Foto: IvicaTomić
Sukladno Bulgakovu, u »Majstoru i Margariti« redateljice Selme Spahić i dramaturga Dine Pešuta ima i satire i farse i fantastike i melodrame. Redateljica kaže da su iz romana izvukli ono što im se činilo najuzbudljivijim – teme kukavičluka i osobne odgovornosti u današnjem svijetu
RIJEKA Novu kazališnu sezonu HNK Ivana pl. Zajca otvorit će u petak, 16. rujna, kad će Hrvatska drama premijerno izvesti predstavu »Majstor i Margarita« prema romanu ruskog pisca Mihaila Bulgakova. Režija ove »fantastične tragi-komedije« povjerena je Selmi Spahić, jednoj od najboljih regionalnih kazališnih autorica mlađe generacije, a mi smo posjetili probe i razgovarali s autorskom ekipom.
Spahić je inače višestruko nagrađivana na festivalima u Bosni i Hercegovini i regiji, te je česta gošća festivala u zemljama poput Njemačke, Švicarske i Poljske. Umjetnička je ravnateljica Internacionalnog kazališnog festivala MESS Sarajevo. Njen prvi suradnik na ovom projektu, Dino Pešut, najnagrađivaniji je hrvatski mladi dramski pisac, koji je do sada već tri puta bio laureat nagrade za dramsko djelo »Marin Držić« Ministarstva kulture.
Bulgakovljev roman u jednom je sloju polemika sa socrealizmom kao umjetničkom doktrinom inauguriranom najprije u Sovjetskom Savezu, a zatim i u ostalim zemljama Istočnog bloka. Danas, u vremenu totalitarizma permisivnosti, ovaj roman otvara se novim čitanjima i scenskim interpretacijama – piše u najavi predstave. Selma Spahić režira u riječkom kazalištu na poziv bivšeg intendanta Olivera Frljića, a vezano uz »Majstora i Margaritu«, podsjeća da je to jedan od najvećih romana 20. stoljeća.
– Bilo mi je teško pristupiti radu na predstavi, jer se čini da kako god roman otvorite da ga zapravo reducirate. Nije moguće inscenirati cijelo djelo i izostavljanjem bilo čega kao da ga oštećujete. Dramaturg Dino Pešut i ja razmišljali smo o tome koje tematske niti povući i što nam je zanimljivo u današnjem vremenu.
Polako smo sa sebe skidali teret da to moramo napraviti baš onako kako je Bulgakov u romanu zamislio. Riječ je o inscenaciji i današnjem kontekstu. Iz romana smo izvukli ono što nam se tematski učinilo najuzbudljivijim. Najviše smo se bavili temom kukavičluka u današnjem svijetu i temom osobne odgovornosti. Na tragu Dostojevskog, zapitali smo se zašto je »Čovjeku miliji mir, pa čak i smrt, nego sloboda u poznavanju dobra i zla«.
Gledatelji na pozornici
Kad bi čovjek znao što je dobro a što zlo, imao bi odgovornost za svoj izbor. Upitali smo se i zašto smo danas svi skloni slijepom slijeđenju mase svog tabora i zašto tako teško preuzimamo odgovornost u današnjem društvu. Za razliku od svijeta Bulgakova u kojemu je neprijatelj eksplicitan, danas to više nije tako jer su centri moći raspršeni.
Nismo se bavili kritikom jednog sistema poput komunizma, nego smo to podigli na jednu ontološku razinu. Pristupili smo tome iz perspektive osobne odgovornosti u današnjem svijetu i potrebe za istinom, koja je ponekad jako teška i teško ju je izreći. To ima posljedice, ali mi makar vjerujemo da se za istinu treba boriti – ističe Selma Spahić, dodajući da su u predstavi povukli paralele između Isusova vremena i Margarite u današnjem kontekstu, postavljajući pitanje što bi bilo da je jednoj ženi dopušteno biti Mesija.
