Fotografije

U Kloviću sinoć otvorena zajednička izložba Branka Kukurina i Borisa Sušnja

Kim Cuculić

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Priliku da konačno prikaže izbor iz više od pola stoljeća snimanja portreta, Kukurin je dobio tek sada. Boris Sušanj već je izlagao zajedno s Kukurinom



RIJEKA – Izložba fotografija Branka Kukurina i Borisa Sušnja, u organizaciji HDLU-a Rijeka, otvorena je sinoć u Galeriji »Juraj Klović«. U osvrtu na Kukurinove portrete, Ervin Dubrović ističe:


– Branko Jani Kukurin rado spominje portret svoje none, što ju je snimio još u dječačkoj dobi. Portreti staraca, izbrazdana lica uokvirena rupcima, kao i tri nonice na trgu svojevrstan su zaokružen ciklus. Isto tako i portreti zanatlija, kastavskih postolara, zidara, pitura, vinara u njihovom izvornom ambijentu, u radionici i u vinogradu – također s prizvukom svijeta koji nestaje. Kukurin ne bježi ni od urbanih tema, rokerskih i umjetničkih lica u njihovu okruženju, a rado bilježi i egzotične situacije i portrete zabilježene na dalekim putovanjima…


Izbor portreta


Priliku da konačno prikaže izbor iz više od pola stoljeća snimanja portreta, dobio je konačno tek sada. Zato nipošto ne želi raditi cjelovitu izložbu izabranih portreta, usklađenih radova, artistički usklađenih lica. Ovo nije izložba s tezom, tematski usklađena s točno određenim naglascima, usklađenim tonovima i bojama. Ona je pretežno crno-bijela, ali ima i boje. Ona je pretežno reporterska ali ima i art-fotografije i uglađenih ugođaja, ona je pretežno portretna, ali ima i lica i figura i kompozicija koja ne doživljamo kao portrete.




Snimanje lica – portreta – može imati različite poticaje; može prikazivati ljepotu i sklad, može patnju i bol, može prizivati i društvenu kritiku i upućivati na socijalne teme. Kukurin nastoji izostaviti svaku unaprijed nametnutu koncepciju, nastoji izbjeći čvrsti stav koji bi proizlazio iz volje da izložba bude zaokružena i izbrušena – kaže Dubrović.


Slikovito lice


Ervin Dubrović podsjeća i da je Boris Sušanj već izlagao zajedno s Kukurinom.


– Njihova je izložba u Muzeju grada Rijeke bila duhovito i pomalo ironično koncipirana. Branko i Boris pul Pešćićić (seoce u Halubju, u riječkom zaleđu) slijedila je nakon paralelnog slaloma drugoga dvojca koji se odmjeravao na temu Pariza i Londona.


Sušanj svoje »Portrete« koncipira s naglašenim stavom, i ne pokušavajući ostvariti privid nevidljivog promatrača i odmjerenog pripovjedača. Naprotiv, njegove su fotografije mahom stilizirane bliskim kadrom, izabranim detaljem, pojedinostima lica, oštrinom optike i neobičnom vizurom svakodnevnih prizora. Čovjek suzdržana karaktera – za razliku od Kukurinove bučne prisutnosti – koji ne izražava prštavo svoje stavove i nazore, katkad otkriva ljude u krajnostima njihova raspoloženja. Čini nam se da se nije moguće toliko smijati koliko se smiju njegovi »junaci«. Kao da nije moguće tako posložiti likove i glave kako ih je ulovio Sušanj… Kukurin mu se nametnuo kao prijatelj s kojim se svakodnevno druži, a njegovo mu se slikovito lice nametnulo kao motiv koji portretist nikako nije mogao previdjeti. I to u vrlo različitim situacijama – zaključuje Dubrović.


Izložba će biti otvorena do 19. studenoga.