Prvi put u novije vrijeme  Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca je na velikoj sceni riječkog kazališta odigrala  pet uzastopnih predstava pred prepunim gledalištem – mjuzikl »Dipinto di blu« (Obojeno plavim) vidjelo je više od tri tisuće ljudi! To je bila prilika i da se autobusima dovede publika talijanske manjine u Rijeku – više od 600 posjetitelja iz različitih Zajednica Talijana Istre, s otoka i iz Slovenije – koji su tako vidjeli originalnu predstavu s tehničkim mogućnostima pravog teatra.

Ideju o mjuziklu, koji će biti zajednički projekt ansambla Talijanske drame te glumaca, pjevača i plesača ostalih ansambala riječkog kazališta, Leonora Surian je imala i prije no što je preuzela dužnost ravnateljice riječke Talijanske drame, u rujnu 2014. godine. Štoviše, željela je za projekt angažirati Mojcu Horvat, svestranu slovensku umjetnicu – koreografkinju i redateljicu – koja već dugi niz godina surađuje s riječkim ansamblima. U Rijeci je postavila čak šest naslova, koji su redom bili vrlo uspješni i gledani. 

Takav prijedlog bio je dio repertoarnog programa Leonore Surian, a realiziran je 20. veljače pod naslovom »Dipinto di blu« – glazbenom komedijom za koju je tekst napravio Carlo Tolazzi, dok je dramaturgiju i režiju potpisala je Mojca Horvat. 

Prvi put u produkciji riječke Talijanske drame zaigrao je poznati gost – Massimo Savić – i prvi put Talijanska drama nije išla na turneju, nego je njena publika putovala u Rijeku. O tome i nizu drugih pomaka u djelovanju jedinog profesionalnog kazališnog ansambla talijanske manjine, razgovaramo s ravnateljicom Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, glumicom Leonorom Surian.

Vjerna publika

– Željela sam blistavu i raskošnu produkciju, oko koje smo se preliminarno dogovarali godinu dana, kaže Leonora Surian, objašnjavajući da je za to vrijeme napisan tekst, odabrani su muzički brojevi i dogovoren nastup Massima Savića, kao gosta u predstavi.

– Namjera mi je bila angažirati popularnog umjetnika koji će biti i suštinski povezan s Talijanskom dramom. A Massimo je baš to: karijera mu je na vrhuncu, talijanskog je porijekla i neko je vrijeme živio u Italiji, dakle odrastao je na talijanskoj šansoni, a inače je iz Raše i pripada ovom našem kraju!

Šteta je što zbog njegovih osobnih angažmana nije mogao preuzeti neku veću ulogu u predstavi, što je bio predmet razgovora u početku, ali sam sretna i s ovim, jer nakon premijere on razvija svoj lik i sad već njegova govorna scena traje više od pet  minuta, a publika je posebno oduševljena kad zapjeva! I ovo gostovanje u našoj predstavi dokaz je njegove visoke profesionalnosti – iako je uskočio u zadnji čas, ništa mu nije problem i mogu reći da nam je bila čast surađivati s Massimom! Voljeli bismo ga ponovo imati u našim projektima.

Jeste li očekivali ovakav odaziv publike? Talijanska drama obično u Rijeci odigra tek premijeru i jednu do dvije reprize, a ostale predstave na gostovanjima na otocima, u Istri i Slovenskog primorju.

– Odaziv publike je zaista fantastičan! Prvi put u novije vrijeme Talijanska drama je odigrala na velikoj sceni riječkog kazališta pet uzastopnih predstava pred prepunim gledalištem, što znači da je u ovom prvom ciklusu »Dipinto di blu« vidjelo  više od tri tisuće ljudi! Došlo je i mnogo hrvatske publike – što nam je i bio cilj – a bila je to ujedno i prilika da  autobusima dovedemo publiku talijanske manjine  u Rijeku – više od 600 posjetitelja iz različitih Zajednica Talijana. Ovo je bila prilika ne samo da vide predstavu u originalnom izdanju sa svim tehničkim mogućnostima pravog teatra, već i da se međusobno  susretnu.

Dakle, ima razloga za zadovoljstvo nakon godinu i pol dana koliko vodite Talijansku dramu.

– Vrlo sam ponosna ne samo na repertoar, već i na porast gledanosti naših predstava. Tijekom 2015. godine, na turnejama i gostovanjima, naše je predstave gledalo oko 10.500 ljudi, plus 4.500 gledatelja u Rijeci! Kad tome dodamo ovih više od 3.200 gledatelja koji su vidjeli »Dipinto« – mogu reći da smo postigli posjećenost koja je zaista značajna za mali ansambl Talijanske drame. Također napominjem da smo od rujna 2014. godine odigrali deset premijernih naslova – od toga tri namijenjena dječjem uzrastu, a posebno sam ponosna što smo s tri pretplatnička ciklusa »narasli« na šest. Kada sam preuzela vodstvo imali smo 280 pretplatnika, a sad ih je 676, i to samo u Rijeci!

Važnost koprodukcija

Vi ste prošle sezone također animirali svoje glumce da pokažu što znaju – omogućili  im da predstave osobne talente, koji nisu samo glumački!

– Mi smo mali ansambl, ali su ljudi zaista moćni i nadasve kreativni – glume, pišu, režiraju, pjevaju, plešu, sviraju, komponiraju, koreografiraju… A za to su dobili i nagrade! Unatoč krizi, mi smo dokazali da svojim snagama možemo iznijeti kvalitetan repertoar.

