Deset godina  nakon smrti Slavka Grčka (1934. – 2007.) istaknutog riječkog umjetnika, grafičara, crtača, slikara i dugogodišnjeg profesora na Pedagoškoj akademiji, Muzej moderne i suvremene umjetnosti priredio je prvu retrospektivnu izložbu ovom autoru osebujnog izraza kojeg je likovna kritika prepoznala i kao najurbanijeg  umjetnika riječkog likovnog  kruga.

Inicijativom Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, MMSU je tijekom 2008. i 2009. otkupio cjelokupnu njegovu likovnu ostavštinu s više od 350 djela,  nakon čega je osnovana i specijalizirana zbirka  Slavko Grčko, kao  jedna od četiriju u ovoj muzejskoj ustanovi.

Za prvu retrospektivu umjetnika kojem  je tek postumno objavljena i prva monografija, kustosica Vilma Bartolić odabrala je stotinjak slika, grafika, kolaža, crteža i objekata, od najranijih radova do zrelih likovnih ostvarenja,   nastalih u rasponu  od  šezdesetih godina  20. stoljeća do prvih godina novog milenija.

Red i preciznost

Samo  nekoliko  godina  nakon završetka Akademije  započeo je i aktivno izlagati – prva samostalna izložba priređena mu je 1965. godine. Iako je vrijeme u kojem je djelovao  u  nacionalnoj povijesti likovne umjetnosti obilježeno dinamičnim izmjenjivanjem likovnih pravaca, vizualnih poetika i konceptualnih pristupa,  Grčko je, kako ističe Vilma Bartolić, jedan od onih umjetnika koji se nikada u potpunosti ne priklanjaju aktualnim umjetničkim trendovima niti prihvaćaju vizualna načela određene umjetničke grupe.

– Grčko poput eklektika iz povijesti umjetnosti uzima elemente koji odgovaraju njegovoj vizualnoj estetici, inkorporira ih u radove i razvija svoj osobni likovni izričaj. Volio  je  eksperimentirati različitim likovnim disciplinama i spajati naizgled nespojive elemente i likovne postupke,  a u svemu  što je radio razmišljao je poput grafičara  kojemu u procesu rada nisu dopuštene pogreške, jer svaka nepreciznost na grafičkoj matrici ili u otisku u konačnici rezultira neuspjehom. Kod njega vlada red, a tehnička preciznost svojstvena je svim radovima bez obzira na tehniku u kojoj su izrađeni – napominje kustosica.  

Grčku je svojstveno i to  što  se  godinama bavio istom temom, istraživao njezine oblikovne i estetske mogućnosti. Kao da je nije želio napustiti dokle god bi u njoj pronalazio nove izražajne potencijale. Tek bi tada krenuo dalje, u novi ciklus, nadovezujući se uvijek na svoj prepoznatljiv rukopis i ostajući dosljedan osobnoj likovnoj poetici.

U prvom desetljeću autorova stvaralaštva, svega nekoliko godina nakon što je diplomirao na zagrebačkoj likovnoj akademiji, nastali su crteži tušem i tempere na papiru te ulja na lesonitu inspirirani makedonskim zidnim slikarstvom religiozne tematike.

Pop art

U ovim radovima, posebno crtežima, prisutna je  viša  doza gestualnosti, ali  već  se u uljima  nagoviješta plošnost, koja će se ubrzo osamostaliti i postati dominantan izražajni element u njegovu radu. Već  u  ovim radovima prisutne su  i prve pojave kolaža, diskretno ukomponirane u crteže i slike. Grčko će kolaž, u različitim varijantama, koristiti u tolikoj mjeri da će i  on postati dio njegova  potpisa.

Prepoznatljiv izričaj  umjetnik će  definirati sedamdesetih  godina  kad   u svoje radove unosi izrazite elemente pop arta  spojene s geometrijskim motivima i elementima nove figuracije.

Među tipičnim pop-artističkim motivima poput shematiziranih ljudskih lica, trivijalnih predmeta masovne proizvodnje namijenjenih svakodnevnoj upotrebi, simbola sa snažnim seksualnim aluzijama, automobila i prometnih znakova, dvije će teme na poseban način obilježiti ovo razdoblje: motiv ceste i motiv ruke.

