Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 32° 1
Sutra: 32° 32° 1
23. srpnja 2019.
Mi smo tu

Budućnost riječkog kazališta: Što smo sve vidjeli na prvom festivalu "Mladi glumci gradu Rijeci"

Foto: Ivica Tomić
Foto: Ivica Tomić
Autor:
Objavljeno: 1. studeni 2017. u 21:01 2017-11-01T21:01:00+01:00

Festival je dio angažmana studenata u zajednici, kojim su mladi glumci Rijeci darovali svoj rad, trud i talent, a kroz bogati program na različitim riječkim lokacijama ukazali da novoj generaciji kazališnih umjetnika treba prostor za rad i javno profiliranje

RIJEKA Umjetnost nije ogledalo stvarnosti, već čekić kojim se oblikuje – rečenica je Bertolta Brechta, koja je uzeta za moto ovogodišnjeg prvog festivala »Mladi glumci gradu Rijeci«. Riječ je o inicijativi studenata diplomskog i preddiplomskog studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a festival je održan od 25. do 31. listopada na pet lokacija u gradu – u bivšem skladištu Exportdrva, u HKD-u na Sušaku, u antikvarijatu Ex libris, book caffeu »Dnevni boravak« i Filodrammatici. Bila je to prilika da se riječka javnost upozna sa studentskim kazališnim produkcijama, dok su pod sloganom »Mi smo tu« studenti ukazali na svoje postojanje i njihov studij.

Festival je dio angažmana studenata u zajednici, kojim su mladi glumci Rijeci darovali svoj rad, trud i talent, a kroz bogati program na različitim riječkim lokacijama ukazali da novoj generaciji kazališnih umjetnika treba prostor za rad i javno profiliranje. Poziv »Mi smo tu« upućen je Sveučilištu, Gradu i Županiji, s kojima zajednički kroz studentske produkcije i međunarodne koprodukcije, vanjska gostovanja, edukativne radionice i EPK-programe studenti žele i mogu razvijati grad i regiju u propulzivno kulturno žarište, naglašavaju organizatori festivala.

Manifestacija »Mladi glumci gradu Rijeci« otvorena je u prostoru bivšeg Exportdrva, koji bi eventualno mogao postati stalan prostor za teatar o kojemu mlade glumačke snage sanjaju. Festival je otvoren izložbom studenata likovnih usmjerenja Akademije primijenih umjetnosti, a u nekadašnjem Exportdrvu izvedena je predstava »Bert Cabaret«, inspirirana revolucionarnim, književnim, društvenoangažiranim, političkim i kazališnim radom Bertolta Brechta. Ovaj njemački književnik (1898. – 1956.) protestirajući protiv nepravednosti suvremene civilizacije počeo je s totalnom, anarhističkom pobunom, da bi kasnije prihvatio marksistički nazor na svijet, kojim je snažno obojena njegova cjelokupna društvena satira.

Mladenačka energija

Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati. Po smionosti svojega izraza, snazi eksperimenata i strastvenosti angažmana, Brecht je najistaknutiji njemački dramatičar 20. st. Predstava »Bert Cabaret« zamišljena je kao svojevrsni hommage Brechtu, a asocijativno se može povezati i s kultnim filmskim mjuziklom »Cabaret« Boba Fossa. Pod mentorstvom Rade Šerbedžije i Lenke Udovički, studenti su kreirali predstavu koja gledatelje vraća u vrijeme dobre glazbe, seksa, cigaršpiceva, šešira, perja, blještavila i zadimljenih barova, u doba glamura 1920-ih godina, ali i doba klasnih borbi, buržoazije, proleterijata te sukoba vladajućih ideologija koje su prisutne i danas. 

»Bert Cabaret« pršti mladenačkom energijom, a svaki od mladih glumaca i glumica dobio je prostor za svoju glumačku kreaciju. Studenti su pokazali i da odlično pjevaju i plešu, za što je zaslužan i Staša Zurovac (pokret i koreografija). Glazbeni aranžman napravile su Valnea Žauhar i Maša Magzan, a glumce uživo na klaviru prati Toni Mohorović. Kostime i rekvizite osmislili su Adriana Milić i Tin Vlainić (mentorica Barbara Bourek). U predstavi igraju: Sendi Bakotić, Sara Blažić, Ana Marija Brđanović, Marta Čaržavec, Ivan Čulo, Martin Grđan, Mario Jovev, Tonka Mršić, Gala Nikolić, Anja Sabol, Deni Sanković, Romina Tonković, Vanda Velagić i Nataša Veselinović.

