Foto MACIEJ ZAKRZEWSKI
Jedna od najvažnijih predstavnica suvremenog europskog teatra, Needcompany u sedam dana trajanja festivala izvest će tri predstave i otvoriti izložbu, čime predstavlja bogatstvo i raznolikost svoga umjetničkog rada
Nakon što je glasovita belgijska kazališna skupina Needcompany s predstavom »Slijepi pjesnik« prošle godine gostovala u HNK-u Ivana pl. Zajca, Needcompany festival sada će se odvijati u Rijeci od 29. veljače do 6. ožujka u sklopu programa Europske prijestolnice kulture.
Jedna od najvažnijih predstavnica suvremenog europskog teatra, Needcompany u sedam dana trajanja festivala izvest će tri predstave i otvoriti izložbu, čime predstavlja bogatstvo i raznolikost svoga umjetničkog rada. Jedna je predstava primarno glazbena, druga dramska, a treća plesna.
Riječka premijera njihove najnovije predstave »Sve što je dobro« nastala je u koprodukciji Rijeke 2020, HNK-a Ivana pl. Zajca, Needcompanyja i njihovih partnera. Autor i redatelj predstave je slavni Jan Lauwers – osnivač i voditelj skupine, a Maarten Seghers je autor glazbe.
Sve što je dobro
»Sve što je dobro« govori o gubitku i nadi.
To je ljubavna priča u vrijeme kad Europa žrtvuje vrijednosti, a velika grupa ljudi podliježe mržnji i netoleranciji. To je priča o obitelji umjetnika u svakodnevnim brigama i sveprisutnoj smrti, koja se podjednako nemilosrdno nameće i u izolaciji njihova doma i u vanjskom svijetu.
– Identitet je ponekad jedini spas i jedini izraz samopoštovanja za najsiromašnije među nama. No on stvara lažnu sliku. To je iskvarena slika koja u rukama nacionalističkih sila može postati oružje.
Umjetnici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da bi svojom »poetikom« snažno odgovorili na sveprožimajuću političku zagušenost kojoj smo izloženi.
Brexit, Trump, Erdogan, uništavanje našeg planeta, teror ekspanzionističke ekonomske politike i gubitak solidarnosti problemi su koje mora riješiti politika. A poetika je ta koja mora skrbiti o čovječanstvu – ističe Jan Lauwers uoči premijerne izvedbe u Rijeci.
Predstava »Sve što je dobro« počinje 2014. kad se Jan Lauwers susreće s izraelskim elitnim vojnikom i ratnim veteranom Elikom Nivom, koji je nakon teške nesreće i duge rehabilitacije postao profesionalni plesač.
Tijekom dugih rasprava o vojnim operacijama u kojima je Nivo sudjelovao i o njegovu plesačkom razvoju u sigurnom svijetu živih umjetnosti u Njemačkoj, na briselskom aerodromu Zaventem i na stanici podzemne željeznice Maelbeek eksplodirale su bombe.
Priča je to s dvostrukom autobiografskom pozadinom: Elikov život s jedne strane, a s druge život Jana Lauwersa s Grace Ellen Barkey i njihovom djecom u zloglasnoj briselskoj četvrti Maelbeek.
»Sve što je dobro« govori i o mladoj djevojci Romy koja je uvjerena da je svijet dobar. Tijekom putovanja kroz Kinu upoznaje vojnika Elika povraćajući u uličici nakon što je popila zmijsku krv. Taj susret mijenja joj život…
Kad smo prošle godine razgovarali s Janom Lauwersom, kazao je za Novi list:
– To je predstava koju specijalno radimo za Rijeku! Priča je to o današnjem svijetu i o umjetnosti. U njoj se dotičemo mnogih tema – klimatskih promjena, pravâ žena, islama, rasizma, religije…
Ideja je nastala kad sam upoznao izraelskog elitnog vojnika i ratnog veterana, koji je nakon teške nesreće i dugog procesa rehabilitacije postao profesionalni plesač. Imali smo duge rasprave o njegovim vojnim operacijama i razvoju plesačke karijere, a tijekom tih razgovora eksplodirale su bombe u zračnoj luci Zaventem i u metrou Maalbeek. »All the Good« je priča s dvostrukom autobiografskom pozadinom: s jedne strane je Elikov život, a s druge život moje obitelji.
Ponekad se čini da je identitet jedini spasilac života i jedini oblik samopoštovanja, no to je lažna slika koja u rukama nacionalističkih snaga može postati destruktivna.
Umjetnici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali da njihova poetika pruži snažan odgovor na sveproždiruće političko gušenje u kojemu se sada nalazimo.
Ali umjetnička poetika mora voditi brigu o čovječanstvu. U svojim predstavama ne želim osuđivati.
Samo postavljam pitanja. I ne dajem odgovore – kazao je Lauwers, objasnivši da naslovom »All the Good« sugeriraju da se trude kreirati nešto pozitivno, a referiraju se i na biblijsku rečenicu.
Erwin Jans, belgijski dramaturg i kazališni pedagog u povodu predstave »Sve što je dobro« ističe kako Lauwers temelji svoju predstavu na pričama koje su mu ispričali njegovi glumci.
Na početku predstave kaže: »Pisanjem o ovim ljudima uvlačim im se pod kožu«. A to se može shvatiti doslovno jer troje glumaca na pozornici članovi su njegove obitelji: supruga Grace, kći Romy i sin Victor, dok su ostali bliski prijatelji od kojih je s mnogima surađivao niz godina.
