Kreativni ambasador je osoba koja je inovativna, potiče na kreativne suradnje, inovativne pristupe i razmišljanja te otvorenost. Desk Kreativne Europe odabire svaki mjesec jednu osobu koja će postati novi kreativni ambasador i imati za zadatak promovirati mogućnosti koje se nude za kulturu na EU razini, a ovog puta čast je pripala Riječaninu Edvinu Liveriću.

Imenovani ste Kreativnim ambasadorom Deska Kreativne Europe, koji ima kao zadatak promovirati mogućnosti koje se nude za kulturu na EU razini. Što ćete konkretno učiniti po tom pitanju?

– Ovu sam počasnu titulu zaslužio već poduzetim akcijama. Naime, kao dugogodišnji član Europske kazališne mreže Aerowaves preporučio sam za partnera u Hrvatskoj Festival plesa i neverbalnog kazališta iz Svetvinčent, tako da oni još od 2015. koriste sve one benefite koje im ta platforma pruža. Ono što sam još preko Platforme Kreativna Europa uspio omogućiti je status domaćina festivalu »Spring Forward« za Rijeku u travnju 2020. To je festival koji se svake godine seli u neku drugu zemlju Europe, a koji posjeti tristotinjak producenata i direktora raznih kazališnih kuća i festivala diljem svijeta. Za taj sam festival osigurao veliki dio sredstava iz EU fondova preko Platforme Kreativna Europa.

Vezan uz Rovinj 

Vodili ste brojne projekte u Istri, bili ste umjetnički direktor porečkog Street Art festivala. Recite nešto o tom iskustvu te o budućim projektima u istarskim gradovima i mjestima u kojima sudjelujete.

– Za Istru sam uvijek bio posebno emotivno vezan, obzirom da je iz Istre i veliki dio moje obitelji. Dugo sam godina radio kao selektor i umjetnički ravnatelj Street Art Festivala – 16 festivalskih izdanja. Ali kako se taj festival nije uspio održati autonomnim, jer za to nije bilo sluha u lokalnoj zajednici, odlučio sam ga nakon toliko godina napustiti. Vežu me za njega lijepa sjećanja. Bila je to sjajna ekipa entuzijasta okupljena oko Pučkog otvorenog učilišta u Poreču. U Istri sam često nastupao i kao glumac, a u INK-u sam i režirao jednu predstavu. Posljednjih godina sam dosta vezan za Rovinj i volio bih kada bih uspio u tom gradu pokrenuti neko kulturno događanje na međunarodnom nivou. Jako sam zadovoljan kako se Istra razvija po pitanju turizma, agrokulture i raznih infrastrukturnih projekata, međutim smatram da kultura nepravedno kaska i da nije dovoljno jasno strateški pozicionirana, te se stalno povlači na marginama prioriteta. Da li ne postoji kulturna strategija Istre ili lokalne vlasti smatraju da je ona nebitna, ne znam… Samo primjećujem da je poprilično periferna i pliva samo unutar svojih malih uskih granica regije. Mislim da Istra može i zaslužuje više po pitanju kulture. Tu, naravno, ne mislim na ljetna gostovanja, jer toga ima, već na kontinuiranu kulturnu proizvodnju i vidljivost lokalnih umjetnika.

Djelujete kao suradnik za scenski pokret na mnogobrojnim kazališnim produkcijama u Hrvatskoj i Sloveniji.

– Sada sve manje djelujem kao suradnik za scenski pokret, a sve više radim kao redatelj, i to često izvan Hrvatske. Pokretao sam i neke međunarodne koprodukcije i organizirao razna gostovanja po svijetu, jer sam dugo djelovao na nezavisnoj plesnoj i kazališnoj sceni. Najponosniji sam na koprodukciju koju sam ostvario između Rijeke i Singapura.

Proba orkestra 

Sudjelovali ste u raznim stranim i domaćim filmskim i televizijskim produkcijama. Na čemu trenutno radite?

– Trenutno u Zagrebačkom kazalištu mladih pripremam predstavu »Proba orkestra« po scenariju kultnog talijanskog redatelja Federica Fellinija. Premijera se očekuje u rujnu u ZKM-u. Taj fantastičan film nastao je pred točno 40 godina, a mene je najviše u svemu zanimalo što se u tom periodu promijenilo u našem društvu, a što je ostalo isto. Pripremam ga u suradnji s Ninom Mitrović, koja je napisala novi dramski tekst po Fellinijevom predlošku, te s Merimom Ključo koja je napravila nove orkestracije na originalnu glazbu Nina Rote, te skladala nove kompozicije. Neizmjerno se radujem našoj premijeri, a posebno me veseli da izlazimo 15. rujna, na Svjetski dan demokracije.

Dugogodišnji ste predstavnik Hrvatske u europskoj kazališnoj mreži Aerowaves. Čime se konkretno bavite u tom segmentu?

– Svaka zemlja u Europi koja je članica te mreže ima svog predstavnika, a ja sam posljednjih 17 godina predstavnik za Hrvatsku. Ima nas 33. Glavna nam je zadaća da svake godine selektiramo 20 finalista od ukupno 600-tinjak prijavljenih umjetnika, te da ih nastojim promovirati i prezentirati diljem Europe, pa i šire, obzirom da posljednje dvije godine blisko surađujemo s Južnom Korejom i Japanom. Od ove godine postao sam i članom Aerowaves Boarda, pa ću morati češće odlaziti i na koordinacijske sastanke Mreže u Londonu.

Povezani ste uz plesni teatar i teatar pokreta. Imajući u vidu vaše djelovanje u raznim kulturnim domenama, gdje se najbolje osjećate, postoji li segment koji vam je najdraži?

– Pa najbolje se osjećam na kazališnoj sceni, bilo u ulozi glumca, bilo u ulozi redatelja.

Planovi za budućnost?

– Trenutno radim na istraživanju i prikupljanju materijala o prostituciji u Rijeci, te planiram koprodukciju s jednim kazalištem u Budimpešti na tu temu. Jednako tako pokrenuo sam i inicijativu da se osnuje natječaj za dramske pisce s fokusom na društveno-politički angažman, koji bi nosio ime nedavno preminule naše sugrađanke i velike svjetske spisateljice Daše Drndić. Planova je uvijek mnoštvo!