Macbeth u Zajcu: Povijesni izazov Giorgia Suriana

Foto: Vedran Karuza

Naš je prvi dojam da se »Macbeth« režijski, dramaturški i vizualno nadovezuje na »Otella«. Scenografija je minimalistička i simbolička, dok važnu ulogu ima oblikovanje svjetla Dalibora Fugošića. Bitna je i uloga zbora riječke Opere, koji koreografski uvježbava Selma Banich

RIJEKA Nakon velikog uspjeha »Otella«, ovjenčanog Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju operu u Hrvatskoj u posljednje dvije sezone, riječki HNK Ivana pl. Zajca nastavlja s »Trilogijom Verdi – Shakespeare – Surian«. Ove subote, 14. travnja u 19 sati premijerno će biti izvedena opera »Macbeth«; 23. travnja je repriza »Otella«, a za 7. svibnja najavljena je premijera opere »Falstaff«. Redatelj i dramaturg svih triju predstava je Marin Blažević, a u ulogama Macbetha, Jaga i Falstaffa nastupit će internacionalno proslavljeni bas-bariton Giorgio Surian. Verdijevim »Macbethom« ravnat će Marco Boemi, »Otellom« Zoran Juranić, a »Falstaffom« Ville Matvejeff.

Uoči premijere bili smo na zadnjoj klavirsko-režijskoj probi »Macbetha«, a naš je prvi dojam da se on režijski, dramaturški i vizualno nadovezuje na »Otella«. Scenografija je minimalistička i simbolička, dok važnu ulogu ima oblikovanje svjetla Dalibora Fugošića. Bitna je i uloga zbora riječke Opere, koji koreografski uvježbava Selma Banich. Sukladni vizualnom konceptu su i kostimi Sandre Dekanić, a scenografi su studenti scenografije na Accademia di Belle Arti di Brera iz Milana pod mentorstvom Edoarda Sanchija. Oblikovatelj videa je Marin Lukanović. U predstavi sudjeluju orkestar i zbor Opere te Balet riječkog HNK-a, kao i polaznici kazališne radionice Riječkog kazališta mladih »Kamov«.

Uz Giorgia Suriana kao Macbetha, u ulozi Lady Macbeth je Kristina Kolar, Banca će pjevati Dario Bercich i Slavko Sekulić, u ulozi Macduffa je Marko Fortunato, Dama je Vanja Zelčić, Malcolm je Davor Lešić, a u ostalim su ulogama Slavko Sekulić, Dario Bercich, Saša Matovina, Morana Pleše, Nataliyja Marycheva, Luka Babić/Jan Car. Kako ističe Marin Blažević, intendant HNK-a Ivana pl. Zajca, ovime se riječka Opera odvažila na izazov koji izbjegavaju produkcijski neusporedivo moćnije operne kuće – da u jednoj sezoni, u tek nešto više od tri tjedna, izvede sve tri Verdijeve opere nastale prema Shakespeareovim dramama: tragedijama »Macbeth« i »Othello«, te komediji »Vesele žene windsorske« i scenama iz dvodijelne povijesne drame »Henrik IV«. Pitamo Marina Blaževića što ove tri opere povezuje u trilogiju.

Modeli gledanja

– Tri Verdijeve opere, dvije posljednje – »Otella« i »Falstaffa«, te »Macbetha« iz rane faze, ne povezuju ni namjera da budu trilogijom, niti tema. Drugima prepuštam da provode šekspirološku i muzikološku analizu mogućih korelacija triju opera, jer moji povodi nisu ni šekspirološkog ni muzikološkog karaktera. Prvi povod je prilika i privilegij suradnje s Giorgiom Surianom. Mislim da će se poveznica između ovih triju opera vidjeti kroz njegovu glumu. Opere u Trilogiji povezuje i povijesni izazov Giorgia Suriana da nastupi u trima glavnim ulogama i izvede ih jednu za drugom u tri tjedna: Macbeth, Jago, Falstaff. U dvadeset godina teorijskog, kritičkog i dramaturškog istraživanja i pisanja o fenomenu i izvedbi glume, nisam upoznao scenskog umjetnika koji bi u tako promišljenoj i preciznoj, upravo idealnoj mjeri gradio i objedinjavao umjetničko-tehničku, dramsko-karakternu, etičku i sasvim osobnu dimenziju svoje složene glumačke ličnosti. U dramaturškom i redateljskom radu u prvom me redu zanimaju glumačka ekspresija i habitus izvođača. Izvedba Giorgia Suriana utjelovljenje je idealnog glumca u viziji Branka Gavelle.

Drugi povod uprizorenju ovih triju opera je istraživanje različitih perspektiva gledanja operne predstave. Gledateljice i gledatelji moći će uvidjeti različite mogućnosti i postupke tzv. »dramaturgije gledanja« ako posebnu pažnju posvete pozicijama odnosno rasporedima i ulogama zbora u ove tri predstave. Treći razlog za postavljanje Trilogije su ženski likovi.

Oni predstavljaju žene snažnih osobnosti obilježenih idejom i voljom da interveniraju u neku situaciju – dramsku, životnu, povijesnu ili političku, i tom je intervencijom mijenjaju. Lady Macbeth u izvedbi Kristine Kolar vođena je silnom ambicijom od koje ne odustaje unatoč trenucima sumnje i straha. Emilia u izvedbi Ivane Srbljan u našoj je Trilogiji više od sporednog lika, te osvaja dramaturšku ulogu značajniju od Jagove žene i Desdemonine pratilje.