Sukladno Bulgakovu, u »Majstoru i Margariti« redateljice Selme Spahić i dramaturga Dine Pešuta ima i satire i farse i fantastike i melodrame. Redateljica kaže da su iz romana izvukli ono što im se činilo najuzbudljivijim – teme kukavičluka i osobne odgovornosti u današnjem svijetu
Predstava će biti izvedena s gledateljima i glumcima na pozornici, što Spahić objašnjava time što je od početka imala dojam da će vrlo intimno postavljati taj roman.
– To što glumci i glumice igraju u blizini gledatelja jako mi je važno. Krenula sam od impulsa da ne osjećam ovaj roman u kabaretskom stilu koji je jako performativan, nego da ću se truditi da ga raščlanim iznutra – iz emocije i intimnog svijeta. Iz toga je nastala odluka da se predstava igra u neposrednoj blizini gledatelja. U tome je važna i simbolika kruga – jedan od razloga je što Woland ima globus kojim se igra i kontrolira svijet, odnosno promatra sva ta stradanja. To je jedan od motiva koji je bio točan za krug, a onda i za brojne druge situacije u romanu – kaže redateljica.
Dva kôda za Majstora
Autor adaptacije romana i dramaturg Dino Pešut podsjeća da je roman »Majstor i Margarita« vrlo opsežan i ima nekoliko slojeva i pravaca, radi čega je ovo djelo na neki način uvijek ispred dramatizacije:
– Adaptacija ovog eklektičnog romana je neka vrsta avanture. On otvara čitav set simbola i značenja, a svako poglavlje načinje neku novu temu. Stoga nije riječ o klasičnoj dramatizaciji, nego je trebalo pronaći sasvim nove svjetove – i u jeziku, i u ideji scena i u samom odabiru materijala.
Ovo kompleksno djelo pokušali smo iščitati na tri razine: na prvoj razini Poncije Pilat i Isus otvaraju teme istine i kukavičluka, druga je građanska sfera, dok na trećoj razini tema Margarite otvara pitanje što znači iskupiti svijet? Budući da roman radimo danas, neke reference su zastarjele. Zbog toga smo morali naći dublje i apstraktnije teme iza toga.
Bavili smo se i time kako se poigravati s različitim žanrovima koje roman nudi, a rezultat je vrlo raznolika predstava – osvrnuo se Pešut.
Mijenjali koncept
Ulogu mladog pisca Ivana Nikolajeviča Ponirjova igra Nikola Nedić:
– Prvobitna ideja bila je da svi igramo više uloga i da više glumaca igra Wolandovu svitu. Na kraju smo mijenjali kocept i meni je ostala uloga Ivana Nikolajeviča Ponirjova. On je na neki način uz Majstora i Margaritu protagonist romana. Uloga je vrlo zanimljiva. Ivan u romanu ima 23 godine i mladi je pisac, a ja sam nedavno navršio 24 godine. Tu smo negdje po godinama, pa ga mogu razumjeti u toj njegovoj nadobudnosti mladog pisca u Moskvi 1930-ih godina i pokušaju njegova probitka. Razumijem i sukob generacija u pogledima na svijet – osvrnuo se Nedić.
U »Majstoru i Margariti« glume i Dean Krivačić, Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Jasmin Mekić i Anastazija Balaž. Skladatelj je Draško Adžić, scenografkinja Aleksandra Ana Buković, kostimografkinja Darinka Mihajlović, suradnica za scenski pokret Mila Čuljak, a oblikovatelj svjetla Boris Blidar. Nakon jedne od proba, pogledali smo i jednu od scena iz predstave na konferenciji za novinare. Na temelju svega viđenog stekli smo dojam da se radi o žanrovski i estetski raznolikoj predstavi, pa će u njoj – sukladno Bulgakovu – biti i satire, i farse, i fantastike i melodrame. Reprize predstave su 17, 19, 20. i 21. rujna.