Ovogodišnji festival na neki je način bio u znaku Brechta – studenti su izveli i njegovu alegorijsku dramu »Dobri čovjek iz Sečuana«, u kojoj se tri boga spuštaju na Zemlju u potrazi za barem jednim dobrim čovjekom kako bi dokazali da svijet koji su stvorili nije ispao potpuni promašaj. Četrnaest mladih glumaca je uz živu glazbenu pratnju, kroz brehtijanski začudnu glumu, pjesmu i pokret inspirirane kineskom operom i shanghai jazzom, ispričalo priču o jedinom dobrom čovjeku i njegovoj sudbini. Koreograf je ponovno Staša Zurovac, autor glazbe Nigel Osborne, autor pratnje, oblikovatelj instrumenta i izvođač Ivan Valušek, kostimografkinje su Ivana Butković, Adriana Milić, Barbara Bourek, a scenografkinja Paola Lugarić.

Još klasika

Na programu se našao još jedan književni klasik – Anton Pavlovič Čehov, s jednočinkama »Medvjed« i »Prosidba«. U »Medvjedu« igraju Sara Blažić, Marta Čaržavec i Mario Jovev, a u »Prosidbi« Ivan Čulo, Gala Nikolić, Anja Sabol i Nataša Veselinović. Kostimografkinja je Ivana Butković. Ionescovu »Instrukciju« izveli su Lovro Ivanković i Tena-Antonija Torjanac, a režiju potpisuje Nataša Antulov. Mirta Polanović izvela je monodramu »Zorom, kad je sasvim tiho« prema motivima teksta »4.48 – Psihoza« Sarah Kane, u režiji Alise Debelić. Riječ je o zadnjem tekstu ove britanske dramatičarke, koja je kratko po završetku pisanja ovog teksta počinila samoubojstvo. Radi se o svojevrsnom dramskom »oproštajnom pismu«, čiji je lik depresivno-psihotična žena u duševnoj bolnici koja počini suicid. Kane je pisala tekst dok se borila s teškom depresijom, a 4.48 iz naslova označava vrijeme kad se budila noću. U ovom svom najkraćem i najfragmentarnijem tekstu Kane precizno ulazi u dijagnozu depresije i psihotičan um, postavljajući pitanje nemoći psihijatrije u suočavanju s ovim problemom (kažu da će do 2020. depresija biti jedna od vodećih bolesti u svijetu).

U ovoj monodrami Mirta Polanović emotivno proživljeno tumači depresivnu pacijenticu, a istodobno i njenog psihijatra – s porukom da nijedan antidepresivni lijek ne može vratiti smisao životu. Dok je psihijatar tretira kao bolesnicu, junakinja Sarah Kane bori se sa samoćom, nesretnom ljubavi, nerazumijevanjem okoline i društvenom izolacijom. Kraj je za nju tragičan, pa je u tom smislu ova predstava i apel da se pomogne onima koji boluju od depresije i onima koji su izgubili svoje voljene. Alisa Debelić postavila je predstavu krajnje minimalistički, koristeći bijelu kupaoničku kadu kao referencu na smrt Sarah Kane. Kao scenski rekvizit koriste se bolnička plahta i lutkica s likom žene koja će počiniti samoubojstvo. Glazbenu kulisu potpisuje Sandi Bratonja, a zahvala je upućena Staši Zurovcu.

Različite forme

Na programu je bila još jedna monodrama – »Cabaret Valeska« – koja se poigrava elementima dramskog i plesnog teatra te kabareta. U prožimanju tih triju scenskih umjetnosti dočarava se život i djelo Valeske Gert, nekoć slavne, a danas pomalo zaboravljene glumice, plesačice i svojevrsne pionirke performansa. U predstavi igra Nika Ivančić, redatelj je Edvin Liverić, autor glazbe Sandi Bratonja, a videa Marin Lukanović.

Havelovu »Asanaciju«, koja govori o sukobu usamljenih pojedinaca s nadmoćnim silama terora i manipulacije, izveli su Emir Mulalić, Mirta Polanović, Ella Bogadi, Lara Lalić, Tijana Trošelj, Nikola Nedić i Maja Ožegović, a redatelj je Jerko Marčić. Na programu je bila i predstava »Medea redux« N. LaButea u izvođenju Maje Ožegović, a Nikola Nedić u autorskom projektu »Armenski genocid« suočava se s povijesnim činjenicama o naslovnom događaju. Studenti su pokazali da se dobro kreću različitim izvedbenim formama i kazališnim žanrovima, u rasponu od kabareta i komedije do teatra apsurda, monodrame i suvremenog dramskog pisma. I suradnici na kostimografiji, scenografiji i koreografiji iskazali su svoju kreativnost. Mentori Rade Šerbedžija i Lenka Udovički mogu biti ponosni na rezultat svojega pedagoškog rada, a mladi glumci koje smo gledali proteklih nekoliko večeri budućnost su riječkog kazališta.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka