Putujuća izložba

“Tvoja zemlja ne postoji” u Malom salonu

Nela Valerjev Ogurlić

Intervencija "Čudež življenja" (Čudo života) Milijane Babić

Intervencija "Čudež življenja" (Čudo života) Milijane Babić

U prvi mah naziv izložbe asocira na neriješene probleme suvremenih migracija, ali indicira i nepostojanje zemlje kakvu priželjkujemo, zemlje koja se ne oslanja na ideologiju određenu granicama, vođenu teritorijalnim određenjima i nacionalnom pripadnosti



RIJEKA Desetak umjetnika čiji radovi bilježe stanja izmještenosti povezana s ideološkim uvjetovanjima koncepta nacije i pripadnosti sudjeluje na izložbi »Tvoja zemlja ne postoji«, koja će u srijedu u 19 sati biti otvorena u Malom salonu. Izložba je od od svibnja do rujna prošle godine gostovala u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu, ali s različitim postavom, jer je u svakom gradu uključila druge umjetnike iz lokalne zajednice.


U Malom salonu radove će predstaviti: Milijana Babić, Vlatka Horvat, Siniša Ilić, Rajkamal Kahlon, Victoria Lomasko, Runo Lagomarsino, Ana Opalić, Trevor Paglen, Mykola Ridnyi, Mladen Stilinović, Lana Stojićević, grupa Etcétera te Libia Castro i Ólafur Ólafsson, po čijem su radu kustosice zagrebačkog kolektiva WHW naslovile izložbu.


Projekt »Tvoja zemlja ne postoji« Libia Castro i Ólafur Ólafsson započeli su kao javnu kampanju u Istanbulu 2003. godine, koju su obilježili globalni antiratni protesti protiv invazije SAD-a i njezinih saveznika na Irak. Projekt od tada u različitim formatima i na različitim jezicima prenosi poruku »Tvoja zemlja ne postoji«, koja se odnosi na različita mjesta, kontekste, trenutke i povijesti.


Mrtvo tijelo




U sklopu istoimene grupne izložbe kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović okupile su radove koji rezoniraju sa širokim asocijativnim poljem emocionalnih, društvenih i historijskih sadržaja na koje se ta višeslojna i višeznačna tvrdnja može odnositi. U prvi mah, ona asocira na neriješene probleme suvremenih migracija koji sve agresivnije povlače granice između »mi« i »oni«, »iznutra« i »izvan«.


Međutim slogan »Tvoja zemlja ne postoji« indicira i nepostojanje zemlje kakvu priželjkujemo, zemlje koja se ne oslanja na ideologiju određenu granicama, vođenu teritorijalnim određenjima i nacionalnom pripadnosti. Stoga ovaj višeznačni naslov valja shvatiti kao znak nezadovoljstva i ponovnog promišljanja ideje kolektiva kao mjesta solidarnosti te kao sugestiju da i polje umjetnosti treba koristiti kao poligon promišljanja tih ideja, ističu autorice izložbe kojom nas pitaju kakvu zemlju želimo.


Umjetnica Rajkamal Kahlon u radu »Jeste li poljubili mrtvo tijelo?« bavi se zločinima koje su počinile Busheva i Obamina administracija prema političkim zatvorenicima, a naslovom referira na zadnji stih pjesme »Smrt« Harolda Pintera, koju je autor pročitao prilikom primanja Nobelove nagrade 2005., kao dio svog govora u kojem je iskazao duboku kritičnost prema američkoj vanjskoj politici.


»Vrijeđanje anarhije«


Umjetnik Mykola Ridnyi u videu »Obična mjesta« snima gotovo idiličnu svakodnevicu u centru grada Harkiva na istoku Ukrajine, koji je bio na rubu rata. Bez poznavanja konteksta gotovo je nemoguće zamisliti tučnjave između aktivista Maidana i AntiMaidana u kojima su se koristile dimne bombe i bejzbolske palice, javna kažnjavanja i poniženja, ali autor normaliziranoj slici grada pridružuje zvučnu pozadinu iz dokumentarnih snimki borbi koje su se na istim mjestima vodile nekoliko mjeseci ranije.


Serija kolaža, slika i crteža Mladena Stilinovića iz šireg ciklusa »Vrijeđanje anarhije« istražuje načine kako se ideološka represija očituje u politici, ekonomiji, religiji, obrazovanju, umjetnosti i svakodnevici.


Licemjerjem katoličke crkve bavi se Milijana Babić u radu »Čudo života«. Preuzimajući naslov pro –life videa projiciranog na pročelju franjevačke crkve na Prešernovom trgu u strogom centru Ljubljane, umjetnica je na trgu izvela intervenciju koristeći se postojećim ornamentom u parteru. U središte velike kružnice postavila je natpis »Čudo života«, a između krakova oko kružnice 24 izjave žrtava koje govore o spolnom, fizičkom, psihičkom i ekonomskom nasilju nad ženama, preuzete iz evidencije Društva za nenasilnu komunikaciju.


Serija fotografija Ane Opalić »Dom« nastala je u sklopu projekta Osobna sjećanja na rat i druge oblike političkog nasilja Udruge Documenta iz Zagreba. Putujući po čitavoj Hrvatskoj autorica je imala privilegiju upoznavati ljude koji su bili voljni podijeliti svoje potresne priče o etničkom čišćenju, iskustvu izmještenosti, progonu i povratcima što su se odvijali na području Hrvatske.Izložba će biti otvorena do 26. ožujka.