RIJEKA Riječka premijera predstave »Kompleks Ristić« najavljena je za 28. listopada na sceni »Zajc na Sušaku« u 19,30 sati. Riječ je o koprodukciji HNK-a Ivana pl. Zajca, Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane, beogradskog festivala BITEF i makedonskog festivala MOT. Predstava je imala praizvedbu na ovogodišnjem BITEF-u, gdje je izazvala podijeljene reakcije. U »Kompleksu Ristić« redatelj Oliver Frljić otvara pitanje kazališne i političke egzistencije Ljubiše Ristića, jednog od najznačajnijih jugoslavenskih redatelja. Kako je kazao Frljić, napetosti i kontradikcije između Ristićeve političke i umjetničke biografije dale su ideju za ovu predstavu.

Moralna poruka 

– Kao snažan kreativni impuls poslužila nam je nestala scena iz filma »Plastični Isus« Lazara Stojanovića. U tom filmu postojala je i dokumentarna snimka svadbe Ljubiše Ristića i slikarice Višnje Postić. Film je bio bunkeriran, a nakon što je ponovno prikazan u njemu više nije bilo navedene scene. Prema riječima samog redatelja Stojanovića, ta scena je nestala zato što se pored Višnje i Ljubiše, stjecajem okolnosti, pojavljuju i njihovi očevi, obojica generali JNA. Mislim da ta nestala scena savršeno ilustrira kompleksan odnos Ristića i centara političke moći.

Jedan od razloga brisanja ili prešućivanja Ristića u recentnoj kazališnoj povijesti Srbije i Hrvatske leži ponajviše u njegovom političkom angažmanu u stranci Mire Marković, supruge Slobodna Miloševića. Ristić je kasnije postao jedina žrtva neformalne lustracije u Srbiji. Ljubiša Ristić dijelom je izbrisan, djelomično je zaboravljen, a mi smo ovom predstavom pokušali popuniti prazinu u novijoj povijesti jugoslavenskog kazališta. Predstava se temelji na znakovima koji se mogu iščitati bez obzira na predznanje o Ristiću – osvrnuo se Oliver Frljić.

Asistentica redatelja je Barbara Babačić, koja je ukazala na duboku moralnu poruku predstave u smislu da trebamo biti svijesni odgovornosti naspram sebe i društva. Dodala je i da »Kompleks Ristić« sadrži mnogo književnih, slikarskih, kazališnih i filmskih citata, dok snažne slike i scene otvaraju neuralgične točke društva. Riječ je o neverbalnom tipu kazališnog jezika koji publici otvara prostor za interpretaciju viđenog. 

Bez klasične glume 

Scenograf Dalibor Laginja kazao je da su njegove scenografske intervencije ovoga puta minimalne, dok je kostimografkinja Sandra Dekanić objasnila da su kostimi simbolički jako čitljivi. U predstavi sudjeluju glumci Hrvatske drame Nika Mišković i Jerko Marčić te glumci ljubljanskog SMG-a Primož Bezjak, Uroš Kaurin, Draga Potočnjak, Matej Recer i Blaž Šef. Nika Mišković istaknula je da su glumci u poziciji marionete, odnosno nema klasične glume, psihologizacije i monologa, već glumac svoje tijelo ispunjava simboličnim slikama. Jerko Marčić dodao je da je bitna tema predstave ostavština Jugoslavije u umjetničkom, socijalnom i političkom smislu. 

U autorskoj ekipi su i dramaturzi Goran Injac i Tomaž Toporišič, oblikovatelj svjetla David Cvelbar i oblikovatelj zvuka Silvo Zupančič. Izbor glazbe napravio je Oliver Frljić.