RIJEKA Desetominutnim pljeskom i ovacijama publika je popratila izvođače i autorski tim opere »Macbeth«, kojom je u HNK-u Ivana pl. Zajca počela »Trilogija Verdi – Shakespeare – Surian« – jedinstveni operni projekt u Hrvatskoj. Riječ je o trima operama Giuseppea Verdija nastalima prema Shakespeareovim dramama »Macbeth«, »Otello« i »Falstaff«, koje će biti izvedene u nešto više od tri tjedna. Izazov je to i za nacionalnog prvaka Giorgija Suriana, koji u kratkom razmaku pjeva uloge Macbetha, Jaga i Falstaffa.

Treba istaknuti i da je »Macbeth« realiziran vlastitim pjevačkim snagama – u njemu nema gostiju solista, u »Otellu« je to samo Luis Chapa, dok su u »Falstaffu« gosti Aljaž Farasin i Biljana Kovač.

Dramaturg-redatelj Trilogije je Marin Blažević, sa suradnicima na svim trima projektima – koreografiju i scenski pokret osmislila je Selma Banich, oblikovatelj svjetla je Dalibor Fugošić, a kostimografkinja Sandra Dekanić.

U dosad izvedenima »Macbethu« i »Otellu« (prikazuje se reprizno u okviru Trilogije) do izražaja dolazi interes Marina Blaževića za dramom u operi, kao i namjera da se dramaturgiji i režiji opernih djela pristupi na suvremeniji način. Jedna od poveznica ovih triju opera pojava je Giorgija Suriana, koji u svojim interpretacijama dojmljivo sintetizira pjevačko i glumačko umijeće. Blažević u »Macbethu« u prvi plan stavlja dramske odnose među likovima, oslobađajući uprizorenje raskošnih scenografskih rješenja i dekora. Scenski prostor naznačen je tek brojnim reflektorima i rasvjetnim tijelima, uz pomoć kojih majstor svjetla Dalibor Fugošić kreira efektne, pa čak i spektakularne prizore. Kontrastom između tamnih dijelova prigušenih gustim dimom i snopova svjetla u koje uranjaju lica i tijela izvođača, Fugošić stvara impresivne scenske slike s chiaroscuro odnosima.

Prevlast dramatike nad pjevnošću 

Sporedne likove, zboriste i plesače Sandra Dekanić odjenula je u jednostavne crne kostime, dok su Macbeth i Lady Macbeth u sivim kostimima koji – kao i njihove ruke – postaju sve više umrljani krvlju. U ovakvoj minimalističkoj i reduciranoj koncepciji važnu ulogu ima zbor riječke Opere, koji je utjelovio vještice i prikaze, kraljevu pratnju, plemiće, dvorjane …, a pridruženi su im i članovi Baleta te polaznici kazališne radionice Riječkog kazališta mladih »Kamov«. Zbor je zvučao moćno i skladno, a uvježbavala ga je zborovoditeljica Nicoletta Olivieri. Ljepota Verdijeve glazbe došla je do punog izražaja u izvedbi orkestra Opere, kojim je ravnao talijanski dirigent Marco Boemi.

Za Blaževićevo naglašavanje dramskih elemenata, potvrdu nalazimo i kod samog Verdija. »Macbeth«, praizveden 1847. godine prema libretu Francesca Marie Piavea, je prvi Verdijev susret sa Shakespeareom i njegova prva opera u kojoj se osjeća prevlast dramatike nad pjevnošću. Pomalo zasićen operama u kojima su se izmjenjivali zatvoreni brojevi, Verdi je u opusu genijalnog engleskog dramatičara našao pogodan sadržaj za stvaranje glazbene drame. U svrhu što bolje prilagodbe prilično duge drame u operni siže, usredotočio se na tri protagonista: Lady Macbeth, Macbetha i vještice. Lady Macbeth je dominantan lik u operi, iako je Macbeth u središtu tragedije. Tako i riječkim »Macbethom« dominira habitusom i vokalom izražajna Kristina Kolar, koja je izrazila psihološki razvoj ovog demonskog lika glazbom – od snažne nastupne arije preko događaja koji slijede, do somnambulističkog prizora prigušenih tonova koji će označiti kompletan psihički i fizički slom Lady Macbeth.

Zlo i grizodušje 

Verdi, koji je izvor svojega poimanja likova često tražio kod Shakespearea, našao je upravo u liku Macbetha idealnu mogućnost za studiju karaktera. Čak i više nego kod engleskog dramatičara, Verdijev je Macbeth u najvećoj mjeri određen drugim likovima, naročito s Lady Macbeth i vješticama, nego vlastitom osobnošću, pa ga češće viđamo u trenucima u kojima do izražaja dolazi zlo u njegovoj prirodi nego kad bi mogao pokazati plemenitiju stranu svoje naravi. Te osobine, kao i grizodušje koje upoznajemo u duetu Macbetha i Lady Macbeth u prvome činu, čine Macbetha višedimenzionalnim karakterom. Na ovom tragu je i interpretacija Giorgia Suriana, koji je u svoga Macbetha unio i određenu ironiju. Istraživanje drame u operi i fascinaciju habitusom izvođača, Marin Blažević produžava filmskim medijem – Marin Lukanović oblikovao je video s krupnim planovima Macbetha i Lady Macbeth, kojima se naglašavaju njihova dramatičnost i ekspresija.