Grčkova cesta  sastoji se od izlomljenih geometrijskih formi s krajnje reduciranim simbolima i znakovima,  a  ruka, kao najfiniji umjetnički alat  i oznaka ljudskosti u vremenu tehničke civilizacije,  dobiva posebno mjesto i postaje prepoznatljiv znak u njegovu opusu.

Umjetnik  je motiv ruke izvodio  u različitim tehnikama,  tako da postoje brojni  primjeri  istog motiva  prikazanog  crtežom, a   potom izvedenog  u  grafici.

Perfekcija izvedbe

U početku su to  crno-bijele, predimenzionirane, plošne i jednostavne ruke koje ispunjavaju čitavu kompoziciju slike, crteža ili grafike. Vremenom će jednostavni motiv ruke postati razvedeniji – u crne plohe dodavat će bijela polja, a uskoro će akromatske ruke  zamijeniti kolorističkim izvedenicama. Svi su radovi  izvedeni tako da  podsjećaju na grafički otisak,  pa  je   nerijetko   vrlo  teško razlučiti radi li se o serigrafiji,    crtežu prskanim tušem, crnim flomasterom ili kojoj drugoj likovnoj tehnici.

Ponavljanje i multipliciranje motiva, prikazivanje varijacija na uvijek istu temu Grčko  će  ponoviti i u crtežima i grafikama koje prikazuju opušak cigarete koji u radovima s početka osamdesetih godina postaje glavni sadržaj slike. U muzejskom fundusu postoji  čak  osamdesetak radova iz te serije koji govore o posvećenosti umjetnika istome motivu.

Iako  sam po sebi opušak  nema značajnije estetske vrijednosti,  Grčko ga stavlja u različite kompozicije, obrađuje u bezbroj inačica i uzdiže na razinu likovnog znaka.  Uvećava ga, multiplicira, kombinira  s kolažem koji izrađuje od zgužvanih kutija cigareta, autobusnih karata, muzejskih ulaznica ili s drugim predmetima,  a nerijetko u kompoziciju inkorporira i tekstualne dijelove.

Devedesete  su godine u kojima  stvara  seriju radova inspiriranih ratnim zbivanjima u Hrvatskoj,  ali  temi pristupa  na  svoj karakterističan način,  bez  očekivane ekspresivnosti  ili subjektivnosti   koju implicira tematika, već ga zanima jedino likovni sadržaj. Zanimanje za društvenu stvarnost i aktualne sociološke pojave obilježilo je  veći dio  njegova  opusa,  a   osobito  posljednju fazu stvaralaštva  u zadnjem desetljeću života.

Radovi  iz tog razdoblja  pokazuju simbole potrošačkog društva, a sačinjeni su od industrijski proizvedenih predmeta različite kakvoće i sadržaja, od limenki Coca Cole, omota žvakaćih guma, čepova boca, najlonskih paketića za papirnate rupčiće, kartonske ambalaže i spužvica za pranje posuđa do raznoraznih nedefiniranih i teško raspoznatljivih oblika uporabnih predmeta.

Od  uporabnih  materijala  i  odbačenih predmeta  umjetnik je   stvarao  djela  izrazite vizualne ljepote,  koje   kao i sva  Grčkova   ostvarenja   krasi    vrhunska   perfekcija izvedbe,  koja  je postala   jedan   od sinonima  njegova stvaralaštva.   Po sudu  likovne kritike  u  ovom  je  razdoblju   ostvario i svoje najveće umjetničke dosege.

Prema  riječima Vime  Bartolić,  riječ  je o umjetniku  snažne individualnosti,  u čijem radu nema  slučajnosti,  kod  kojeg  su  svi ciklusi  pomno  prostudirani, logično povezani   i  vrlo suvremeni za vrijeme u kojem su nastali. Teško mu je  naći pandana ne samo na lokalnoj  sceni,  već  i u kontekstu nacionalne umjetnosti  te  svakako  zaslužuje  više  od  pečata  riječkog  likovnog   umjetnika.