Tri godine balerina Marina Grgurić, nekadašnja članica Baleta HNK Ivana pl. Zajca, traži svoja prava putem suda. Kao školovana balerina, iz Novosibirska u Rijeku dolazi 1992. godine.

Od 9. listopada 1992. angažirana je kao plesačica baleta temeljem više, uglavnom jednogodišnjih, ugovora o autorskom radu. To je trajalo 16 i pol godina. Svo to vrijeme Marina Grgurić, kao i ostali članovi ansambla, uredno je obavljala sve poslove plesača baleta prema programu kazališta, te sudjelovala u pripremi i izvođenju, kako baletnih tako i ostalih opernih i dramskih predstava, mjuzikla i opereta.

Posljednji ugovor o autorskom radu istekao joj je 31. prosinca 2008., a prema zahtjevu neposredno nadređenog nastavila je redovno trenirati i nastupati. Tek krajem veljače ponuđen joj je na potpis novi ugovor o autorskom radu, datiran s 12. veljače 2009. za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. ožujka 2009. godine, s umanjenom plaćom. Nakon toga ugovor joj nije produžen.

Grgurić je HNK Ivana pl. Zajca uputila zahtjev za zaštitu prava, u kojemu tvrdi da su spomenutim ugovorom povrijeđena njena prava utvrđena odredbom članka 41. i članka 43. Zakona o kazalištima. Prema tim člancima kazališni umjetnici zasnivaju radni odnos ugovorom o radu na određeno i neodređeno vrijeme, s time da se radni odnos na određeno vrijeme zasniva u pravilu na četiri godine, prema potrebi i kraće, ali ne kraće od dvije godine. Odredbom članka 43. Zakona o kazalištima propisana je obveza da je baletnom i plesnom kazališnom umjetniku nakon 16 godina intendant dužan ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Bez porodiljnog, mirovinskog, zdravstvenog 

U zahtjevu za zaštitu prava odvjetnica Sonja Bonifačić ističe da iako naziv dosadašnjih ugovora podnositeljice zahtjeva može asocirati na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, u suštini se ne radi o autorskom radu, već o nezakonito produžavanom radu na određeno vrijeme (prema odredbama Zakona o radu isti može trajati najduže tri godine). Navodi se i da je riječ o izbjegavanju zakonskih obveza plaćanja doprinosa, jer rad koji je sve te godine obavljala Marina Grgurić u cijelosti odgovara nesamostalnom radu.

– Moj rad nije bio autorski, nego sam imala radno vrijeme kao i ostali članovi baleta i svakodnevno ispunjavala svoje obveze – kaže Marina Grgurić. Treba istaknuti i da mi cijelo to vrijeme nisu uplaćivani mirovinski, zdravstveni i drugi doprinosi. A u mojem poslu ozljede su česte… Nisam imala čak ni rodiljni dopust. Dolazila sam vježbati u osmom mjesecu trudnoće, a kad sam rodila, već nakon tri mjeseca vratila sam se na posao. Što se tiče zapošljavanja u Baletu, tu ne postoje nikakva pravila. Neki koji su došli nakon mene prije su dobili posao. Nisam se žalila ranije jer sam mislila da je kazalište državna ustanova koja bi trebala poštovati zakone, pa nisam smatrala da se radi o nečemu neregularnom. Svi smo uzimali onakve ugovore kakvi su nam ponuđeni. Kad sam shvatila da se ljude u Baletu zapošljava prema čudnim kriterijima, otišla sam na razgovor kod bivših intendanata Srećka Šestana i Mani Gotovac te kod sadašnje intendantice Nade Matošević. Nitko od njih nije reagirao, premda su bili upoznati sa situacijom u Baletu – kaže Marina Grgurić, koja je u riječkom Baletu, između ostalog, plesala i srednje uloge. Istaknula se, primjerice, u baletu »Ana Karenjina« u ulozi grofice Vronske, potvrđujući plesačku kvalitetu.

