SPLITU okviru Festivala Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous, večeras u 20 sati splitska će PlayDrama nezavisnog kazališta Elvisa Bošnjaka u amfiteatru Doma mladih premijerno odigrati dramu Frédérica Sonntaga »George Kaplan« u režiji Cintije Ašperger. Riječ je o drami u tri dijela s različitim narativnim pristupima i poveznicama, a koju će tri dana nakon splitske premijere vidjeti i zagrebačka publika u GDK Gavella. 

To je tekst koji govori o političkim izazovima današnjice, o utjecaju Hollywooda na današnju geopolitičku situaciju, o Alfredu Hitchcocku kao aktivnom sudioniku velikih svjetskih zavjera, ali i o ulozi kave (ili piva) prilikom održavanja sastanaka ili o kokoši koja može spasiti čitav ljudski rod. Sve njih povezuje jedno ime: George Kaplan. Prema riječima redateljice predstave Cintije Ašperger, radi se o modernoj francuskoj satiri napisanoj 2013. godine o teoriji zavjere, utjecaju Hollywooda na suvremene narative, o identitetu i stalnom postajanju, o odnosima unutar grupe… George Kaplan je ime lika iz Hitchcocovog filma »Sjever-sjeverozapad« u kojem Carryja Granta zamjene za stanovitog George Kaplana koji je zapravo izmišljena osoba. 

Glumačko istraživanje

Uz već nabrojane teme komad ima i duboku filozofsku podlogu. Sonntag govori o stalnoj ljudskoj želji za postojanjem, želji da budemo netko i nešto. Nepostojeći George Kaplan je simbol te naše ljudske želje, a Sonntag postavlja pitanje: Stvaramo li mi sami svojom željom da budemo netko i nešto zapravo uvjete za vlastitu manipulaciju? Odgovor na to pitanje je inteligentan, zabavan, maštovit, odlično strukturiran tekst. U predstavi glume Elvis Bošnjak, Bojan Brajčić, Sara Ivelić, Petra Kovačić Pavlina i Stipe Radoja. 

Cintija Ašperger od 1986. godine živi u Torontu gdje je ostvarila niz uloga u kanadskim produkcijama, već je 20 godina ugledna redovita profesorica glume na Ryerson Theatre School, a u okviru svoje studijske godine prihvatila je poziv Elvisa Bošnjaka da režira u Splitu. 

– Pročitala sam tri moderna francuska komada od kojih  mi je »George Kaplan« bio najdraži, kao i Bošnjaku. Ugovorili smo termine i u lipnju sam došla u Split napraviti podjelu za predstavu i upoznati se s produkcijskom stranom PlayDrama kazališta, a probe su počele početkom kolovoza. Tjedan dana proveli smo i u dramskoj koloniji International Theatre Instituta u Grožnjanu, gdje smo poradili na dramaturškim pitanjima teksta – pojašnjava etablirana glumačka pedagoginja. 

– Tijekom proteklog desetljeća razvila sam proces koji uključuje istraživanje kroz glumačku tehniku Mihajla Čehova, ali i kroz niz improvizacija za koje upotrebljavam posebnu metodu koju sam razvila kako bih omogućila slobodu glumačkog istraživanja, ali i uklapanje rezultata istraživanja u samu predstavu. Naime, primijetila sam da istraživanje kroz vježbe donosi velike rezultate, ali kad de facto počnemo postavljati komad, mnogo toga se izgubi. 

Od Toronta do Splita

Moj sistem koristi audio i video zapise i podržava maštu i intuiciju, kao i postepenost u radu. U Splitu sam radila po tom sistemu, a glumci su ga odlično prihvatili – dodaje Cintija Ašperger. Njen povratak u Hrvatsku u ovom trenutku omogućava joj podijeliti stečeno znanje i kreativni rad s jednom novom generacijom glumaca. 

– Zanimljivo je da su me prvo glumci doživljavali kao Kanađanku, a jedan od najdražih trenutaka u našim neformalnim druženjima mi je bio dok smo razgovarali o tom pitanju i kad mi je mladi kolega Stipe Radoja rekao: »Pa vi ste naši!« To negdje sažima moj emocionalni odnos prema mom sadašnjem radu u Hrvatskoj. Biti u Splitu, baviti se umjetnošću i raditi na materinjem jeziku je prekrasno. No temeljno mi je važna duboka komunikacija, bila ona na engleskom ili na hrvatskom, jer pravi umjetnički rad izlazi iz okvira dobi, spola, nacionalnosti, vjere i rase – zaključuje ugledna umjetnica koja je prije dolaska u Split radila na dramskom tekstu kojeg je sama napisala, a to je komedija »Tongue Play« (Igra jezika) te je režirala »Priče iz bečkih šuma« na Ryerson Theatre School u Torontu.