Predstava »Naše nasilje i vaše nasilje«, koju su redatelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević opisali kao »autorski projekt visokog rizika«, u Splitu je – reklo bi se očekivano – izazvala nasilje. Riječ je o predstavi koja govori o »našem«, europsko-američkom nasilju, i »njihovom«, bliskoistočnom nasilju.

Svojim prepoznatljivim redateljskim rukopisom Frljić je odlučio angažirano progovoriti o današnjoj Europi koja je naivno zatečena izbjegličkom krizom. U najavi predstave piše da je to Europa koja spremno zaboravlja na svoju kolonijalnu prošlost, dok jednako tako spremno zatvara granice tisućama onih koji bježe upravo pred posljedicama europske i američke politike.

Drvlje i kamenje

Ova međunarodna koprodukcija riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca s uglednim kazališnim kućama iz Europe najprije je prikazana u Beču. U austrijskim medijima bilo je i oštrih kritičkih tonova, ali ne i nasilja prema jednom umjetničkom djelu. Predstava je – opet očekivano – sasuta drvljem i kamenjem u turbokatoličkoj Poljskoj, gdje je povrijedila vjerske i nacionalne osjećaje nekolicine gradskih vijećnika i jedne parlamentarne zastupnice iz konzervativne vladajuće stranke Pravo i pravednost, pa su prijavili tužiteljstvu predstavu, odnosno kazalište u gradu Bydgoszczu na čijem je festivalu komad izveden. Slično se dogodilo i kad je predstava uvrštena na sarajevski festival MESS, kad je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, uputio kaznenu prijavu tužiteljstvu BiH zbog najave izvođenja predstave.

Predstava »Naše nasilje i vaše nasilje« izvedena je i u Rijeci, ali za razliku od ranijih Frljićevih predstava, poput »Hrvatskog glumišta« i »Trilogije o hrvatskom fašizmu« nije izazvala veće reakcije iz redova riječkih desničara, hrvatskih branitelja, Katoličke crkve ili navijačke skupine Armada. Podsjetimo, zbog predstave »Hrvatsko glumište« demonstriralo se i ispred riječkog HNK-a, a izvođenje »Trilogije o hrvatskom fašizmu« osiguravala je policija. Ono što je zanimljivo u svim spomenutim slučajevima je da reakcije na predstave Olivera Frljića u pravilu stižu od strane konzervativne klerikalne desnice, dok lijevo orijentirani uglavnom brane Frljića i njegove predstave. Tako je i sada reagirala Nova ljevica, stranka kojoj je predsjednik Dragan Markovina, koja je stala u obranu predstave »Naše nasilje i vaše nasilje« protiveći se zahtjevima da se ona ukloni s repertoara ovogodišnjih Marulićevih dana. 

U sedamdesetak minuta predstave Frljić i Blažević otvorili su brojne aktualne teme – od problema emigranata, fundamentalizma, terorizma i rastućeg trenda fašizacije europskih društava, do problematiziranja odnosa Zapada prema Istoku kroz povijest, a koji je stoljećima bio nasilan i eksploatatorski.

No, iz svega toga protivnici predstave izdvojili su iz konteksta nekoliko prizora, vjerojatno i ne pogledavši predstavu. Povrijedila ih je ponajviše scena u kojoj gola žena glave pokrivene hidžabom iz spolovila izvlači zastavu, potom erotizirani ples uz melodiju »Tihe noći« i pojava Isusa Krista, koji je razapet na križu sastavljenom od kanta za benzin, silazi s križa i siluje muslimanku. Jednako tako vjerske skupine reagirale su na uporabu križa u »Hrvatskom glumištu«, kao i na poljsku predstavu »Prokletstvo« u kojoj je Papa prikazan kao zaštitnik pedofila.

Zapjenjena manjina

Mnogi koji nasiljem reagiraju na Frljićeve predstave nisu ih ni pogledali, a još manje pokušali shvatiti. Krhko je i njihovo znanje o umjetnosti, koju tumače doslovno a ne na simboličkoj razini.

Trebali bi znati da raspelo koje se koristi u kazališnoj predstavi nije pravo raspelo, nego kazališni rekvizit, dok glumac koji nalikuje Isusu – nije Isus.

U sceni silovanja, koja se nekom može ili ne mora svidjeti, Frljić proziva kršćanski mentalitet koji bi trebao ljubiti bližnjega svoga, no pokazalo se da mnogi koji sebe smatraju kršćanima iskazuju mržnju prema izbjeglicama s Istoka.

No, mnogo je lakše pljunuti na bližnjega svoga nego pokušati barem pogledati predstavu pa je onda kritizirati. A zadaća umjetnosti oduvijek je bila provocirati, pomicati granice slobode i propitivati demokratičnost i toleranciju jednog društva.

U toj svojoj misiji mnogi su umjetnici bili zatvarani, a njihova umjetnost zabranjivana. Slično se sada događa i s Oliverom Frljićem, s čijim se radovima može polemizirati, a tko ne želi – ne mora gledati njegove predstave. No, zato zapjenjena manjina ne bi smjela drugima onemogućavati da gledaju Frljićeve predstave.