Piše Kim Cuculić

Je li moguće postaviti granice slobodi izražavanja? Cenzura definitivno nije stvar prošlosti

Kim Cuculić

Učinci cenzure, agitacije i manipulacije u današnje se vrijeme jasno odražavaju na kulturu i medije, autore kritičkih apela nerijetko se zloupotrebljava u političke svrhe, a njihove pozicije i izjave iskrivljavaju se kako bi se njima utažilo potrebu za senzacionalizmom



Kakvo je stanje slobode u Europi? Koju bi ulogu umjetnost trebala imati u toj sferi? Je li moguće postaviti granice slobodi izražavanja? I, koliko zbog takvih ograničenja trpi demokracija?, neka su od pitanja koja postavlja skupna izložba »Cenzura i sloboda izražavanja – O regresiji sloboda u Europi« otvorena u zagrebačkoj Galeriji Forum. Ova izložba upozorava da kultura i mediji, ne samo da ni u 21. stoljeću nisu pošteđeni cenzure i pritisaka, već su im sve više izloženi. Autori umjetničkog koncepta izložbe su Katalonsko kulturno društvo u Beču i Galerija »Rudolf Leeb«.


Kako je navedeno uz izložbu, učinci cenzure, agitacije i manipulacije u današnje se vrijeme jasno odražavaju na kulturu i medije, autore kritičkih apela nerijetko se zloupotrebljava u političke svrhe, a njihove pozicije i izjave iskrivljavaju se kako bi se njima utažilo potrebu za senzacionalizmom. Umjetnike se također sve češće osuđuje na kazne zatvora, njihova su umjetnička djela podvrgnuta cenzuri, a oni postaju izloženi agresiji medija, no pod sve većim pritiscima su i novinari, izloženi napadima kojima je krajnji cilj autocenzura.


– Kritička umjetnost i neovisno novinarstvo sve teže osiguravaju novčana sredstva za neometano funkcioniranje, a novinari i kulturni radnici koji postavljaju nelagodna pitanja suočeni su s ozbiljnim posljedicama i nailaze na prepreke u karijeri. Ovom izložbom želimo izraziti našu bezuvjetnu potporu, kako umjetnosti i kulturi, tako i novinarstvu, te vlastitim primjerom utrti put visokim standardima slobode mišljenja i ljudskih prava, ističu organizatori izložbe.




Okosnica izložbe je rad »Politički zatvorenici u suvremenoj Španjolskoj« Santiaga Sierre, čije je predstavljanje na ARCO-u, najvećoj umjetničkoj izložbi u Španjolskoj, bilo 2018. otkazano, ukazavši na krhkost demokratskih struktura u Europi. Europska unija je događaj opisala kao »unutar-državne razmirice«, a njezina je kritika izostala. Organizatori izložbe smatraju da se takvim postupcima otvaraju vrata regresiji sloboda, koja se odvija prešutno i potajice. Istovremeno pojmovi poput »demokratskog fašizma«, koje bismo prije svega nekoliko godina proglasili proturječnima, postaju sve izraženiji.


Rad »Demontiranje_Audiowalk Seestadt« umjetnica Silke Maier-Gamauf i Romane Hagyo upozorava na znatno veću zastupljenost muškaraca u okviru historiografije – umjetnice su napravile svojevrsni gradski parkour uličnih tabli s imenima poznatih ženskih povijesnih ličnosti. Jedna od njih, posvećena Silke Maier-Witt, članici frakcije Crvene armije, izazvao je negativne reakcije članova Austrijske narodne stranke i Slobodarske stranke Austrije, te žutog tiska koji je započeo žestoku kampanju protiv umjetnica.


Kurdska umjetnica Mirkan Deniz sa švicarskom adresom djeluje u mediju kiparstva, videa i instalacije, a u svom se radu intenzivno bavi poviješću kurdskog naroda, potlačenošću manjina, učincima imperijalizma i nedostatkom pomaka u svijesti o tim praksama. Njezin rad odlikuje ne samo kritičko preispitivanje struktura moći, već i usmjerenost na osobnu odgovornost svakog pojedinca. Arye Wachsmuth živi i radi u Beču, a u svojim se umjetničkim istraživanjima bavi temama poput tehnologije, povijesti i percepcije, a radovi su mu prikazani na brojnim međunarodnim izložbama i u sklopu filmskih ciklusa.


Posljednjih godina preuzima aktivnu ulogu u izbjegličkom pitanju, aktivno pridonoseći poboljšanju uvjeta u prihvatnim kampovima u istočnoj Europi te se na ovoj izložbi predstavlja njegovo dokumentarističko istraživanje stanja na terenu »Ničija zemlja«. Ana Garcia-Pineda, likovna i performativna umjetnica rođena u gradu Sabadellu, nedaleko Barcelone, u svojem radu pokazuje da je kritičkim razmišljanjem moguće suprotstaviti se jednostranom oblikovanju mišljenja koje se, između ostaloga, nastoji postići cenzurom ili autocenzurom. Ona predstavlja rad »Gospoda koji sjede i crtaju granice«.


Najsvježiji primjer je i najava da će riječki multimedijalni umjetnik Nemanja Cvijanović u sklopu svoga rada i u okviru Rijeke-Europske prijestolnice kulture postaviti zvijezdu petokraku na Riječki neboder. Do realizacije rada još nije ni došlo, a već je krenula lavina reakcija. Na aktualnom saborskom prijepodnevu uključio se i zastupnik Zlatko Hasanbegović, koji je ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek upitao o postavljanju crvene zvijezde na Riječki neboder. Ministrica je odgovorila Hasanbegoviću da »živimo u demokratskoj državi u kojoj nećemo cenzurirati umjetnike«. U Rijeci se nedavno dogodilo i javno spaljivanje Kožarićeve umjetničke instalacije »Stog sijena«, kao čin vandalizma pojedinca.


A kakvo je stanje medijskih sloboda? Kako je prošle godine u Liberalu pisao Mario Nakić, sloboda medija u Hrvatskoj je ozbiljno ugrožena poput mnogih drugih osobnih i ekonomskih sloboda u Hrvatskoj.


– To je očito ne samo nama koji ovdje živimo i koji smo u novinarstvu, već i stranim organizacijama koje prate slobodu medija u svijetu i ocjenjuju kako medijske slobode u Hrvatskoj već godinama stagniraju. Srž samog problema u hrvatskom novinarstvu ista je kao i većine drugih problema Hrvatske danas – zakonodavstvo, pravosuđe i prevelik utjecaj politike…


Hrvatska ima zakone koji su često u suprotnosti sa samim Ustavom RH, pa tako tuženi novinar mora dokazivati na sudu svoju nevinost umjesto da je obratno (težište dokazivanja trebalo bi valjda ležati na tužitelju, a ne tuženiku). Prema tome, čim počnete pisati nešto, pretpostavlja se da ste krivi dok ne dokažete suprotno – piše Nakić.


Prema indeksu razvijenosti slobode medija, Hrvatska se 2019. na tradicionalnoj listi Reportera bez granica našla na 64. mjestu. Svrstana je u skupinu problematičnih zemalja, daleko od, primjerice, Slovenije koja je u tom poretku na 34. poziciji. Nema slobode medija bez slobodnih novinara, a hrvatski su novinari »zarobljeni« na više načina, što vodi prema autocenzuri.