Foto: Iva PERINČIĆ
U prikazivanju problema odrastanja roditelji su nerijetko bili agresivni, šupljoglavi, sebični, konzumeristički nastrojeni i gotovo neprijatelji svoje djece
ZADAR Četvrti put u polustoljetnoj povijesti SLUK-a, Zadar je ovih dana bio domaćin 26. susreta lutkarskih kazališta Hrvatske, a festivalskoj su se selekciji pridružili i gosti – Kazalište lutaka iz Mostara (s predstavom »Ružno mače«) i Centar za lutkarsku baštinu »Pingyang« iz Pekinga. Četiri dana na pozornicama zadarskog kazališta lutaka i Hrvatskog narodnog kazališta igrale su se predstave koje su – u selekciji Ane Prolić – osim publike ocjenjivala čak dva žirija: festivalski, koji je radio u sastavu: Jasminka Mesarić, Robert Raponja te Olga Vujović i dječji: Ana Ivković, Lucija Marcelić, Tonka Marfat, Iva Prgić te Luka Nešović, koji je jednako ozbiljno pratio program.
Bogat program
Rijetka se kazališta mogu pohvaliti prostornim mogućnostima kakve ima zadarsko Kazalište lutaka. Nova zgrada s dvjema pozornicama, izvrsno tehnički opremljena, nalazi se u gradskoj jezgri, upravo sljubljena s drevnom arhitekturom u okruženju, a koristi i prostor crkve svetog Dominika za svoje potrebe, gdje je – na samom početku programa ovogodišnjeg SLUK-a – otvorena izložba dječjih radova vrtića Zadarske županije.
Gradska Loža udomila je izložbu doajena lutkarskog likovnog iskaza – scenografa, slikara i karikaturista Mojmira Mihatova, jedne od vizualnih okosnica hrvatskog lutkarstva posljednjih triju desetljeća; glavni trg i ulice na putu između dvaju kazališta bile su pozornica i šetalište lutaka iz daleke Kine, ali i studentskih lutkarskih etida Umjetničke akademije u Osijeku; zadarsko Sveučilište pružilo je gostoprimstvo Međunarodnom stručnom skupu »Lutka je sve!
Sve je lutka!«, posvećenom dvjema temama: »Učenje lutkom« i »Putevi suvremenog lutkarstva«, a na skupu je sudjelujovalo 17 izlagača iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Velike Britanije, Njemačke i Belgije. U sklopu programa predstavljena je i knjiga Branke Rudman »Primjena dramaturških iskustava Stanislavskog, Brehta i Artauda u kazalištu lutaka«.
Zvijezda Fedorova
Festival je otvorio ansambl domaćina; Zadrani su odigrali predstavu »Karlson s krova«, a zatvorili su ga Riječani naslovom »Pipi duga čarapa«. Zagrebačko kazalište lutaka izvelo je »Šegrta Hlapića«, čakovečki Pinkelc predstavu »S razlogom«, Splićani su došli na susret s »Ukradenim suncem«, a Kazalište Virovitica (u koprodukciji sa zadaraskim Kazalištem lutaka) izvelo je »Nevidljivu«. Dječje kazalište Branka Mihaljevića iz Osijeka predstavilo se naslovom »Nije me strah«, a karlovački Zorin dom »Malim pričama o nestašnoj Sonji«.
Nagradu za najbolju režiju dobila je Ljudmila Fedorova za predstavu »Karlson s krova« Kazališta lutaka Zadar. I najboljom predstavom u cjelini proglašen je »Karlson s krova«, a Fedorova je uradila i najbolju adaptaciju teksta, no riječ je o »Malim pričama o nestašnoj Sonji«, tekstu koji je izveo ansambl Gradskog kazališta Zorin dom iz Karlovca. Najbolju kreaciju lutaka i maski učinio je Dražen Jerabek u predstavi »Nije me strah« Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Osijek.
Nagradu za najbolju glumu-animaciju osvojio je Dominik Karakašić za ulogu u predstavi »Karlson s krova«, za najbolju animaciju-glumu (ženska uloga) Kristina Fančović u predstavi »Nije me strah«, a za najbolju animaciju-glumu Andrea Špindel u predstavi »Pipi Duga Čarapa« Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke. Nagradu za najbolju kostimografiju dobila je Dunja Vuković (predstava »S razlogom« Kazališne družine Pinklec u koprodukciji s Loftom), a nagradu »Branko Stojaković« za ukupnu likovnost predstave dobila je predstava »Nije me strah«.
Svojevrsna zvijezda selekcije Ane Prolić ove je godine bila redateljica Ljudmila Fedorova, koja je režirala i dramatizirala čak tri predstave u konkurenciji. Odlikuje ih dopadljiva, topla likovnost, duhovito ispričana priča i psihološki znalački postavljeni likovi, bez obzira radi li se o djeci, odraslima ili životinjama.
Većina predstava hrvatskih kazališta za djecu bavi se problemima odrastanja, pri čemu su roditelji nerijetko prikazani kao agresivni, šupljoglavi, sebični, konzumeristički nastrojeni i gotovo neprijatelji svoje djece. »Šegrt Hlapić« se u tom okruženju, uza svu okrutnost Majstora Mrkonje i kvarnost Crnoga čovjeka – doimao kao bajka.
Ne znam koliko su kineski lutkari, gosti SLUK-a i zadarskih kolega, razumjeli naše priče i predstave, ali su pokazali iznimno zanimanje za njih. Kineske tradicionalne lutkarske etide pozdravili su pak hrvatski lutkari, koji su između predstava – u »dnevnom boravku«, koji je idealno poslužio svrsi – razmijenili profesionalna iskustva s kolegama iz daleke Kine. Tako su se na malom trgu, koji tvore zgrade zadarskog Kazališta lutaka družile lutke i njihovi animatori, koje ova četiri dana nisu dijelile ni granice, ni jezik, ni boja kože, ni kontinenti.