RIJEKA – U HNK-u Ivana pl. Zajca 22. veljače prvi put u povijesti riječke Opere bit će izvedena neka opera Richarda Wagnera. Riječ je o tragičnoj ljubavnoj priči o Tristanu i Izoldi. Prisustvovali smo jednoj od brojnih proba, te razgovarali s redateljicom i glavnim pjevačima.

Proba orkestra kojim je dirigirao Ville Matvejeff već je bila u tijeku. Dok smo razgovarali s poznatom američkom redateljicom Anne Bogart, Maida Hundeling koja tumači Izoldu i Ivana Srbljan koja igra Branganu, te njihovi kolege Lars Cleveman koji tumači Tristana i Robert Kolar u ulozi Kurwenala bili su u garderobi u stručnim rukama vizažista i garderobijerke, a nakon razgovora gledali smo ih na kazališnoj pozornici.

Ostali interpreti su Luka Ortar kao Marke, Marko Fortunato kao Melot, Dario Bercich je Kormilar, a Aljaž Farasin Pastir. Scenografiju i kostimografiju potpisuje James Schuette, koreografiju Christopher Murrah, oblikovanje svjetla Brian Scott, videoprojekcije Greg Emetaz, a asistent redateljice je Jonathan Seinen. Koncertni majstor je Romeo Drucker, a prijevod libreta na hrvatski jezik realizirala je Helena Lucić Šego. U realizaciji sudjeluju i glumci Hrvatske te Talijanske drame riječkog kazališta.

Uigrani tim

Kako je zapisao sam Wagner, »Tristan i Izolda« je »najsmionije i najoriginalnije djelo u mom životu«. Opera je to koja odbacuje konvencionalne pojmove vremena i prostora, a mnogi je smatraju početkom moderne glazbe.

Temeljena na srednjovjekovnoj legendi, režija romantične glazbene tragedije u tri čina, o uzvišenoj ljubavi i smrti, povjerena je slavnoj američkoj redateljici Anne Bogart. Opera će trajati četri i pol sata s pauzama, tijekom kojih će publika moći uživati i u gastro delicijama. O nemalom trajanju izvedbe ovog djela razgovarali smo s redateljicom Anne Bogart, koja nam je dala duhovit odgovor:

– U središnjem dijelu priče Tristan i Izolda ispijaju ljubavni napitak. Treba sačekati da on počinje djelovati i to malo potraje… »Tristan i Izolda« je ogromno djelo, no nije zahtjevno samo za pjevače, orkestar i za tim koji radi na njemu. Ono je poput olimpijskog eventa.

Zahtjevno je i za samu publiku koja mora uroniti u priču. Premda je to klasično djelo, priču sam postavila u suvremenom svijetu, tako da to bude opera za 21. stoljeće, pojasnila je Bogart.

Otkrila nam je kako radi s uigranim timom s kojim surađuje već 25 godina, sa scenografom i kostimografom Jamesom Schuettom i oblikovateljem svjetla Brianom Scottom.

– Njih dvoje su na nekim prethodnim projektima surađivali s dijelom ovog tima, te se poznaju. Izvrsni su, a pjevači su fenomenalni. Maida Hundeling i Lars Cleveman su svjetska pjevačka krema, a izvrsni su i hrvatski pjevači, kazala je Bogart čiji je redateljski opus impresivan.

Zanimalo nas je kako je doživjela Rijeku, kako joj je raditi u riječkom kazalištu.

Usporedba Amerike i Europe

– Ovo mi je drugi put što sam u vašem gradu. Prvi put boravila sam u njemu prošle godine, u ožujku, kad smo dogovarali rad na ovoj operi. Grad je prekrasan. Volim što je blizu mora, vrijeme je predivno. Nalikuje San Franciscu. Zbog rada na ovom projektu nisam ga imala priliku pomno razgledati, ali vjerujem da hoću. Želja mi je otići i do Istre – kaže Bogart.

Pitali smo je da nam usporedi način rada u Americi s onim u Europi te nam je kazala kako postoje razlike, kao što postoje različiti načini funkcioniranja svake kazališne kuće ponaosob.

– Možda je ovdje malo kaotičnije negoli recimo u njemačkim kazalištima, gdje je organizacija rada izvrsna, ali i ovaj način funkcioniranja ima svoje čari. Zna biti zabavno. Zanimalo nas je uživa li u ispijanju kave, te kako se odvija jedan radni dan u kazalištu. Otkrila nam je kako pije puno kave.

– Uvijek naručim dupli macchiato, a navečer se volim opuštati uz nealkoholno pivo koje je izvrsno. Što se tiče samog rada, sve ovisi u kojoj smo fazi rada. Svaki dan imamo različiti ritam.

Danas smo primjerice radili pet sati u kazalištu, ali svo ostalo vrijeme koristili smo za pripremu rada na predstavi, tako da živimo kazalište 24 sata na dan. Ostavili smo je njenim redateljskim zadacima i krenuli u potragu za pjevačima.

Njemačka sopranistica Maida Hundeling tumači Izoldu. Riječka ju je publika imala priliku gledati i u »Elektri«. Hundeling iza sebe ima zavidan pjevački životopis u kojem su interpretacije ostvarene u kazalištima diljem svijeta.

Već je pjevala Wagnera i to u londonskoj Kraljevskoj opernoj kući gdje je debitirala kao Helmwige u »Valkiri«. Pristupačna i simpatična sopranistica u svojoj nam je garderobi otkrila pojedinosti o stvaranju uloge Izolde.

