Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 6
Sutra: 9° 9° 6
7. prosinca 2019.
Glumac riječkog HNK

Dražen Mikulić: Moja životna priča bit će prikazana na filmskom platnu

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 28. ožujak 2016. u 9:00 2016-03-28T09:00:00+02:00

Pristao sam staviti svoj život na filmsko platno. Nisam još potpisao nikakav ugovor, ali su glavne stvari već dogovorene. Trenutačno imam dosta posla, ali kada gužva malo padne, sjest ću za pregovarački stol i dogovoriti detalje, otkrio nam je glumac riječkog HNK

Moj je život prije dvadeset i pet godina izgledao kao da sam upao u scenu dobro režiranog trilera – kaže Dražen Mikulić, glumac HNK Ivana pl. Zajca, čija će životna priča uskoro biti inspiracija za scenarij.

Njegova se neobična životna priča plela poput sjajno zamišljenog trilera u kojem bi, kad bi to bila stvarno fikcija, uživao svaki čitatelj. Mikulić je svoju neobičnu priču pred medije prvi put iznio još prije 15 godina. Nikada nije ništa skrivao. Danas je pred novim izazovom – napisati scenarij prema vlastitom životu. Iako ga život nije mazio, Dražen je danas ponosni otac sinu Leonu koji je nedavno napunio 18 godina, što je bio njegov osobni uvjet da konačno pristane vlastitu životnu priču u potpunosti podijeliti pred gledateljstvom i na filmskom platnu.
– Stalno su me pitali i govorili da je to strašna priča, da je treba ispričati. Tada sam samo želio da moj sin Leon navrši 18 godina. I evo, 15. veljače se to i dogodilo! Sad, što se tiče mene, moje duše i nutrine, priča može izaći van. Pristao sam staviti svoj život na filmsko platno. Nisam još potpisao nikakav ugovor, ali sve je vrlo izgledno, zapravo glavne stvari su već dogovorene. Trenutačno imam dosta posla, stalno sam na setu, snimam, a igram i u kazalištu. Kad se gužva malo smanji, sjest ćemo za pregovarački stol i dogovoriti detalje.

Što mislite, koliko je takva priča sudbinska, a koliko sami biramo slijed? Zašto griješimo?

– Svi griješe, ili iz nespretnosti i neznanja, ili zbog okolnosti. No, sve je to život. Meni su se neke loše stvari dogodile mojom krivnjom, ali za neke su bili krivi drugi. Imao sam razdoblje od desetak godina ne baš lijepog života. O tome se već dosta pisalo i čitalo, pa ne bih ponavljao. Meni su sve te greške donijele nešto dobro, kako mom karakteru, tako i dobru životnu školu, stavove i poglede na život koji živim i koji ću živjeti. Donijele su mi i čvrstoću, zrelost i puno toga što mi koristi u mom glumačkom poslu. Prolazio sam stanja na koja se danas mogu lako pozvati, od najljepših do najružnijih. Međutim, iz svih nedaća kroz koje sam prošao, izašao sam jači, čvršći i bolji.

Sami ćete pisati scenarij?

– Dobio sam odriješene ruke da budem autor scenarija i trebao bih započeti pisati. Ipak, dok ne bude sve gotovo, nije gotovo. Sve se uvijek može preokrenuti i to sam naučio.

Vaš sin Leon sve zna, slaže se sa svime?

– Leonu nikada nisam ništa tajio, oduvijek sve zna. Sve mu je rečeno. Kako je sazrijevao i dostizao dobnu zrelost da može nešto shvatiti, tako mu je bilo i rečeno. Tu nema ničeg što bi bilo koga moglo povrijediti.

Vas ste dvojica zapravo dva dečka, kakav odnos imate, izlazite li zajedno? Jeste li ponosni otac?

Gluma je dobra laž

– Uvijek mi je smetao izraz »glumac uđe u lik«, mislim da lik uđe u mene i onda počne koristiti moj glas, oči, tijelo... Gluma je kad nekome vjeruješ da ti laže. Malo čudno zvuči, ali to je to. Publika je svjesna da joj lažeš i očekuje da joj dobro lažeš, objasnio je Mikulić

– Mislim da sam Leonu prenio dobre stvari. Jako sam ponosan kad čujem od drugih ljudi da imam divnog sina. Imam 52 godine, a Leon 18, obojica imamo djevojke i često izađemo svi zajedno. Na početku večeri popijemo zajedno piće pa se odvojimo, ali vrlo često se dogodi da mi već nakon pola sata vibrira mobitel jer mi Leon šalje poruku kako su naišli na baš super mjesto i pozivaju nas da im se pridružimo. Mislim da to dovoljno govori o našem odnosu. Zove me kao što bi zvao prijatelja iz razreda.

