Izlaže Tadej Pogačar

Posljednja izložba u Malom salonu: Seksualni radnici uz lascivni bećarac

Davor Mandić

Tadej Pogačar / Snimio Vedran KARUZA

Tadej Pogačar / Snimio Vedran KARUZA

CODE:RED Rijeka Tadeja Pogačara dio je dugogodišnjeg projekta koji istražuje prava seksualnih radnika/ca



RIJEKA  Pa i da se čovjek u potpunosti potrudi izbjeći simboliku, život će mu je ponekad složiti baš kao da se s njime poigrava. Otvaranje posljednje izložbe u Malom salonu na riječkom Korzu, tom dugogodišnjem mjestu kulture koje to uskoro prestaje biti, nije moglo proteći u indikativnijem ozračju. Dok je slovenski umjetnik i kustos Tadej Pogačar objašnjavao što stoji iza njegova dugogodišnjeg projekta istraživanja socioekonomskog statusa i prava seksualnih radnika/ca, koji je u Malom salonu dijelom pokazan u formi izložbe »CODE:RED Rijeka«, točno ispred Malog salona bio je parkiran veliki bijeli dostavni kombi, a Korzo je živjelo uz lascivne zvukove bećarca, mirise slavonskih specijaliteta i vrevu ljudi potpuno nezainteresiranih za tumačenje dijela svijeta koji ih se možda direktno ne tiče, ali koji puno može reći i o njihovu životu.


Stiješnjen između sile zabave i ljetnog opuštanja, Mali salon je tako i simbolično umro u indolenciji šire populacije, ustupivši svoje mjesto nekoj posve drugoj priči i s njome povezanoj publici.


No mi smo pogledali i poslušali što nam je Pogačar imao reći i pokazati, poigravajući se simulakrumima koji su se otvarali dok je tumačio razne implikacije prodavanja (tijela) za novac.




Govorio je tako Pogačar o 20-godišnjem projektu u kojem je surađivao s različitim grupama ljudi koje se bave pravima seksualnih radnika/ca diljem svijeta, pritom kreirajući, kako su to kritičari pojasnili, participativnu umjetnost.


– Ovi radovi fragmenti su različitih projekata. Pa tako u prvoj prostoriji imamo aktualnu produkciju umjetnika s istoka. Striptizeta i striper odigrali su svoje programe, a kustos im je za to propisno platio. U Madridu smo potom izrađivali maske za seksualne radnice i radnike. Tu su onda i primjerci novina, pa posebna verzija popularne igre Monopoly, putem koje se može saznati o organizacijama u svijetu i mafijama u području seks-industrije i trgovanja ljudima. U jednom projektu su srednjoškolci zamoljeni da po 10 puta napišu rečenicu: ‘Prava seksualnih radnica su ljudska prava’. Posljednji dio ove izložbe je ‘field trip’ u Bangkok, gdje smo uspoređivali promjenu dnevnog i noćnog Bangkoka i to kako je od 70-ih godina i pojave Amerikanaca procvjetala seksualna industrija, da bi se sada taj imidž pokušao polagano mijenjati – rekao je Pogačar te pozvao na čašicu osvježenja, čime smo se, u tišini, bez i opet ispaljena metka, oprostili od Malog salona, koji je sinoć doživio svoje posljednje otvaranje izložbe.