Ove nedjelje, 24. ožujka, u riječki HNK Ivana pl. Zajca u 19.30 sati stiže glasovita belgijska kazališna skupina Needcompany s predstavom »The Blind Poet/»Slijepi pjesnik«. Hrvatskoj kazališnoj publici ostala je u sjećanju njihova predstava »Isabellina soba«, koja je gostovala na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu. »Slijepi pjesnik« je višejezična i vizualno atraktivna predstava koja je dio predprograma Rijeka-EPK 2020. Autor teksta, redatelj i scenograf je Jan Lauwers – umjetnik čije se stvaralaštvo proteže na različite medije. U proteklih tridesetak godina svoju je reputaciju gradio uglavnom kroz rad s umjetničkom skupinom Needcompany, čiji je i osnivač. Njegova je umjetnost svjetski prepoznata što potvrđuju brojna priznanja, među kojima je i veliki Zlatni lav za životno djelo Venecijanskog bijenala.

Suosnivačica Needcompanyja je Grace Ellen Barkey, umjetnica, koreografkinja i performerica. Od 1992. uspješno gradi međunarodnu karijeru vlastitim scenskim kreacijama, koje nastaju u spoju kazališta, plesa i vizualnih umjetnosti. Glazbena dramaturgija srž je njezina rada, a koristila je djela Gustava Mahlera, kao i sastava Sonic Youth. Istaknuti član je i Maarten Seghers, umjetnik koji stvara instalacije, performanse i glazbu. Predstava »Slijepi pjesnik« premijerno je izvedena 2015. u Bruxellesu, nastala je u koprodukciji Kunstenfestivaldesarts, KunstFestSpiele Herrenhausen, FIBA Festival Internacional de Buenos Aires i Künstlerhaus Mousonturm, a na sarajevskom MESS-u 2017. nagrađena je Zlatnom maskom novine Oslobođenje.

Propitivanje identiteta

U »Slijepom pjesniku« glazbu potpisuje Maarten Seghers, a sudjeluju Grace Ellen Barkey, Jules Beckman, Anna Sophia Bonnema, Hans Petter Melø Dahl, Benoît Gob, Maarten Seghers, Mohamed Toukabri, Elke Janssens i Jan Lauwers. Izvedbu u Rijeci pratit će titlovi na hrvatskom jeziku, a nakon predstave u foajeu »Zajca« bit će održan razgovor s umjetnicima. Uoči gostovanja u Rijeci, telefonski smo razgovarali s Janom Lauwersom.

O čemu govori predstava »Slijepi pjesnik«? Koja je njena središnja tema?

– Naša predstava propituje temu identiteta. Mislim da je to danas važno pitanje u Europi i u svijetu. U predstavi donosimo sedam životnih priča, portreta samih izvođača. Na temelju sedam zanimljivih obiteljskih stabala nastala je priča, koja ima mnogo slojeva. Ideja djela potječe iz poezije Abua al ‘ala al Ma’arrija, arapskog slijepog pjesnika koji je djelovao između 10. i 11. stoljeća, te Wallada bint al Mustakfija, andaluzijskog pjesnika iz 11. stoljeća, koji su svjedočili manje poznatu povijest. Tada je Pariz bio tek provincija, a nepismeni je Karlo Veliki bio slavan.

Predstava postavlja pitanje koliko o svojoj povijesti zapravo znamo te koliko je naše povijesti određeno lažima, slučajnim susretima ili usputnim događajima, koje su u povijest upisali pobjednici. Najčešće muškarci. »Slijepi pjesnik« istražujući povijest obitelji članova Needcompanyja, pronalazi dodirne točke i sličnosti. Osim teme identiteta, predstavom propitujemo i što je danas islam.

Ideju za »Slijepog pjesnika« dobili ste kad ste posjetili veliku džamiju u Cordobi. Kako vas je to inspiriralo?

– Velika džamija u Cordobi bila je najveća džamija u Španjolskoj i veličanstven primjer maurske arhitekture. Zanimljivo je to što je ona danas katedrala. Oko 1000. godine Cordoba je bila jedan od najvećih gradova na svijetu, s oko pola milijuna stanovnika. Žene su tada držale pozicije moći i prevodile Platona, dok je ateizam bio uobičajen. Cordoba je imala nekoliko knjižnica i više od 600.000 knjiga. Za usporedbu, najveći grad u kršćanskom svijetu bio je Pariz, s oko 30.000 stanovnika. Najveća kršćanska knjižnica imala je 60.000 knjiga, a Karlo Veliki bio je nepismen. U 11. stoljeću u Cordobi su žene i muškarci bili jednaki. Islamske žene kršćanke su smatrale previše smionima. Otkrio sam da je islam nekada bio naprednji u odnosu na kršćanstvo.

