RIJEKA – Riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti polako iseljava iz zgrade Sveučilišne knjižnice Rijeka, gdje je bio podstanar od 1956. godine. Muzej odlazi u vlastiti prostor, u H-objekt bivšeg industrijskog kompleksa »Rikard Benčić«, o čemu smo pisali, no zanimalo nas je i što će biti s atraktivnim prostorom koji napušta na adresi Dolac 1.

Historicistička zgrada u kojoj djeluju dvije ustanove podignuta je krajem 19. stoljeća za potrebe ženske građanske gimnazije prema projektu arhitekta Giacoma Zammattija, koji je urbanistički i arhitektonski oblikovao kompletnu ulicu Dolac. Cijeli svoj vijek bila je isključivo u prosvjetno-kulturnoj funkciji no nju će, kako saznajemo od ravnateljice Sveučilišne knjižnice Rijeka, sada prvi put dijelom izgubiti.

Naime Knjižnica je u prilično nezavidnoj financijskoj situaciji zbog čega će gornje etaže, koje su zadnjih šest desetljeća bile u službi muzejsko-galerijske djelatnosti, ponuditi u najam po komercijalnim uvjetima, a to znači profitnim tvrtkama, jer prosvjeta i kultura tog novca nemaju. Muzej moderne i suvremene umjetnosti podstanarstvo je plaćao po povlaštenoj cijeni od jednog eura po kvadratu, što je zajedno s režijskim troškovima iznosilo oko 250 tisuća kuna godišnje, saznali smo od ravnateljice.

Nedostatak prostora

– Iako nam je prostor nužno potreban, i za smještaj građe i za rad s korisnicima, nećemo ga, nažalost, moći koristiti. Dotacijom Sveučilišta ne možemo podmiriti ni osnovne materijalne troškove. Godišnji budžet Knjižnice kreće se između četiri i pet milijuna kuna, od čega oko 70 posto dobivamo od Sveučilišta, a ostalo osiguravamo vlastitim prihodima. No za normalno funkcioniranje tu bi dotaciju trebalo udvostručiti – kaže Senka Tomljanović.

Knjižnica, prema riječima ravnateljice, ima ozbiljan nedostatak spremišnih prostora, jer joj samo za pohranu obaveznih primjeraka godišnje treba šezdeset dužnih metara novih polica.

– Otpisujemo sve što možemo, a tu smo ograničeni, jer velik dio fonda je kulturno dobro i obavezni primjerak Republike Hrvatske, koji se ne smije otpisivati. Problem smještaja građe donekle smo ublažili otvaranjem podružnice Knjižnice u Kampusu, ali to ni izbliza nije dovoljno. Otkako smo uveli cjelodnevni i noćni rad kontinuirano bilježimo i porast broja korisnika. Izložbeni prostor MMSU-a bio bi upravo idealan za studente koji dolaze raditi noću. Bez problema bismo ga popunili, ali to si na žalost ne možemo priuštiti. S obzirom da smo neskloni ideji poskupljenja članarine, porast prihoda možemo osigurati samo davanjem u zakup imovine. Nekoliko je tvrtki već iskazalo interes i sad čekamo odgovor – kaže ravnateljica.

Knjižnici, kako ističe Senka Tomljanović, kritično nedostaje i stručnog osoblja.

– Za normalno funkcioniranje trebali bismo imati 37 zaposlenih, ali ima nas tek 28 – kaže.

Google i šalabahteri

Ovi problemi Knjižnice, po njenom sudu, posljedica su nepostojanja jasnih kriterija financiranja sastavnica Sveučilišta, kao i neprepoznavanja uloge i važnosti knjižnične djelatnosti u sustavu visokog obrazovanja. Sveučilišna bi knjižnica trebala biti glavna potpora znanstveno-nastavnom radu, no kod nas se kao izvori učenja više od knjiga preferiraju Google i šalabahteri, što se posebno osjeća od uvođenja Bolonjskog procesa.

U Sveučilišnom kampusu na Trsatu planirana je izgradnja nove knjižnice veličine oko 9.000 četvornih metara, koja bi se trebala smjestiti na parceli iza Akademije primijenjenih umjetnosti. Prema prvim planovima trebala je biti izvedena do 2014. godine, ali oni se nisu ostvarili.

– Posljednje tri godine čekamo raspisivanje javnog natječaja za izradu idejnog projekta, ali očito nismo među prioritetima. Natječaj bi trebao biti proveden u suradnji s Društvom arhitekata Rijeka, ali ako nam se ne može osigurati novac za osnovne troškove ni u sadašnjim uvjetima, pitanje je kakvog smisla ima graditi zgradu koju nećemo moći održavati – zaključuje Senka Tomljanović, najavljujući da će o problemima financiranja Knjižnice uskoro razgovarati s rektoricom Snježanom Prijić Samaržijom.