Već neko vrijeme viđa vas se u društvu mlade crnke? Konačno sretna i ozbiljna veza?

– Tajana i ja živimo zajedno. Mlađa je od mene 23 godine i možda neki zli jezici kažu ona je sa mnom samo zato što sam glumac. Međutim, da je to jedini razlog, ne bismo bili u vezi jer ja nju ne privlačim samo zato što sam glumac, niti ona mene privlači samo zato što je toliko mlađa. Zajedno smo dvije godine. Odlično se slažemo i nadopunjavamo. I Tajana i Leon se odlično slažu, zaista je dobra osoba.

Sve mlad svijet oko vas, mora da se i Vi tako osjećate? Vama ne trebaju ni botox ni hormoni.

– Hahaha... Ne, ne trebaju mi! Osjećam se jako mlado i drugi me tako doživljavaju. Prije su mi svi skidali pet godina, a sad mi skinu i po deset. Naravno da nikad nisam koristio botoks, šminku ni kreme, takav sam kakav sam. Jedino odlazim u teretanu. Ima perioda kada se zapustim, ali se onda brzo dovedem u red. Mislim da su godine samo broj, sve ovisi kako se osjećaš u glavi. Bicepsi uvijek mogu biti bicepsi, tijelo se može izgraditi vrlo brzo, a bore su takve kakve jesu, sukladno godinama.

Gledali smo vas nedavno u Zajcu u predstavi »Kasandra«, snimate i televizijsku seriju »Novine« redatelja Dalibora Matanića, imali ste ulogu u hitu »Broj 55«. Čini se da sve češće dobivate dobre ponude?

– Istina, zovu me, i riječ je redom od dobrim projektima, a i uloge su značajne pa sam zadovoljan. Za koji dan u Art kinu premijerno će biti prikazan kratki film »Između dva zida« koji sam radio lani. Redatelj je također Riječanin Marko Šantić, koji živi i radi u Ljubljani, a radnja filma obrađuje aktualnu temu deložacija.

Premijera »Kasandre« je prošla, kako je dijeliti kazališnu pozornicu s Mirom Furlan?

Riječki eksterijeri

– Lijepo je što je serija »Novine« snimana u Rijeci. Mislim da će to biti zanimljivo i nama Riječanima jer se snimalo na mjestima za koja svi niti ne znaju. Rijeka je snimana iz aviona, dronova, s ulice, sa zgrada, na karnevalu... Vidio sam trailer koji je napravljen i baš dobro izgleda.

– Mira Furlan je bila na vrhuncu karijere kad sam ja tek počinjao kao mladi glumac. Izuzetna je glumica i danas se sjećam njene uloge u predstavi »Šteta što je kurva« u režiji Georgija Para u zagrebačkom HNK-u. Sjećam se i kako sam se pitao hoću li ikada zaigrati s njom i maštao kako bi bilo da se nađemo u istoj predstavi. Evo, sad mi se to ostvarilo. Možda bi mi se želja i ranije ostvarila da Mira nije svoj život nastavila u Los Angelesu.

Je li istina da se pripremate za novu ulogu, u filmu »Mrtve ribe plivaju na leđima«, redatelja Kristijana Milića s kojim ste radili na »Broju 55«. Glumite li opet neki brutalan lik? Redatelji vas vole vidjeti kao grubijana?

– Za kameru je jako važan fizički izgled pa mene u principu zapadaju uloge »macho mana« i opasnih tipova. Dobio sam ulogu lika koji je malo svoj, nije baš grubijan, ali nije niti maza. To je poslijeratna priča. Za mene je izazov jer opet igram važan lik. Riječ je o muškarcu koji je prije rata bio važna osoba u gradu, a nakon što se vratio iz rata, ne može dobiti nikakav posao. Radi kao mesar i po kućama kolje svinje. Film ima mnogo likova i retrospektivan je. Scenarij je jako dobar, a okupila se ista tehnička ekipa i jedan dio glumaca iz filma »Broj 55«. Mislim da će to biti sjajno. Snimanje će početi kroz koji mjesec u Mostaru.

To su vaši krajevi, Hercegovac ste, rodom iz Drinovaca, veseli li Vas snimanje u takvim eksterijerima kao što je Mostar?

– Jako! Često sam u tom gradu. Zanimljivo je da u posljednje vrijeme filmski setovi prate mene, a ne ja njih. Najprije snimamo film, pa seriju u Rijeci gdje se samo s motociklom spustim s Kozale do Konta, a sad Mostar gdje se opet osjećam kao doma. Moja sestra Violeta ima stomatološku ordinaciju u tom gradu, pa je često posjećujem. Mostar je poseban grad, pomalo mističan i previše realan...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.