Totalni teatar

Predstava se izvodi na arapskom, engleskom, nizozemskom, francuskom, norveškom i tunežanskom jeziku. Needcompany je specifična po svojoj multikulturalnosti, multijezičnosti i multidisciplinarnosti. Zašto vam je važan multijezični aspekt?

– U vrijeme kad je Needcompany osnovana, a bilo je to u drugoj polovici 1980-ih godina, u Belgiji su se osjećale nacionalističke tenzije. Suprotno tome, mi smo od naših početaka bili internacionalna, višejezična, inovativna i multidisciplinarna kompanija. Ta različitost najbolje se ogleda u samome ansamblu, u kojemu su ljudi različitih nacionalnosti. Tako su i u našim predstavama prisutni razni jezici.

»Slijepi pjesnik« je nastao u bliskoj suradnji s kompozitorom Maartenom Seghersom. Zašto je glazba tako važna u vašim predstavama?

– Mi zapravo stvaramo neku vrstu totalnog teatra, u kojemu su podjednako važni glazba, scenografija, svjetlo, gluma, ples…, dakle svi elementi izvedbe. U tom smislu, ponekad radikalna Maartenova glazba važna je jer se njome razvija glazbena dramaturgija.

Na službenim stranicama Needcompanyja najavljena je vaša nova predstava pod naslovom »All the Good«, koju ćete raditi u koprodukciji s HNK-om Ivana pl. Zajca i Rijekom – Europskom prijestolnicom kulture, te s Ruhrtriennale, Festival Reims Scènes d’Europe, Concertgebouw Brugge i La Colline Paris. O čemu se radi?

– To je predstava koju specijalno radimo za Rijeku! Priča je to o današnjem svijetu i o umjetnosti. U njoj se dotičemo mnogih tema – klimatskih promjena, pravâ žena, islama, rasizma, religije… Ideja je nastala kad sam 2014. godine upoznao izraelskog elitnog vojnika i ratnog veterana Elika Niva, koji je nakon teške nesreće i dugog procesa rehabilitacije postao profesionalni plesač. Imali smo duge rasprave o njegovim vojnim operacijama i razvoju plesačke karijere, a tijekom tih razgovora eksplodirale su bombe u zračnoj luci Zaventem i u metrou Maalbeek. »All the Good« je priča s dvostrukom autobiografskom pozadinom: s jedne strane je Elikov život, a s druge život moje obitelji.

Predstava govori o gubitku i nadi. To je i ljubavna priča u vremenu u kojem Europa žrtvuje svoje vrijednosti i velika skupina ljudi podliježe mržnji i nerazumijevanju. Ponekad se čini da je identitet jedini spasilac života i jedini oblik samopoštovanja, no to je lažna slika koja u rukama nacionalističkih snaga može postati destruktivna. Umjetnici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali da njihova poetika pruži snažan odgovor na sveproždiruće političko gušenje u kojemu se sada nalazimo. Brexit, Trump, Erdogan, zlostavljanje našeg planeta, teror ekspanzionističke ekonomije i gubitak solidarnosti moraju se politički rješavati. Ali umjetnička poetika mora voditi brigu o čovječanstvu. U svojim predstavama ne želim osuđivati. Samo postavljam pitanja. I ne dajem odgovore.

Dobra ideja EPK-a

Na što se odnosi naslov »All the Good« (»Sve dobro«)?

– Ovim naslovom sugeriramo da se trudimo kreirati nešto pozitivno. Referiramo se i na biblijsku rečenicu.

Predstava nastaje u koprodukciji s HNK-om Ivana pl. Zajca i u sklopu Rijeke – Europske prijestolnice kulture. Što mislite o toj tituli?

– Poznata su mi iskustva nekih drugih gradova koji su bili Europske prijestolnice kulture, i mogu reći da se u svima njima nešto dogodilo i bilo je važno za te gradove. Podržavam ovu inicijativu, koja je u ovo vrijeme nacionalizama i ekstremizama nešto poput »ljepila« koje povezuje i stvara osjećaj zajedništva. Mislim da je to jako dobra ideja.