Ona je putokaz za feminističko čitanje opere o Otellu, odnosno – Desdemoni, njezinoj iskrenosti, otporu, i smrti od ruke nasilnika. Može li, barem, Emilia opstati u svijetu koji ženu svodi na funkciju u reprodukciji vrste i nacije, objekt u dometu želje drugog spola, kolateralnu žrtvu u ratnim igrama muževa, očeva, braće? Izvedba Anamarije Knego u ulozi Desdemone upozorenje je da – mora!

Dobro posloženo

Četiri žene windsorske, Anamarija Knego kao Alice, Biljana Kovač kao Quickly, Vanja Zelčić kao Nanetta i Ivana Srbljan kao Meg Page nisu ni sile ni žrtve. Njih je nemoguće svesti na simboličke uloge ili dramaturške funkcije jer su već uspostavljene kao kompleksne osobe koje svojim karakterima oblikuju i usmjeravaju dramske, dakle životne situacije. Njihovi su principi ironija i invencija, otpor i solidarnost.

One su već žene koje upravljaju svojim pravima. Usprkos svima koje im to pravo osporavaju. Zbog toga smo sve tri opere, odnosno našu Trilogiju, posvetili ženskome rodu, odlučnosti i aktivizmu, i ne skrivamo namjeru da ta posveta odzvoni u našim aktualnim društveno-političkim okolnostima. Naravno, da bi se u punom smislu shvatila posveta Trilogije, potrebno je pogledati sve tri opere u nizu – ističe Marin Blažević.

Nacionalnog opernog prvaka Giorgia Suriana upitali smo kakav mu izazov predstavlja pjevanje i izvođenje Macbetha, Jaga i Falstaffa u vrlo kratkom vremenskom razmaku:– Dok sam bio mlađi, znao sam u tjedan dana pjevati u četiri različite predstave, tako da mi ni ovo ne predstavlja veliki problem. Marin Blažević je dobro napravio raspored proba, tako da nas nije preforsirao. Kad je sve dobro posloženo, onda je lakše raditi. Inače se predstave znaju dosta brzo raditi, a mi smo počeli raditi na vrijeme i sve nam se sleglo i posložilo. Tumačim tri uloge koje su i vokalno i glumački zahtjevne.

Grandiozne uloge

Za Macbetha je libreto pisao Francesco Maria Piave. Verdi je tada skladao na drugačiji način, to je mladi Verdi koji je pisao »starinski«, belcanto. Druge dvije opere su više verističke. Opere su pisane u dvama različitim razdobljima i velika je razlika u načinu kako ih pjevati. Premda sam jako puno nastupao, Macbetha dosad nisam pjevao pa je ovo moj debi. Macbeth je čisti bariton, a ja po prirodi nisam ta vrsta glasa te je bilo potrebno dosta tehnički istraživati.

Shakespeare kroz Macbetha i Jaga izvlači na površinu ljudske slabosti: ljubomoru, zavist, zlobu, pohlepu. Macbeth se prodaje za krunu, počini toliko ubojstava, Jago je oličenje zla i ništavosti, moralno najniži od svih karaktera. Pronalazimo jednu vrstu psihoanalize ljudskog karaktera koji je skriven duboko u čovjeku. Falstaff je oličenje druge vrste ljudske slabosti, one kada čovjek dođe u neke godine. Jako dobro mogu shvatiti njegov način razmišljanja. Netko mlađi naprosto ne može napraviti Falstaffa kao netko tko je više-manje njegovih godina. Te se likove ne može do kraja istražiti. Zato su ove uloge grandiozne – ističe Surian, dodajući da mu je uvijek najdraža ona uloga u kojoj trenutačno ima uspjeha.

Kako ističu u HNK-u Ivana pl. Zajca, »Trilogija Verdi – Shakespeare – Surian« najveći je projekt riječke Opere u povijesti i najveći projekt riječkog HNK-a do otvorenja EPK 2020, u kojem sudjeluju zbor i orkestar Opere, gotovo svi solisti riječke Opere, gostujući solisti i dirigenti, cijeli baletni ansambl, Dječji zbor »Toretta« i Djevojački zbor PZM »Josip Kaplan«, polaznici kazališne radionice Riječkog kazališta mladih »Kamov«, autorski timovi… Premašuje 200 sudionika, ne računajući tehniku.

Kad je riječ o režiji opera, Giorgio Surian kaže da je u tom pogledu više tradicionalist.– Volim klasičnije režije, no pjevao sam i u moderno režiranim predstavama. Ponekad redatelji žele isprovocirati publiku i izazvati određeni efekt, čemu baš nisam sklon. No kad je predstava dramaturški dobro promišljena i sve je na svome mjestu – kao u slučaju Marina Blaževića – onda je to dobro. Blažević ima zanimljive ideje, a kad su stvari inteligentno zamišljene onda i rezultat može biti kvalitetan. Redatelji se znaju vezati za likove, a ovdje je svatko dao svoju kreaciju – govori Surian. Riječka primadona Kristina Kolar već je pjevala Lady Macbeth u poljskom Poznanju:– Pjevala sam je već šest ili sedam puta, tako da mi je ova uloga dobro »sjela«. Veselim se da ću sada i u Rijeci moći pokazati svoje umijeće. Uloga je velika i zahtjevna i predstavlja mi velik izazov. Riječka je inscenacija drugačija od poljske. Drukčije je i jako zanimljivo – najavljuje Kolar.