Trajni izložbeni postav

“Kunst am Bau”: Hrvatski umjetnički radovi u bankarskom centru Beča

Vedrana Simičević

Iako cijeli kompleks, smješten na 25 tisuća četvornih metara u četvrti Belveder, od svoje izgradnje plijeni pažnju u arhitektonskim krugovima, slabije je poznato da ga trajno oplemenjuju i radovi troje hrvatskih umjetnika – Sanje Iveković, Slavena Tolja i pokojnog Toma Gotovca



Veliko novo sjedište Erste banke u Beču, tzv. Erste kampus, vizualno je impresivno djelo arhitekata Marte Schreieck i Dietera Henkea, koje je prošle godine na jednom mjestu okupilo 4.500 radnika ove europske bankarske kuće. Iako cijeli kompleks, smješten na 25 tisuća četvornih metara u četvrti Belveder, od svoje izgradnje plijeni pažnju u arhitektonskim krugovima, slabije je poznato da ga trajno oplemenjuju i radovi troje hrvatskih umjetnika – Sanje Iveković, Slavena Tolja i pokojnog Toma Gotovca.


U stalnom postavu »Kunst am Bau«, koji je službeno predstavljen javnosti prošlog tjedna, pored radova hrvatskih autora izloženi su i radovi još devetoro europskih umjetnika od kojih su oni živući dobili poziv kustosa Kathrin Rhomberg i Pierrea Bal-Blanca u ime umjetničke fondacije »Kontakt. The Art Collection of Erste Group and ERSTE Foundation« pod okriljem ERSTE grupe.


Mjesto susreta imigranata


Koncept postava vezan je uz simboličku lokaciju kampusa, smještenog pored povijesne bečke »južne željezničke postaje«, odnosno »südbahnhofa«, koja je desetljećima bila prvo mjesto susreta brojnih imigranata iz istočne Europe s austrijskom prijestolnicom. Staru postaju danas je zamijenila moderna inačica, no simbolika lokacije kao važne točke u traženju boljeg života poslužila je kao inspiracija pozvanim umjetnicima da osmisle instalacije.




Rezultat je niz umjetničkih djela koja, paradoksalno, porukom potpuno odudaraju od kapitalističke naravi bankarskog sustava, no to je, tvrdi nam Slaven Tolj, upravo ono što je uprava bankarske kuće i imala na umu kad je angažirala spomenutu fondaciju za pomoć pri konceptualnom osmišljavanju kampusa. Umjetnici su, naglašava on, imali potpunu slobodu u odabiru koncepta i teme.


Tolj se stoga u realizaciji svog rada također »naslonio« na povijesnu priču lokacije i njenu imigrantsku energiju, osmislivši audiorad »From Ten to Zero«, koji je trajno i krajnje diskretno ukomponiran u zidove atrija glavne upravne zgrade. Radi se o zvučnom sustavu tehnički izvedenom putem svojevrsnih zvučnih membrana od posebnog materijala koji na posjetitelje ostavlja dojam da »zidovi govore«. Zvuk se reproducira u nepravilnim razmacima više puta dnevno, a osam sati zvučnog materijala sadrži različite, tematski povezane zvučne zapise.


– Rad je zamišljen da funkcionira poput neke halucinacije – nisi siguran odakle dolazi zvuk, ali ga povremeno čuješ – pojašnjava Tolj, koji je veliki dio zvučnog materijala našao u bečkom »arhivu zvuka«. To obuhvaća zvukove sa željezničke postaje koji datiraju iz različitih vremena – fragmente razgovora putnika na različitim jezicima, djelatnika postaje, beskućnika, najava dolazaka i odlazaka vlakova, aukcije izgubljenih stvari na stanici. Drugi dio materijala čine songovi i dijalozi »skinuti« iz različitih filmova, a dio čine i »friške« snimke razgovora s današnjim imigranatima i izbjeglicama, te zvučni zapisi s političkih demonstracija.


Nije samo simbolika


– Zanimljivo je da svi radovi u jednoj tako skupoj novoj zgradi banke problematiziraju kapitalizam i njegove posljedice. Primjerice, u predvorju se nalaze porušeni stupovi – dio rada poljskog umjetnika koji simboliziraju propast sustava. Nakon toga se ulazi u atrij gdje posjetitelja dočekuju zvučni fragmenti moje instalacije, a zatim je u hodniku postavljena izložba ruske umjetnice s tridesetak crteža beskućnika iz Moske.


Video rad Sanje Iveković postavljen je pak kraj liftova, a sadrži snimke njenih razgovora s čistačicama s područja istočne Europe koje rade u tom kompleksu i koje uz to čitaju poeziju rumunjske književnice. Kao vrhunac, pri vrhu zgrade, na ulazu u ured direktora banke postavljena je fotografija Tomislava Gotovca koji gol stoji na džamiji u Zagrebu, i koji tako, umjesto na zagrebačke, sad gleda na bečke krovove – opisao je Tolj ovaj neobični postav koji sadržajem i odabranim lokacijama na neki način »tjera« posjetitelje i djelatnike banke da osvijeste širi kontekst prostora u kojem se nalaze.


Pored radova hrvatskih umjetnika, izložba »Kunst am Bau« obuhvaća i radove Olge Chernyshevaje, Marcusa Geigera, Edwarda Krasinskog, Romana Ondáka, Floriana Pumhösla, Ashleya Hansa Scheirla, Franza Erharda Walthera, Clemensa von Wedemeyera i Loisa Weinbergera.Da nije sve ostalo na pukoj simbolici, svjedoči pak činjenica da su nedugo prije otvaranja kompleksa, u prostoru koji danas zauzima spomenuta umjetnička fondacija, neko vrijeme boravile izbjeglice s Bliskog istoka, a djelatnici banke smjenjivali su se u pružanju humanitarne pomoći.