Velika retrospektiva Salvadora Dalija u Centru Pompidou

Hina

22. studeni 2012 12:22

Najveća izložba u posljednjih 30 godina posvećena španjolskome nadrealistu nastoji kroz dvjestotinjak njegovih djela prikazati svijet provokativnoga umjetnika

    Velika pariška retrospektiva jednostavna naslova »Dali« najveća je izložba djela toga slikara, pisca, dizajnera i pionira izvedbenih umjetnosti od retrospektive koja mu je 1979. priređena upravo u tome centru u Parizu i koja je s gotovo 900 tisuća posjetitelja – ili osam tisuća dnevno – do danas ostala najposjećenija izložba u povijesti Centra Pompidou. Izložbu je tada nadzirao sam Dali koji je, s tipičnom neskromnošću, od kustosa zahtijevao da izložba obvezno bude »nešto ogromno i kolosalno; neka vrsta živuće apoteoze koja će svakoga uvjeriti da je mene nemoguće kopirati«.     Centar Pompidou u suradnji s muzejom Reina Sofia u Madridu, te u partnerstvu sa Zakladom Gala-Salvador Dali iz Figuerasa i Muzejom Salvador Dali iz St. Petersburga na Floridi, njome odaje počast tome kontroverznom umjetniku, jednoj od najkompleksnijih umjetničkih persona 20. stoljeća, po ekcesima poznatom geniju i slikarskom virtuozu često kritiziranom zbog njegove otvorene ljubavi prema novcu i provokativnim političkim uvjerenjima – navodno je bio veliki pobornik španjolskog autoritativnog diktatora Francisca Franca.     Među brojnim remek-djelima obuhvaćenih izložbom nalazi se i jedna od najpoznatijih slika toga umjetnika, »Postojanost pamćenja (Mekani satovi)«, dovršena 1931. Slika, na posebnoj posudbi iz njujorške MoMa-e, pridružuje se izboru od dvjestotinjak ključnih djela – slika, crteža, ulja na platnu, skulptura, fotografija, filmova i instalacija, koji Dalija otkrivaju kao mudrog inovatora i duhovitog performera.     Dali je volio miješati umjetnost i znanost – svojom je paranoično-kliničkom metodom temeljenom na deliriju interpretacije pretendirao zadiranje u sva stvaralačka područja s ciljem »dalinizacije« svijeta. Veliki manipulator medijima, koji je umjetnost smatrao činjenicom globalne komunikacije, u svim je aspektima svoga rada suočavao umjetnikovu personu s globalnom umjetničkom tradicijom, a možda ga najbolje opisuje jedna njegova izjava: »Jedina razlika između mene i nadrealista sastoji se u tome da sam ja nadrealist«.    Pariška izložba otvorena je do 25. ožujka iduće godine, nakon čega seli u Madrid. 