Foto: Roni Brmalj
U novom HKD-u bili bi zastupljeni suvremeni ples, nove kazališne tendencije, književne večeri, kabaretska scena... Dvorana HKD-a, njegov atrij i Galerija »Kortil« su tri glavna prostora, koja bi se programski trebala povezati. Jedan od zadataka moga tima i mene je da stvorimo publiku, koja će znati što u HKD-u može dobiti. Isto tako, HKD treba ostati potpora nezavisnoj sceni, odnosno onim programima koji prođu na natječaju za javne potrebe u kulturi
Gradsko vijeće Grada Rijeke nedavno je potvrdilo Edvina Liverića prvim ravnateljem Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, nove gradske ustanove u kulturi. Na novu dužnost, s mandatom od četiri godine, Liverić službeno stupa 1. siječnja 2019. godine. Rođen je 1970. u Rijeci, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1995. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Neko vrijeme bio je član Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a od 1995. stalni je član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Od 1996. do 2005. bio je vanjski suradnik ADU-a, a od 2013. vanjski je suradnik studija Gluma, mediji, kultura Sveučilišta u Rijeci.
Kao član Hrvatskog instituta za pokret i ples od 1996. do 2005. bio je selektor i asistent umjetničke ravnateljice festivala Tjedan suvremenog plesa. Od 2003. umjetnički je ravnatelj festivala Street Art u Poreču. Suosnivač je kazališne skupine TRAFIK. Usko je povezan s plesom i teatrom pokreta te ostvaruje veliki broj uloga u domaćim kazalištima i u inozemstvu. Glumi u stranim i domaćim filmskim i televizijskim produkcijama. Dugogodišnji je hrvatski predstavnik u europskoj kazališnoj mreži Aerowaves. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« kao dio kolektiva predstave »Imago«.
Edvin Liverić nedavno je bio u Budimpešti, gdje s čuvenim kazalištem Stúdió »K« pregovara o koprodukciji za predstavu pod radnim naslovom »Hotel Hungaria«. Naslov je inspiriran Hotelom Hungaria, o kojem u romanu »Leica format« piše Daša Drndić, koja je u Rijeci živjela u zgradi tog nekadašnjeg hotela.
– Tema projekta je migracija, no bavit ćemo se i temom prostitucije koja je ubilježena u povijest Rijeke. Riječ je o društveno-povijesnoj i kulturološkoj temi koja otvara i pitanja kao što su tijelo i vlasništvo. Rijeka i Budimpešta su povijesno povezane, pa nas zanima koji su Mađari prošli kroz Rijeku, kao i koji su Riječani bili u Budimpešti. Bit će to projekt HKD-a i budimpeštanskog kazališta »K«, koje je odigralo bitnu ulogu 1970-ih godina, a i danas je važno. Predstavu planiramo za 2020. godinu, a bila bi izvođena u Rijeci i u Budimpešti. Izvodila bi se na originalnim jezicima – na hrvatskom, mađarskom, talijanskom, njemačkom…
Zašto ste se odlučili javiti na natječaj za ravnatelja HKD-a?
– Jedan od osnovnih motiva bio mi je taj što je to nova ustanova, koja pruža mogućnost da joj se postave što bolji temelji. Prema onom što je Grad izglasao, otvorila se niša za suvremeno kazalište, ples i glazbu – u rasponu od etna i jazza do popa i klasične glazbe u smislu crossovera. Dolazi nam i 2020. godina i Rijeka kao Europska prijestolnica kulture, što je velika šansa koju imate jednom u životu. Pored toga, kod mene već dulje vrijeme postoji tendencija da bih se vratio u Rijeku. Uskoro će biti 30 godina otkad sam otišao iz Rijeke, premda ju zapravo nikad nisam napustio. Ostao sam vezan uz TRAFIK i dosta sam surađivao s HNK-om Ivana pl. Zajca.
