BEOGRAD » »Grobnica za Borisa Davidoviča« – predstava koju je prema knjizi Danila Kiša režirao Ivica Buljan, konačno je imala premijeru u ambijentu za koji je rađena – u Bitef Teatru u Beogradu.

To što je prva izvedba na matičnoj sceni smještena u vrijeme BITEF-a, međunarodnog kazališnog festivala koji ove godine broji 48. sezonu, dodatno je pojačala interes, iako će sigurno biti na repertoaru tijekom sezone. No, kulturna javnost i festivalska publika prisilili su organizatora da iste večeri u Bitef Teatru na Bajlonijevoj pijaci izvede dvije predstave, za obje su ulaznice razgrabljene, što je pojačalo tenzije izvedbe ansambla i predstavilo tekst i redateljeve ideje u još snažnijem iskazu od praizvedbe koju sam gledala u Cividaleu.

Nijemi svjedoci

Scenska adaptacija Kiševe »Grobnice za Borisa Davidoviča« u kojoj glumački ansambl sat i pol igra bez predaha, oduševila je i beogradsku publiku. Iako se u medijima najviše spominjala golotinja i eksplicitni seks na sceni, predstava je provokativna na sasvim drugoj ravni i zaista ostavlja mučan okus represije sustava koji je žestoko kažnjavao individualno razmišljanje. Izvedena u Bitef Teatru, arhitektonski vrlo specifičnom kazalištu, smještenom u rekonstruiranu evangelističku crkvu, sa strmim gledališem na nekoliko razina, predstava je zamišljena na rubu incidenta, pri čemu se brišu granice teatarske igre i performansa. Svi su akteri praktički stalno na sceni, u igru su podjednako uključeni i vertikalni dijelovi scenografije na kojima vise glumci poput nijemih svjedoka povijesti…

Mira Trailović

Kad sam 1989. godine bila na otvorenju Bitef Teatra, znala sam da nazočim povijesnom događanju. Sjedila sam na balkonu i kao na dlanu imala glumačku elitu tadašnje države, predvođenu Mirom Trailović, utemeljiteljicom BITEF-a i tvorcem ideje i postavljanja teatra u evangelističku crkvu, lendmark Bajlonijeve pijace. Bilo je to praktički posljednje djelo Mire Trailović. Stanje njene bolesti bilo je poznato, kao i situacija u državi, stoga je atmosfera bila zgusnuta, a istovremeno fragilna. Scenom su prošli svi tada slavni glumci govoreći kratke monologe sklopljene u cjelinu, koja je nagovijestila novo doba.

   Sjetila sam se toga sinoć, dok sam sjedila u gledalištu Bitef Teatra, okružena današnjom umjetničkom elitom. Iako se radilo o prvoj predstavi, dakle onoj u 18 sati, nazočili su joj brojni redatelji – kazališni i filmski – među kojima i doajeni Dušan Makavejev, Dean Mijač, ali i niz onih srednje i mlađe generacije. Pljesak je bio snažan, glumci su tri puta izlazili na poklon. Oznojeni, zadihani, ali sa sjajem u očima… Za sat vremena pred njima je bila nova publika i još jedna izvedba. Mira Trailović bila bi zadovoljna.