Skupna izložba

Jedinstveni vizualni univerzum: “K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E” uskoro u Kloviću

Kim Cuculić

Djelo Igora Gržetića

Djelo Igora Gržetića

Izložba objedinjuje vizualna istraživanja Vedrane Valenčić (fotografija, poezija), Maje Radešić (fotografija, računalna grafika), Igora Gržetića (fotografija, računalna grafika i kolaž) i Lee Čeč (crtež, kolaž, fotografija)



RIJEKA – Skupna multimedijska izložba »K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.: Konjukcija 20.20« bit će otvorena u Galeriji »Juraj Klović« u petak, 10. siječnja, u 19 sati. U sklopu projekta »Dijalog 2«, izložba objedinjuje vizualna istraživanja četvero autora: Vedrane Valenčić (fotografija, poezija), Maje Radešić (fotografija, računalna grafika), Igora Gržetića (fotografija, računalna grafika i kolaž) i Lee Čeč (crtež, kolaž, fotografija). Organizacija ovog izložbenog projekta, prethodno predstavljenog u Zagrebu i Varaždinu, povjerena je Hrvatskom društvu likovnih umjetnika Rijeka. Njegova specifičnost, nastavno na seriju izložbi iz ciklusa »Diljalog 2«, leži u tematskom povezivanju dvoje članova riječkog HDLU-a: Lee Čeč i Igora Gržetića, koji su na likovno sučeljavanje izazvali još dvije kolegice: Vedranu Valenčić i Maju Radešić, s namjerom da zajednički, u okrilju konjukcije Saturna i Plutona, izgrade jedinstven vizualni univerzum.


Kozmogonijske ideje


Kako je u popratnom tekstu napisao Igor Gržetić, projekt »K.O.Z.M.O.G.O.N.I.J.E.«, koji demonstrira interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje suvremenih vizualnih praksi i konceptualnih strategija četvero okupljenih umjetnika – u formi izložbe nudi spektar različitih, ali međusobno povezanih primarno vizualnih (crtež, fotografija, računalna grafika i kolaž), ali i tekstovnih (poezija) promišljanja o kozmogonijskim idejama i teorijama, u smislu (meta)fizike i teologije podrijetla i razvoja univerzuma uglavnom svedenog na arhetipsku matricu.


Astrologija i magija


– A svatko tko, posredstvom bilo koje umjetnosti, tumači Yves Klein, donosi i predstavlja kozmos mora stvarno zakoračiti u njega, vodeći se pritom svojim umjetničkim sredstvima i individualnom snagom. I dok Vedrana Valenčić vlastiti mikrokozmos razvija u njegov antipod (koji to nije) = makrokozmos stvarajući osobnu (i intimnu) pripovijest o podrijetlu ili pak stvaranju, kao osobnu (i intimnu) mitologiju – Apogeju, Maja Radešić i Igor Gržetić, fokusirani su na astrološke, magijske i alkemijske procese kojima je moguća manipulacija kozmičkim zakonitostima, oslanjajući se pritom na simboliku svetog i iscjeljujućeg svjetla – Sunca i/ili Mjeseca. Lea Čeč, vodeći se procesom reverzibilnim onim Vedrane Valenčić, snažne makrokozmičke sile prevodi isključivo u pomirljivije mikrozomičke, bivajući koncentrirana na u isto vrijeme univerzalne i individualne akcije – osvrnuo se Gržetić.