Dosad sam stekao veliko iskustvo, mnogo kontakata i imam iskustva u vođenju festivala. Kao glumac imam osjećaj da sam se realizirao. To, naravno, ne znači moj oproštaj od glume, ali ću se neko vrijeme posvetiti produkciji i vođenju HKD-a. Postoji i jedan osobni moment vezan uz moj dolazak u Rijeku. Već neko vrijeme slušam svoje prijatelje i poznanike kako bi bilo dobro da se u Rijeci nešto dogodi po pitanju suvremene umjetnosti.
Ona ima publiku, ali nema dovoljno ponude. U tom smislu nije mi intencija da HKD ulazi u program riječkog HNK-a, koji je uglavnom orijentiran prema klasičnoj operi, baletu, drami u klasičnom smislu i velikim ansambl predstavama. Od HKD-a želim napraviti kulturni centar suvremene umjetnosti, što znači da bi bili zastupljeni suvremeni ples, nove kazališne tendencije, književne večeri, kabaretska scena… Dvorana HKD-a, njegov atrij i Galerija »Kortil« su tri glavna prostora, koja bi se programski trebala povezati.
Jedan od zadataka moga tima i mene je da stvorimo publiku, koja će znati što u HKD-u može dobiti. Isto tako, HKD treba ostati potpora nezavisnoj sceni, odnosno onim programima koji prođu na natječaju za javne potrebe u kulturi. Krećemo praktički od »nule«, počevši od osmišljavanja vizualnog identiteta. Dvorana HKD-a dosta je velika i ima gotovo 600 mjesta. Da bismo je napunili, programi trebaju biti atraktivni. Želja mi je da naši programi privuku i publiku iz Ljubljane, Istre i drugih gradova.
Naglasak će biti na gostovanjima ili ćete imati i vlastite produkcije?
– Planiramo gostovanja, ali i vlastite produkcije. Sad kad je HKD ustanova, može pokrenuti svoje produkcije, što je način za povlačenje još nekih novaca. Naime od nekog stranog centra ne možemo dobiti sredstva ako projekt nema veze s produkcijom u Rijeci.
Iz kojih izvora će se HKD financirati?
– Do sada je HKD bio pod Gradom Rijekom, i vođen je od strane Grada. S obzirom na to, nije mogao aplicirati na natječaje Ministarstva kulture, Županije i europskih fondova. Zato je bio cilj da se odvoji od Grada, kako bi mogao povući još neka sredstva. Za to treba vremena i potrebno je imati partnere koji ti vjeruju. Iza svega, naime, stoje ljudi, a ne ustanove i zgrade. Važni su dogovori i povjerenje.
Povezan sam s europskom mrežom Aerowaves, koja je dobila dosta velika sredstva iz europskih fondova u segmentu platformi. Mreža Aerowaves počela je djelovati 1996. godine kad se okupila grupa europskih plesnih umjetnika sa željom da razmjenjuju informacije, suradnje i iskustva. Danas broji više od 45 partnerskih institucija iz 33 različite zemlje i omogućava mladim plesnim umjetnicima da se povežu te da se predstave novim publikama.
Rijeka će u travnju 2020. biti domaćin platforme Spring Forward, kad bi u tri dana bilo prikazano 20 različitih predstava. Po Rijeci će biti puno scena i cijeli će grad živjeti suvremeni ples. Važno je i što će tada u Rijeku doći 300 producenata iz cijelog svijeta, koji vode velike festivale i institucije. Sad će se mojim dolaskom dio tih sredstava »preliti« u HKD. U planu je još niz drugih projekata.
Jedna od primjedbi na vaš program bila je da niste razvili dio vezan uz volontiranje. O čemu se radi?
– To je krivo shvaćeno. U sklopu EPK-a glavni centar za volontere bit će u HKD-u, a taj segment vodi i regulira društvo Rijeka 2020. To je u njihovoj nadležnosti i organizaciji. Ja moram riješiti logistiku. U natječajnom projektu naveo sam da znam za to, ali ja neću rješavati program. Moramo se još dogovoriti kako će to funkcionirati. U svakom slučaju, trebat će puno volontera i zaposlena je osoba koja će ih voditi.
Koja će biti uloga HKD-a u sklopu EPK-a?
– HKD će biti scena na kojoj će se odvijati dosta programa EPK-a, a neke će programe predlagati i HKD.
