RIJEKA Na dan kad je umro car Franjo Josip, 21. studenoga 1916. godine, sve ulice Zagreba bile su u crnim zastavama. Inspiriran tim prizorom slikar Ljubo Babić s drugog kata zgrade u Ilici, s prozora svojeg ateljea, počinje slikati nezaboravan prizor mase ljudi u Mesničkoj ulici – sliku »Crne zastave«.

Točno stotinu godina kasnije, u studenome 2016. godine, kad je za američkog predsjednika izabran Donald Trump, splitska umjetnica Neli Ružić, inspirirana antologijskim djelom Ljube Babića koje se čuva u Galeriji umjetnina u Splitu, izvela je inscenaciju u javnom prostoru sa sedam crnih zastava postavljenih u Bosanskoj ulici, sa zapadne strane Dioklecijanove palače.

Kulturno sjećanje

Iako se izbor američkog predsjednika slučajno podudario s ovom intervencijom u javnom prostoru, većina javnosti crne je zastave protumačila kao znak žalosti zbog tog događaja, ali to je samo jedna od niza mogućih interpretacija rada koji se u današnjem vremenu može povezati s nizom dramatičnih zbivanja. Jedan od razloga koji su vodili autoricu bilo je i odumiranje grada, jer ulica u kojoj su zastave bile postavljene gotovo je ostala bez stanovnika zbog prenamjene stanova u apartmane za najam turistima.

Ovaj rad u formi trokanalne video instalacije bit će prikazan na izložbi »Sjene budućnosti« u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti koja se otvara večeras u 19 sati. Riječ o prvoj samostalnoj izložbi Neli Ružić u Rijeci na kojoj će umjetnica predstaviti s dvadesetak radova u mediju videa, instalacija, objekata, slika i crteža koji na specifičan način istražuju autoričin odnos prema osobnoj prošlosti, ali i prema kolektivnom pamćenju. Neli Ružić je više od deset godina živjela i stvarala u Meksiku, pa je u njezino propitivanje slojevitosti različith registara memorije utkano i iskustvo migracije.

Središnju ulogu u radovima umjetnice zauzima tema kulturnog sjećanja. Polazeći od istraživanja vlastitih memorijskih kodova, a suočavajući se s pojavom politizacije memorije, autorica istražuje metode zaborava, brisanja, negacije i potpune dekonstrukcije, stvarajući nove strukture iz ostataka prošlosti, kombinirajući imaginarne i povijesne prostore.

Lomovi i izmještanja

Pozivajući se u većini slučajeva na politička pitanja, Neli Ružić teme individualne i kolektivne memorije sagledava kroz prizmu vlastitog iskustva lomova i kulturnog izmještanja koje se dogodilo u tri navrata: društvenim preokretom u domicilnoj Hrvatskoj (Jugoslaviji) početkom devedesetih, odlaskom iz nje krajem devedesetih te iznuđenim povratkom iz Meksika nakon trinaest godina.

U propitivanju odnosa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti umjetnica se kreće prostorom koji se nalazi između službene povijesti i one familijarne, koja se s koljena na koljeno prenosi usmenom predajom. S vrlo kritičkim odnosom prema revidiranju povijesnih istina zanima ju na koji način službene istine brišu osobna sjećanja i na koji se način sjene prošlosti projiciraju u budućnost.

Jedan od radova, također video instalacija, nosi naslov »Pjesme budućnosti«. U njemu tri osobe – otac, sin i prijateljica umjetnice – pjevuše svatko svoju melodiju: »Internacionalu«, »Konjuh planinom« i »Marjane, Marjane« kojoj su devedesetih promijenjeni stihovi.

Jedan od radova je i tabla »Ministarstva sjećanja« koje, premda službeno nije proglašeno, vrlo aktivno djeluje. Bit će prikazana i višekanalna instalacija »Jama« koja govori o jami na otoku Šolti u koju su 1943. partizani bacili sedmero ljudi. Jedna od njih je bila primalja koja je porodila majku umjetnice, što je događaj o kojem se njezinu djetinjstvu samo šaptom govorilo.

Na večerašnjem otvaranju izložbe bit će organizirano i vodstvo za publiku, a ulaz je besplatan.