Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 29° 6
Sutra: 29° 29° 6
22. srpnja 2019.
Reagiranje na tekst "Hrvatska drama kao najslabija karika" (2)

Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca: "Nikome nisu drage negativne kritike"

Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca: "Nikome nisu drage negativne kritike"
Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca: "Nikome nisu drage negativne kritike"
Objavljeno: 5. srpanj 2018. u 18:20 2018-07-05T18:20:08+02:00

Prihvatili bismo negativne kritike kada bi one bile argumentirane. Ovako ostaje činjenica da je novinarka proizvoljno napisala svoj tekst ne posežući čak ni za onim što je najopipljivije: broj predstava i gledatelja kao i stručne kritike

U tekstu naslovljenom »Rezime kazališne sezone u Ivana pl. Zajca: Hrvatska drama kao najslabija karika« objavljenom 23. lipnja 2018. u Novom listu, novinarka Kim Cuculić iznosi teze i paušalne ocjene na koje moramo odgovoriti.

Ne odričući pravo pa i dužnost javnih medija i novinara da kritički i argumentirano prosuđuju, u ovom slučaju, programska ostvarenja HNK-a i Hrvatske drame, ipak se stječe dojam da je iznesena (negativna) kritika, ali da je izostala argumentacija. Štoviše, razvidnim se čini da su ocjene donesene na temelju dojmova. Naravno da nikome nisu drage negativne kritike, no prihvatili bismo ih kada bi one bile argumentirane. Ovako ostaje činjenica da je novinarka proizvoljno napisala svoj tekst ne posežući čak ni za onim što je najopipljivije: broj predstava i gledatelja kao i stručne kritike. No u ovome odgovoru pođimo nekim redom.

Nabrajajući projekte realizirane u sezoni 17/18, Cuculić je izdvojila predstave »Woyzeck« i »Predsjednice« koje vidi kao predstave s »tek polovičnim rezultatima u usporedbi s nekim predstavama koje je Hrvatska drama radila tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, pa i nešto kasnije.« Ta nam je usporedba neshvatljiva. Dvije predstave u jednoj jedinoj sezoni novinarka Novoga lista uspoređuje sa svim predstavama Hrvatske drame u dvadeset, pa i trideset godina. U takvom vremenskom rasponu promijenile su se čak tri generacije glumaca, redatelja, gledatelja, da ne govorimo o državama, ideologijama, politikama, društvenim sistemima i ekonomskim okolnostima, kulturnim paradigmama i tehnologijama, naposljetku i o estetikama, pa nam se čini kako takva usporedba ima samo jednu svrhu – pod krinkom »zova za boljim i prošlim vremenima« omalovažiti ostvarenja Hrvatske drame.

»Prava komedija«

Nadalje, novinarka i kritičarka Novoga lista smatra da je temeljem odabranih naslova »vidljiva tendencija riječkog HNK-a za društvenim angažmanom i kritičkim stavom prema društvu, ali ne više onako oštro i provokativno kao što je to bilo u vrijeme intendanture Olivera Frljića«. Ponovno je riječ o prigodnoj zamjeni teza, jer još do jučer su Frljićeve predstave bile previše »oštre« i »provokativne«. Dapače, upravo se »provokacija« smatrala problematičnom stranom njegove intendanture. Sada je pak problem dramski repertoar koji preispituje drugačije modele društvene angažiranosti. Što se nudi kao alternativa? Pa »prava komedija«. Naime, zamjera nam se da »protekle sezone među premijerama Hrvatske drame nije bilo nijedne prave komedije (osim eventualno »Zajc Stand Up«).« Dakle, ne samo da nam nije jasno što bi to bila »prava komedija«, nego ni smatra li se onda »Zajc Stand Up« uopće »komedijom«, ili – čime? Uostalom, tijekom izvedbe »Predsjednica« mogao se čuti smijeh u gledalištu. Znači li to da su »Predsjednice« komedija, barem »kriva komedija«? Ili možda ipak »crna komedija«, ili »groteska«?

