Impresionizam

Posjetili smo izložbu »Gauguin i impresionisti« u Palači Zabarella u Padovi

Kim Cuculić

Foto arhiva

Foto arhiva

U postavu su poznata djela Paula Cézannea, Edgara Degasa, Paula Gauguina, Édouarda Maneta, Claudea Moneta, Pierrea-Augustea Renoira, Henrija Matissea... Riječ je o djelima iz čuvene danske kolekcije umjetnina Ordrupgaard, koja su stigla u Italiju zahvaljujući Fondaciji Bano i Općini Padova



U Palači Zabarella u Padovi do 27. siječnja sljedeće godine može se razgledati izložba »Gauguin i impresionisti«, koja predstavlja talijansku izložbenu ekskluzivu. Izložena su remek-djela iz kolekcije Ordrupgaard iz Kopenhagena, a kustosica je Anne-Birgitte Fonsmark. Ova izložba popularno bi se mogla nazvati »neki od najvećih hitova impresionizma«, među kojima su poznata djela Paula Cézannea, Edgara Degasa, Paula Gauguina, Édouarda Maneta, Claudea Moneta, Pierrea-Augustea Renoira, Henrija Matissea…


Riječ je o djelima iz čuvene danske kolekcije umjetnina, koja su stigla u Italiju zahvaljujući Fondaciji Bano i Općini Padova. U Zabarelli je predstavljen izbor iz kolekcije koju su početkom 20. stoljeća pokrenuli bankar, osiguravatelj i filantrop Wilhelm Hansen (1868. –1936.) i njegova supruga Henny. Danas se ova kolekcija smatra jednom od najljepših u području impresionističke umjetnosti, a u prvom poraću smatrali su da nema konkurencije na sjeveru Europe. Hansen, koji je do tada prikupljao samo dansko slikarstvo, bio je fasciniran novim francuskim slikarstvom u vrijeme svog prvog službenog putovanja u Pariz 1893. godine. U samo dvije godine, od 1916. do 1918., Hansen je – zahvaljujući i savjetima tada cijenjenog likovnog kritičara Théodorea Dureta – stvorio kolekciju koju su opisivali »najboljom kolekcijom impresionizma na svijetu.«





Kako bi financirao svoju zamisao, Hansen je pokrenuo konzorcij u cilju prikupljanja sredstava. Primjerice, u proljeće 1918. investirao je pola milijuna franaka za kupnju radova impresionista. Pokrenuo je i galeriju u kojoj je jednom tjedno pogledima publike izlagao 156 djela, u rasponu od neoklasike i romantizma, do realizma, impresionizma i postimpresionizma. Izložba u Padovi podijeljena je u cjeline: »Ingres, Delacroix, Daumier – povijesne teme«; »Corot i Courbet – romanticizam i naturalizam«; »Daubigny, Dupré, Sisley – od škole Barbizon do rođenja impresionizma«; »Od Boudina do Moneta – trijumf impresionizma«; »Pissarro – krajolik i moderni život«, »Degas i Cézanne«, »Manet, Morisot, Renoir – ženski svijet«, »Paul Gauguin« i »Manet, Redon, Matisse – poezija mrtve prirode«.


Utjecaj do danas


Izložba u Palači Zabarella podsjetnik je na impresionizam, smjer u europskoj umjetnosti koji se razvio u Francuskoj potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, najprije u slikarstvu te potom u književnosti i glazbi. Naziv, isprva podrugljiva prizvuka, dobio je prema slici C. Moneta »Impresija, izlazak sunca« iz 1872., izloženoj na prvoj zajedničkoj izložbi u Parizu 1874. u atelijeru umjetničkog fotografa Nadara. Impresionizam u likovnim umjetnostima zasniva se na spontanom i slobodnom izražavanju osobnoga dojma svega viđenoga nasuprot ustaljenim šablonama akademizma.



Slikari se odlučuju za izravno promatranje prirode; istražuju optičke fenomene boje, mijene i preobrazbe svjetlosti i ozračja; slikaju učinak svjetlosti u trenutku kad slika nastaje; udaljuju se od narativnoga tumačenja sadržaja i reprezentativnih motiva, privlače ih trenutačni pokret i suvremene gradske teme izrazite čulnosti. Da bi to postigli, napuštaju atelijere i slikaju u prirodi (plain air), prilagođujući izvedbu brzim promjenama dojmova i ozračja. Poticaje za nov način slikanja preuzimali su od slikara koji su slobodno tretirali boju i svjetlost (D. Velázquez, F. Hals, F. Goya, W. Turner i J. Constable te pripadnici barbizonske škole).