Od početka svog ravnateljskog rada željela sam u kazalištu spojiti različite umjetnosti – svaku značajniju premijeru vezali smo uz rad nekog umjetnika talijanske nacionalne manjine: tako smo imali suradnju s likovnim umjetnicima Brunom Paladinom, s Miriam Monica, Andreom Tičem, s arhitektom Deanom Vukušićem, ali i s KUD-om Fratellanza Zajednice Talijana u Rijeci, čiji su članovi likovne sekcije batika autori izložbe priređene u foyeru u povodu premijere mjuzikla »Dipinto di blu«.

A ono što se danas često radi u kazalištu su koprodukcije, jer u kriznim vremenima smanjuju troškove, a povećavaju repertoar. Upravo zahvaljujući koprodukcijama mi možemo, unatoč malobrojnom ansamblu, ostvariti šest premijera u sezoni. U našim predstavama igraju i talijanski, i slovenski glumci, što bi nam inače bilo nedostupno.

Tako je u predstavi »Zoran i pas od porculana« – koprodukciji s kazalištem La Contrada – Teatro Stabile iz Trsta – igrao Eugenio Allegri, vrlo cijenjen talijanski dramski glumac, a ova vrsta suradnje omogućila nam je da naši glumci provedu dvadesetak dana u Trstu, gdje ih je upoznala talijanska publika i vidjelo više od tri tisuće  ljudi. 

Predstavu za djecu i mlade »Guliver« radili smo s Gledališčem Koper  i gostovali u njihovoj sezoni što nam je proširilo djelovanje  i povezalo nas s tamošnjom publikom, a predstava »Esodo Pentateuco #2« (Izlazak Petoknjižje 2) bila je koprodukcija s Teatrom Verdi i Teatro del Buratto iz Milana. Ovakve suradnje su važne i zato jer našim glumcima omogućavaju da ne moraju igrati baš u svim naslovima koje imamo na repertoaru, da ne trče iz predstave u predstavu kao na tekućoj vrpci, nego da imaju svoje kreativne trenutke! I više repriza na turnejama te kvalitetniji rad.

Znatno nam olakšava posao i suradnja s umjetnicima drugih grana riječkog teatra – Hrvatske drame, Opere i Baleta –  bez kojih ne bi nastale predstave kao što su »Pseudolusove muke«, »Dugonja, Vidonja i Trbonja« te »A kada bi umjesto Pinocchija…«.

Glumci u novinama, predstave na DVD-u 

Čitalačka publika talijanske manjine upoznala je članove vašeg ansambla i privatno! 

– U dnevniku La voce del popolo, izdavačke kuće EDIT, članovi Talijanske drame svakog tjedna pišu kolumnu koja nije nužno vezana uz aktualni repertoar. Pišu o svom životu, obitelji, iznose anegdote s proba, putovanja, male eseje o Istri, branju gljiva, majčinstvu… Sve je to, dakako, uvijek na neki način povezano s Talijanskom dramom i njenim predstavama, ali ti tekstovi glumce predstavljaju publici u drugom svjetlu i razvijaju zanimanje za naš rad.

Uspostavili smo suradnju i s časopisom Arcobaleno namijenjenom djeci, a za Božić 2014. i 2015. godine poklonili smo mladim čitateljima najprije CD, a onda DVD s predstavom »A kada bi umjesto Pinocchija…«. Putem tog lista komuniciramo izravno sa školskom djecom – koja se uključuju i u virtualnu komunikaciju – posjećuju našu Facebook stranicu, pišu nam mailove, šalju svoje likovne radove i komentiraju predstave, tako da smo autore najboljih radova – u suradnji s EDIT-om – i nagradili. Jedna od nagrađenih djevojčica radit će plakat za sljedeću dječju predstavu na našem repertoaru!

Spomenuti DVD s predstavom »A kada bi umjesto Pinocchija…« snimljen je u Televiziji Koper, za potrebe njihova dramskog programa. 

– Snimili su već četiri naše predstave – uz  spomenutu o Pinocchiju, to su naslovi »Kulise života«, »Petoknjižje« i predstava o tangu »El dia que me quieras«. To nam je važno jer tako naš rad ostaje trajno zabilježen, a povećava se i zanimanje za naš ansambl, jer se snimke  često repriziraju na njihovim kanalima. 

Važna obljetnica

Uz ovako gust program, Vi sigurno već imate  razrađene dogovore za sljedeću sezonu?

– Točno. Početkom sljedeće sezone, točnije 26. studenoga, navršit će se 70 godina postojanja Talijanske drame u Rijeci, pa ovu važnu obljetnicu namjeravamo dostojno obilježiti. Prva predstava na repertoaru bila je Goldonijeva komedija, pa ćemo tako i sada, uz obljetnicu, imati jedno njegovo djelo, ovog puta u režiji Paola Magellija, čemu se raduje cijeli ansambl! 

A ja bih voljela da s našim glumcima i publikom slavi cijela Rijeka: da na Korzu budu paneli s fotografijama Talijanske drame kroz desetljeća; da imamo gastronomski tjedan talijanske kuhinje; da sekcije KUD-a Fratellanza izađu na trgove i da se barem dva-tri dana živi u znaku riječke Zajednice Talijana.