Presuda u korist Marine Grgurić

Nakon što se HNK Ivana pl. Zajca u predviđenom roku nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava, Marina Grgurić je u travnju 2009. godine podnijela tužbu. Slučaj je završio na Općinskom sudu u Rijeci. Osim što se od riječkog HNK-a traži zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, u tužbi se navodi i da je tuženik tužiteljici od 10. listopada 2008. nadalje isplaćivao mjesečnu naknadu od 3.975 kuna bruto, što predstavlja znatno manji iznos od plaće baletnog plesača utvrđene prema aktima tuženika (niža neto plaća, bez dodataka na plaću, te bez doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje).

U studenome ove godine Općinski sud u Rijeci donio je presudu, kojom se utvrđuje da su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova plesača baleta počevši od 10. listopada 2008. pa nadalje. Također se nalaže da se Marinu Grgurić vrati na posao, da joj se izvrši upis radnog staža u radnu knjižicu počevši od listopada 2008. pa nadalje, da joj HNK plati parnični trošak u iznosu od 16.912 kuna, te mjesečne razlike plaća i naknade plaća u visini oko 140.000 kuna plus zatezne kamate.

U obrazloženju presude ističe se i to da rad koji je tužiteljica obavljala kod tuženika po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja autorski rad – nije angažirana za izvođenje određenog djela, već je radila prema uputama koreografa i redatelja, imala radno vrijeme kao i svi članovi baleta, te da je isključiva pobuda tuženika kao poslodavca ušteda, čime je izbjegavao zakonske obveze plaćanja mirovinskih, zdravstvenih i drugih doprinosa, što je u suprotnosti sa Zakonom o radu. Time su zaključeni ugovori prividni i prikrivaju stvarno zaključene ugovore o radu, a što potvrđuje i činjenica da je Marini Grgurić isplaćivana naknada za vrijeme trajanja godišnjih odmora.

Riječki HNK osporava tužbu

Međutim, dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva utvrđenje da se nalazila u radnom odnosu od 1992. do 2008. smatra se neosnovanim i odbijen je. U presudi se navodi da prema Zakonu o kazalištu intendant može ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon četverogodišnjeg ugovora o radu, što je mogućnost, ali ne i obveza, a tužiteljica takav zahtjev nije postavila ranije, već tek u ožujku 2009. kada je ustala zahtjevom za zaštitu prava. Na odbijajući dio presude, smatrajući ga nezakonitim, Marina Grgurić uputila je žalbu Županijskom sudu u Rijeci, smatrajući da je izreka o odbijajućem dijelu u suprotnosti s obrazloženjem usvajajućeg dijela presude.

Riječki HNK kao tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra spornim da je dužan ponuditi tužiteljici ugovor o radu, budući da Zakon o kazalištima tako ne propisuje, dok se temeljem autorskih ugovora automatizmom ne stječe pravo na radni odnos i ugovor o radu. Cijeli slučaj u ovom je trenutku na Županijskom sudu u Rijeci. 

Nuđeno joj mjesto šilice

Sonja Bonifačić, odvjetnica Marine Grgurić, kaže da je suština problema u pojmu »autorski rad«, što je kategorija koja ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu.

– Postoji ili autorsko djelo ili ugovor o radu. Ugovor za autorsko djelo sklapa se za jednokratni angažman na nekom projektu, dok ugovor o radu podrazumijeva stalno, kontinuirano obavljanje nekog posla. Poslodavac izmišljanjem »autorskog rada« zapravo iskorištava situaciju kako ne bi plaćao doprinose – objašnjava Bonifačić.

Budući da kao balerina ima pravo na beneficirani radni staž, Marina Grgurić, da je sve bilo prema slovu zakona, sada bi imala 19 godina radnog staža i za četiri godine mogla bi u mirovinu. Ovako nema ni dana staža. Svojedobno je iz riječkog kazališta dobila i objašnjenje da je prestara za balerinu, nuđeno joj je radno mjesto rekviziterke, šilice, garderobijerke, pa čak i maserke u baletu. Nije htjela na to pristati, jer se školovala za balerinu i scena je njen prirodni ambijent.