Hoće li u ustanovi HKD biti potrebni dodatni kadrovi?
– Pored šest postojećih radnih mjesta, uz mene kao ravnatelja, potrebno nam je još četvero ljudi. Neki natječaji već su raspisani, a neki i zaključeni. Novi kadrovi su voditelj volonterskog programa, računovodstva i koordinator programa. Ukupno je to 11 ljudi, što može zvučati puno, ali je zapravo malen tim za jednu takvu zgradu. I nama će trebati volonteri i oni koji bi radili putem studentskih ugovora. Potrebno je sjesti sa zaposlenicima i vidjeti što su prioriteti. Primjerice, u HKD-u već neko vrijeme ne radi klima, što treba riješiti. Razdoblje od svibnja do rujna u Rijeci je dosta toplo, pa ako hlađenje ne radi, ne možemo imati program. To je gotovo pola godine i to su vrlo konkretni problemi.
Već ste dugi niz godina stalni član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Namjeravate li i dalje razvijati svoju umjetničku karijeru?
– Upravi ZKM-a ponudio sam, ako im to organizacijski i financijski odgovara, da me zamijene. Njima sam prepustio odluku. Ako me ne žele zamijeniti, još ću odigrati predstave koje su na repertoaru. Toga nema mnogo i vjerojatno ću biti u tim predstavama još godinu dana, dok se ne izigraju. Drugo ništa novo ne planiram, samo ću se posvetiti HKD-u.
U zgradi HKD-a djeluju neke udruge i imaju svoje prostorije. Što će biti s njima?
– Sa svima njima trebam sjesti i sa svime se upoznati, vidjeti kakvi su njihovi ugovori i što je s prostorima. Potrebno je napraviti svojevrsnu reviziju, ali ne vidim da bi bilo problema. I novozaposleni u HKD-u trebaju dobiti svoje prostorije za rad.
I dio programa HNK-a Ivana pl. Zajca odvija se u HKD-u.
– S tim ugovorom još se trebam upoznati, no fond termina treba ispoštovati. Treba se samo koordinirati. Riječki HNK radi programaciju unaprijed i potrebno je samo uglaviti termine. Sve je stvar dogovora i ni u tome ne vidim problem.
Dosad je bila praksa da je HKD uglavnom zatvoren, a otvara se jedino kad se u njemu održavaju programi. Bi li taj prostor mogao zaživjeti i tijekom dana i biti svaki dan otvoren u nekom periodu, da ljudi mogu sjesti, popiti kavu, čitati knjigu, razgovarati, družiti se i slično?
– To je upravo moja ideja. Najveći je izazov atrij HKD-a, koji po mom mišljenju ne funkcionira kako treba. Nekako je »hladan« i nije atraktivan. S obzirom na to, ljudi i nemaju potrebu tamo doći. Volio bih da to postane klub kakav imaju druga kazališta po Europi. Preko dana tamo se održavaju razne promocije, projekcije filmova, manje kabaretske forme… Šteta je što je HKD na cesti i nema terasu, koja bi dobro došla. Moram vidjeti kako bismo to ostvarili, tko je sada unutra i s kakvim ugovorom. Bitno mi je i da mi određujemo vrstu glazbe koja će se puštati u tom prostoru, jer to kao suvremeni kulturni centar mora biti jedna cjelina. Tko god to vodio, morat će to činiti u suradnji s nama.
Rekli ste da je u planu novi vizualni identitet HKD-a. Planirate li i web-stranicu?
– Već smo pokrenuli inicijativu za logo i web HKD-a, u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom. Bit će upućen poziv i izabrat će se troje kandidata koji će dobiti konkretan zadatak. Stručni žiri onda će izabrati najbolje rješenje. Logo i vizualni identitet su temelj. Zgada HKD-a je lijepa i ima svoje arhitektonske i vizualne zakonitosti. Dakle ne bi došao u obzir »barokni« vizualni identitet. Treba uzeti u obzir i razne segmente – galeriju, glazbeni, plesni i dramski program, koji bi trebali biti objedinjeni. To je veliki zadatak i bitno je da u tome sudjeluje struka.