– Moram vam priznati da sam jako sretna što opet radim u riječkom kazalištu, u još jednom lijepom kazališnom komadu. Uloga Izolde je vrlo zahtjevna i iziskuje puno snage, na jedan drugačiji način od Elektre.

Radimo po cijele dane. Volim raditi s redateljicom i cijelim timom. Uživam, premda je naporno. Puno je teže raditi negoli recimo u Wagnerovoj »Valkiri«. Ova je opera opsežnija i stoga je i teža za realizaciju, kazala je i potom dodala:

Pripreme za Izoldu

– Radim po cijele dane, no kolege su izvrsne i jako uživam u radu. Ova uloga iziskuje disciplinu te pazim što jedem, odmaram, vježbam glas. Pripreme za Izoldu su poput sportskih. Uspjela sam vidjeti nešto malo vašega grada tijekom slobodnog vremena, kojeg nemam puno.

Uživam u vegetarijanskim jelima i u druženjima. Drago mi je da je u tijeku Riječki karneval i to što je Rijeka Europska prijestolnica kulture – istaknula je s osmijehom na licu Hundeling.

Mezzosopranistica Ivana Srbljan, koju smo upoznali kao izvrsnu Carmen, u ovoj operi tumači ulogu Brangane.

– Moja je uloga sporedna, no doživljavam je kao glavnu – rekla je u šaljivom tonu i potom nastavila:

– Ovo je prvi put da pjevam Wagnera i to je za mene velik korak. Uvijek je postojao respekt prema wagnerijanskim pjevačima, ulogama i operama. Ovo je za mene velik izazov i sretna sam da je sve kako treba biti i jedva čekam debi.

Tumačim ulogu sluškinje – dadilje, no u ovoj našoj inscenaciji bit će to više uloga dvorske dame, pratilje od velikog povjerenja. Prema njoj gajim majčinske i prijateljske emocije. Divim joj se i podsvjesno bih htjela biti kao ona, ispričala nam je opisujući vlastito viđenje Brangane.

– Moj lik je važan zato što napravi pravu zavrzlamu s ljubavnim i smrtonosnim napitcima. Pomno sam se pripremala. Čitala sam o toj operi i o toj ulozi, no na samoj partituri radim onako kako mislim da treba, samostalno, tako da bude moja kreacija. Tim s kojim radim je fenomenalan. Uživam i počašćena sam što imam priliku surađivati s poznatom američkom redateljicom – ističe Srbljan.

Švedski tenor Lars Cleveman iza sebe ima zavidnu pjevačku karijeru. Riječka interpretacija Tristana šesta mu je po redu. Zanimalo nas je stoga po čemu je ovaj riječki Tristan drugačiji.

– Svaka je produkcija priča za sebe. Prva misao mi je da je ova izvedba ona svojevrsnog sna i to mi se jako sviđa. Volim dijaloge između Tristana i Izolde. Bezvremenski su. Izvoditi Wagnera je teško na poseban način.

Morate imati dobro pamćenje, biti u dobroj kondiciji jer se mora dugo biti na pozornici. Što se tiče glasa, kao tenor moram biti moćan u svim tonovima, i visokim i niskima. To je težak posao. Prvi put kad sam radio Tristana ulogu sam učio godinu dana, uz ostale uloge na kojima sam radio sa strane. I svaki put kad ga iznova radim, vraćam mu se i proučavam ga.

Zanimali su nas i dojmovi o Rijeci.

– Ovo je prvi put da boravim u Rijeci. Sviđa mi se sve. To je jedno zaista jako lijepo iskustvo. Produkcijski tim je odličan, kolege također i grad je lijep. Imam puno posla i nemam puno slobodnog vremena za razgledavanje, ali ono što sam vidio svidjelo mi se.

Imate lijepu arhitekturu, a sviđa mi se i blizina mora. Drago mi je da mi se pružila prilika da upoznam dio Europe u kojem nikada do sada nisam bio, te raditi s izvrsnom redateljicom. Što se tiče kulinarskih delicija, moram vam priznati da sam pronašao nekoliko zgodnih restorančića u koje zalazim, a posebno volim talijansku kuhinju. 

Reformator Wagner

S baritonom Robertom Kolarom, koji tumači Kurwenala, razgovarali smo netom prije početka probe koja je bila zakazana u vrijeme kad Englezi poslužuju čaj.

– Kao što znamo iz povijesti glazbe, Wagner je reformator. Zadao je novu formu operi, istaknuo je Kolar odmah na početku i potom dodao: »Meni je ovo veliki izazov. Zapravo to je izazov za svakog pjevača koji dođe do stupnja da može pjevati Wagnera.

To se rijetko događa, poglavito u Hrvatskoj. Kod Wagnera se mora pratiti tehniku pjevanja i biti spreman i na psihički i na fizički napor. U sebi samome pronašao sam vlastiti način pjevanja Kurwenala, Tristanova štitonoše.

Njih su dvoje veliki prijatelji. Ulogu sam dugo pripremao. Svaki ton, svaku boju treba definirati. Supruga Kristina me podržala, ali me više ne može slušati dok vježbam, kazao je kroz smijeh i dodao: »Ali doći će na premijeru.«

Od scenografa i kostimografa Jamesa Schuettea doznali smo kako je za kostime inspiraciju pronašao u 20. stoljeću te da je iz New Yorka donio nekoliko vintage komada odjeće, uglavnom modnih detalja poput šeširića, dok su ostale kreacije realizirane u kazališnoj radionici.

Kad je riječ o scenografiji, šturo, ne želeći otkriti previše, kazao je kako je bio inspiriran arhitektom Ludwigom Miesom van der Roheom.