RIJEKA U Malom salonu sutra u 20 sati otvara se izložba »Tihi rad« koja predstavlja po tridesetak radova dviju slikarica, senzibilitetom bliskih, a vremenski udaljenih više od stoljeća: Slave Raškaj i Mirne Kutleša. Riječ je novom programu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti koji će jednom godišnje priređivati izložbe na kojima će odabrana djela iz fundusa nastala u razdoblju moderne umjetnosti predstavljati u dijalogu s ostvarenjima suvremenih autora, pri čemu će naglasak biti na autoricama srodnih poetika.

– Iako nismo isključivi, ovim ciklusom prvenstveno želimo istaknuti žensku liniju stvaralaštva kako bismo pomalo korigirali i povijest umjetnosti u kojoj su žene dugo bile u zapećku. Slava Raškaj nam je bila prvi izbor jer u kolekciji imamo vrlo lijepe i ne često izlagane radove umjetnice koja je imala neobičan i težak život, a u svojim je djelima uspjela postići rijetko viđenu nježnost i krhkost. Stvarala je u vremenu kad su se gluhonijeme osobe smatrale duševno zaostalima, a ženska se umjetnost doživljavala kao razonoda. Posljednju njezinu izložbu imali smo 1993. godine – kaže kustosica Ksenija Orelj.

Na izložbi će biti predstavljena serija akvarela iz crtanke Slave Raškaj nastale 1899. godine u njezinom rodnom Ozlju, nakon povratka iz Zagreba gdje je živjela u Zavodu za gluhonijeme, školovala se na Kraljevskoj ženskoj stručnoj školi i paralelno dobivala poduke od Bele Čikoša Sesije koji joj, vjeruje se, nije bio samo učitelj nego i ljubavnik, premda oženjen i mnogo stariji.

Dnevnik promjena

Crtanka sadrži 27 listova malih formata, a gotovo svi su obostrano oslikani pa svaki rad ima lice i naličje, zbog čega je izvedena i posebna samostojeća konstrukcija za izlaganje koja omogućuje da se radovi sagledaju cjelovito.

– Riječ je o svojevrsnom dnevniku promjena u pejzažu od siječnja do svibnja u kojem umjetnica prati kako priroda reagira na različite godišnje cikluse, od zime kad bilje gubi lišće i miruje, do proljeća kad se regenerira i iznova zazeleni. No, vrlo često ti nježni, blistavi, gotovo idilični motivi na prednjim stranicama dolaze u kombinaciji s nekim protuslovljem na poleđini. Jednom je to mrtva priroda s vojnom opremom i nožem, drugi put su to kuće i crkvice koje gore, treći put je to samo skica djeteta i neobičnih zraka, a sve zajedno pokazuje jedan proces razmišljanja koji je višestran i vrlo zanimljiv jer ogoljuje svijet u svojoj biti, gotovo poput jinga i janga – kaže Ksenija Orelj.

Na izložbi Mirna će predstaviti 25 akvareliranih crteža s biljnim motivima koje radi posljednje dvije godine: od egzotičnog sobnog bilja, preko profinjenih orhideja do nježnog poljskog cvijeća i sitnih tek proklijalih izdanaka.

– Počelo je s crtežima biljčica u kojima sam poželjela što više suziti pogled, a što dublje ući u motiv. Tako je nastala serija radova u kojima su naglašeni specifični detalji koji nam na prvi pogled obično promaknu: žilice, korjenčići, bubice… Istodobno, razmišljala sam i o različitim aspektima našeg doživljaja biljnog svijeta. S jedne strane uzgajamo biljke i njima se hranimo, a s druge strane ih njegujemo, gotovo poput kućnih ljubimaca. Jednom su nam ukras kojem se divimo, drugi put korov koji čupamo, a često ih i privezujemo, što može biti znak brige i pažnje, ali nekad i agresivnog usmjeravanja i sputavanja. Te fine nijanse su me opsjedale, kaže umjetnica.

Zidna instalacija

Na pojedinim Mirninim radovima pojavljuju se siluete ljudi ili ruke koje manipuliraju biljkama, a jedan se crtež i otjelovio pa u galeriji možemo vidjeti i jednu staklenu kućicu za biljke, a pored toga i veliku zidnu instalaciju – hommage Slavi Raškaj, nadahnut crticama iz njezina djetinjstva.

– Slava je kao malena često crtala po zidu ili rezbarila nožićem po drvenom namještaju, jer je to bio jedini način na koji se mogla izraziti. Sve do školovanja kad je savladala jezik gluhonijemih živjela je u svijetu vrlo sužene komunikacije. Mislim da je i ta komunikacijska nit nešto što nas povezuje, jer u svojim radovima pokušavam uloviti neke suptilnosti, a da ni sama nisam do kraja sigurna koja je to supstanca i ne mogu sasvim jasno reći što je to što želim iskomunicirati, kaže umjetnica.

Mirnin hommage Slavi Raškaj sastoji se od crteža tintom na zidu s motivom preuzetim s porculanskog posuđa ukrašenog biljnim motivima kakvo se koristilo krajem 19. stoljeća u građanskim kućama poput njezine. Preko crteža projicira se sjena napuknutog stakla, iz projektora što ga je umjetnica sama izradila.