Jezgru impresionističke skupine činili su slikari C. Monet, C. Pissarro, A. Sisley, A. Renoir, B. Morisot, A. Guillaumin i F. Bazille te E. Degas i P. Cézanne, koji su također slikali impresionističkim stilom ranih 1870-ih, dok im se već priznati slikar É. Manet, čija su djela uvelike utjecala na Moneta i ostale impresioniste, priključio tek 1873. Kipari A. Rodin u Francuskoj i M. Rosso u Italiji postigli su impresionističke efekte slobodnijom modelacijom i naglašivanjem slikovitosti oblikâ u pokretu.


Impresionizam se vrlo brzo proširio po cijeloj Europi i sjevernoj Americi; izazvao je revoluciju koja, preko neoimpresionizma, ekspresionizma i fovizma, traje sve do suvremenog slikarstva. Na padovanskoj izložbi poseban prostor posvećen je Paulu Gauguinu, francuskom slikaru i grafičaru (1848. – 1903). U djetinjstvu je nekoliko godina živio u Peruu, bio je u mornarici, zatim bankovni činovnik i slikar amater. Nakon poznanstva s C. Pissarrom 1876. posvetio se slikanju, a između 1880. i 1886. izlagao je s impresionistima. Priklonivši se poslije postimpresionizmu, postao jedan od inicijatora likovnog razvoja što su ga obilježili njegovi suvremenici P. Cézanne i V. van Gogh. Analitičkoj metodi impresionista suprotstavio je ideju o slikarstvu kao sintezi širokih površina čiste boje i čvrste modelacije oblika.



Godine 1885. prvi put odlazi u Bretanju, gdje kloazonističkom tehnikom (plohe čiste boje obrubljene tamnim linijama) slika bretonske krajolike i ekspresivne folklorno-sakralne prizore u duhu pučkoga primitivizma (»Vizija nakon propovijedi – Sv. Jakov u borbi s anđelom«, 1888.; »Žuti Krist«, 1889.). U Parizu se zbližio sa skupinom Nabis i simbolistima. Zajedno s Van Goghom otišao je 1888. u Arles, ali je u njihovim odnosima došlo do dramatična raskida. Godine 1891. boravio je na Tahitiju, a od 1895. definitivno se nastanio na Markižanskom otočju, gdje je u primitivnom i egzotičnom kraju otkrio iskonske životne vrijednosti.


Muški svijet


Slikao je brončanosmeđe likove otočnih djevojaka i mladića stiliziranih oblika, plošno zahvaćenih unutar teškog i lapidarnog crteža, ukomponirane u raskošne krajolike žarke i kondenzirane kolorističke kromatike (»Tahićanke na plaži«, 1891.; »Ta matete – Tržnica«, 1892.; »Nave Nave Mahana – Užitak odmora«, 1894.; »Odakle dolazimo? Tko smo mi? Kamo idemo?«, 1897.; »Djevojke s cvjetovima manga«, 1899.; »Žene i bijeli konj«, 1903.). Oblikovao je skulpture u drvu i keramiku. Utjecao je na nabizam, simbolizam i ekspresionizam, kao i na formiranje fovizma.



I svijet impresionizma bio je pretežito muški svijet, u kojem su svoje mjesto – pa tako i na izložbi u Zabarelli – našle slikarice Eva Gonzales i Berthe Morisot. Eva Gonzales (1849. – 1883.) bila je francuska impresionistička slikarica. Rođena je u Parizu i uvedena je u tadašnje književne i umjetničke krugove. U svojoj šesnaestoj godini počela je profesionalno usavršavanje i pohađala je satove crtanja te je bila učenica Édouarda Maneta. Berthe Marie Pauline Morisot (1841. – 1895.) pripadala je pariškom krugu impresionista.


Opisivana je kao dio damskog trolista impresionizma, koji su uz nju činile Marie Bracquemond i Mary Cassatt. Godine 1864. prvi put je izlagala na Salonu u Parizu. Pridružila se Cézanneu, Degasu, Monetu, Pissarrou, Renoiru i Sisleyju na njihovoj prvoj zajedničkoj izložbi u studiju fotografa Nadara. Bila je udana za Eugènea Maneta, brata njena prijatelja i kolege Édouarda Maneta.