Izložba »18 videa«
Festival Needcompany će otvoriti izložba »18 videa« 29. veljače.
Izložba koja će biti postavljena u prizemlju riječkog Ivexa na Delti u sedam videoinstalacija objedinjuje rad skupine Needcompany i ujedno služi kao poveznica predstava i popratnih događaja koji čine program riječkog Needcompany festivala.
Autorice izložbe su Grace Ellen Barkey, suosnivačica umjetničke skupine Needcompany i Lot Lemm, članica skupine od 1993. Ovaj umjetnički dvojac poznat je pod imenom Lemm & Barkey.
Lot Lemm i Grace Ellen Barkey angažirane su u traženju radikalnih slika. Scenske produkcije Grace Ellen Barkey niz su slika koje pokušavaju biti autonomne, a videozapisi su međufaza u arhiviranju ovih autonomnih slika.
– Kad pažljivo pogledamo slike u izloženoj instalaciji, vidimo da nema logičnog poretka. Slike su namjerno suprotstavljene i njihova interakcija dovodi do još većih senzacija.
Barkey postavlja tijela svojih izvođača oprečno tim idejama. Ta su tijela možda gotovo savršena, istrenirana djela savršenstva, krajnje krhka i tvrdoglava, ili iskonska sila. Baš kao što u njenim produkcijama nikada nije sve samo u koreografiji kao takvoj, već u njenom nestanku, u videozapisima nije riječ o reprezentaciji, već samoj prezentaciji.
Instalacija »18 videa« rezultat je nepredviđenog cilja, antikonceptualna zabluda.
Zanati – izrađivanje porculana, pletenje i kukičanje – igraju važnu ulogu u umjetničkom radu Lemm & Barkey. Porculanski predmeti postaju dijelovi tijela, pa čak i poveznica među tijelima.
Što je besmislenije od rukom izrađenog čajnika – iz kojeg se ne može piti čaj? Grudnjak od porculana je nepodnošljiv. I je li detaljno izrađen medvjed dječja igra ili tek transgresivan san? Da znaju odgovor, ne bi stvarali ove predmete – piše u najavi izložbe.
Koncert benda
Nakon otvaranja izložbe, prvog dana Needcompany festivala u HKD-u je na programu i »Koncert benda koji gleda u krivom smjeru« Maartena Seghersa i Needcompanyja.
Bend koji gleda u krivom smjeru čine Maarten Seghers i Rombout Willems kao gitaristi i pjevači te Nicolas Field na bubnjevima. Predstava »Koncert benda koji gleda u krivom smjeru« portret je skupine zapadnjačkih umjetnika koji beskonačno trče dalje. Nejasno je bježe li od bijede u svijetu koju ne osjećaju ili trče prema njoj.
Njihova je izvedba poput lonca pod pritiskom te pršti neograničenim trudom i dovodi do bujanja optimizma koji je izgubio svaki smisao za smjer. U predstavi Maarten Seghers i Rombout Willems glume gitarista i pjevača, a Nicolas Field bubnjara.
– Tragam za možebitnom tragedijom u pokušajima pop glazbenika da komuniciraju i umjetnika da ih se čuje. Ovdje se sljubljuju tragedija i zabava. Ne očekuje se da budu usklađeni; oni ne postoje jedno bez drugog«, naglašava autor Maarten Seghers dodajući da je izvođenje pop glazbe metafora za ljudskost, društvo, sljubljivanje i zajedništvo (ili barem težnju i pokušaj da se to ostvari) ili poteškoće koje proizlaze iz okupljanja ljudi.
»Ovaj metaforički potencijal čini glazbu i zvuk političkim i narodnim djelovanjem. Urođeni optimizam zabave tragedija je neopaženog poetskog i političkog značaja. Moja privučenost slici koncerta odražava želju za udovoljavanjem.
A odbijanje slike odražava želju za mudrijim djelovanjem. John Cage me uvjerio da mudrost može biti zabavna. Stvorio je tišinu da bismo mogli čuti nasumičnost stvarnosti«, poručuje Seghers.
Zauvijek
Neecdompany festival zaključuje predstava »Zauvijek«, 6. ožujka u HNK-u Ivana pl. Zajca. Autorica predstave i koreografije nastale prema Mahlerovim kompozicijama je Grace Ellen Barkey.
U predstavi »Zauvijek« Grace Ellen Barkey bavi se istim pitanjima kao Mahler. »Nitko ne može izdržati stalnu pohvalu životu. Smrt ili, bolje rečeno, konačnost ljudskog života također zaslužuje pjesmu ili ples«, poručuje Barkey.
Čovjekova borba s vlastitom smrtnošću u suprotnosti je s vječnom prirodom koja se neprestano obnavlja.
Kad je skladatelju Gustavu Mahleru dijagnosticirana teška srčana bolest, napisao je prijatelju: »Izgubio sam sve što sam postigao u okvirima onoga za što sam mislio da jesam i sada moram, poput novorođenčeta, ispočetka učiti svoje prve korake.«
U takvu je raspoloženju Mahler napisao »DasLied von derErde/ Pjesma o zemlji«, čiji je posljednji stavak, potresni DerAbschied/Rastanak, jedno od njegovih najosobnijih djela.
