilja.


»Zauvijek/Nikad« istražuje privlačnost ljepote naspram istraživanja nasilja, pa se ta dva koncepta prilično žestoko sukobljavaju, a za to su zaslužni izvođači Dror Liberman, Kazuyo Shionoiri, Zoya Bronshteyn, Frane Meden, Vladimir Butković, Andrea Joksić, Kristina Lazić, Irena Bočkai, Ivona Medić, Matija Milošev, Sarah Klesin, Lucija Brkić, Karla Medakov i Pino Ivančić.


Ilustracije iz Le Monde diplomatiquea


Prva večer 23. PUF-a otvorena je izložbom u Dnevnom boravku Rojca »Politika crteža/crtež politike«, a radi se o kolekciji ilustracija iz hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea. Ivana Hanaček koja je kustosica uz Anu Kutlešu i Vesnu Vuković iz kolektiva Blok, izložbu je podijelila u dvije cjeline pa se s lijeve strane nalaze ilustracije posvećene stanju medija u Hrvatskoj, a s desne strane su ilustracije koje su bile vezane uz tekstove koji su istraživali položaj žena u suvremenom društvu.


Te desne ilustracije izravno su vezane uz pojedine tekstove koji su se pojavljivali u hrvatskom izdanju časopisa, a ovdje su kao »ilustracije solidarnosti« koje su nastale zahvaljujući angažmanu niza ilustratora i umjetnika s kojima je časopis surađivao niz godina, a koji su sa svojim radovima na neki način komentirali i dali podršku uredništvu u trenutku kada su krajem prošle godine saznali da je Ministarstvo kulture odlučilo u potpunosti ugasiti, odnosno ukinuti javno financiranje Le Monde diplomatiquea, ali i niza drugih neprofitnih medija u Hrvatskoj.


Zato su s posebnom pažnjom izložili ilustracije koje na neki način problematiziraju neinformiranost javnosti i širenje lažnih vijesti te krizu medija općenito. Hanaček je izrazila nadu da će se opet susresti kada Le Monde diplomatique bude opet izlazio u »papirnatom« obliku, a do tada časopis se može čitati na netu. Na ovoj izložbi, koja će biti otvorena od 13. srpnja, izlažu Vasja Lebarič, Dunja Janković, Lucija Mrzljak, KURS, Ivo Matić, Vedran Štimac, Anja Sušanj, Linnch, Vuk Palibrk, Mirna Kutleša i Petja Dimitrova. Otvorenje izložbe prigodnim je kratkim programom uveličao pulski zbor Praksa.