Dopustite da odgovorimo i na prigovor vezan uz članove ansambla: Hrvatska drama nije »pretrpjela« odlaske glumaca, jer to insinuira da je pretrpjela nekakav konačan gubitak, čime se zanemaruje da su takve mijene u umjetničkim kolektivima posvuda u svijetu sasvim prirodne. Točno je da su u proteklih nekoliko sezona iz ansambla otišli Alen Liverić, Damir Orlić, Davor Jureško, kao i Igor Kovač, svaki iz svojih osobnih razloga, no također je istina da su u ansambl dolazile i odlazile brojne druge glumice i glumci, ne baš beznačajnih karijera i referenci: Mira Furlan, Leon Lučev, Marija Tadić, Dean Krivačić, Jerko Marčić. Ansamblu su se ove sezone pridružili Edi Ćelić, jedan od najperspektivnijih i najnagrađivanijih glumaca mlađe generacije i Aleksandar Cvjetković, glumac zavidne filmske i kazališne biografije, ne samo u hrvatskim okvirima. Osim njih, prošle sezone u Rijeci su gostovale Hana Selimović u »Woyzecku« i Katarina Bistrović Darvaš u »Predsjednicama« i repriziranom »Mizantropu«, dvije glumice sa samog glumačkog vrha u regiji.

»Promjenjivo«

Tekst Novoga lista ocjenjuje stanje u Hrvatskoj drami kao »nestabilno« i »promjenjivo« i to smatra problemom, no mi se pitamo koga to zanima stabilna i nepromjenjiva dramska umjetnost? Što je, zapravo, loše u tome ako netko dođe u ansambl i u njemu ostane godinu ili dvije pa potom promijeni svoju umjetničku adresu? Nema tome godinu dana da je urednik Redakcije kulture Novoga lista u razgovoru s intendantom riječkog HNK-a upravo stalnost i nepromjenjivost, znači pasivnost nekog ansambla pa i čitave narodne kazališne ustanove, smatrao njezinim najvećim, upravo pogubnim problemom. A sada odjednom – neka druga pjesma.

Na kraju, kako protumačiti činjenicu da su u proteklih nekoliko sezona s ansamblom Hrvatske drame surađivale redateljice i redatelji, dramaturginje i dramaturzi koje se posvuda u Hrvatskoj i susjednim zemljama smatra vodećim suvremenim kazališnim autoricama i autorima, osim na stranicama Novoga lista: Anica Tomić, Igor Vuk Torbica, Ana Tomović, Bojana Lazić, naravno Oliver Frljić, Selma Spahić, Renata Carola Gatica, Goran Ferčec, Olja Lozica, Jelena Kovačić, Olga Dimitrijević, Sebastijan Horvat, Matjaž Pograjc, Matija Ferlin... Trebamo li dalje nabrajati?

I zar baš ništa o relevantnosti programa i uspjesima Hrvatske drame ne govore njezina gostovanja od Ljubljane i Maribora do Beograda i Sarajeva, od Varšave do Beča, od Zagreba do Splita. Uostalom, u novu sezonu 18/19. ulazimo s prvom koprodukcijom riječkog HNK-a, i to upravo Hrvatske drame, i Dubrovačkih ljetnih igara, predstavom »Michelangelo«, prema »Michelangelu Buonarrotiju« Miroslava Krleže. Je li Krleža, s kojim se suočavamo po drugi puta u tri sezone, dovoljno »pravi« (dramski) pisac? Jesu li to Büchner, Schwab, Moliere, Nazor, Orwell, pitaju se potpisnici odgovora: Renata Carola Gatica, ravnateljica Hrvatske drame, Nataša Antulov, dramaturginja te članice i članovi glumačkog ansambla: Olivera Baljak, Jasmin Mekić, Anastazija Balaž, Tanja Smoje, Denis Brižić, Nikola Nedić, Dean Krivačić, Aleksandra Stojaković, Edi Ćelić, Marija Tadić, Jelena Lopatić i Aleksandar Cvjetković.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka