Kompleksan projekt kustoskog tima WHW pozicionira Mladena Stilinovića prema drugim umjetnicima zastupljenim u značajnoj zbirci istočnoeuropske umjetnosti, zbirci Kontakt, a trajat će sedam mjeseci i održavati se na različitim lokacijama – od galerija do privatnih stanova
ZAGREB Netipičan pristup predstavljanju opusa Mladena Stilinovića (1947-2016) u kontekstu istočnoeuropske umjetnosti, za koji su se u organizaciji velikog izložbenog projekta naslovljenog »Janje moje malo« odlučile kustosice iz kolektiva WHW, u skladu je sa Stilinovićevim nagnućem prema prisnim, komornim, privatnim prostorima u kojima je volio izlagati svoje radove, često pretvarajući vlastiti stan u ad hoc galeriju.
Ovaj kompleksni projekt koji Stilinovića pozicionira prema drugim umjetnicima zastupljenima u najznačajnijoj zbirci istočnoeuropske umjetnosti, zbirci Kontakt, koji je počeo tijekom vikenda, heterogen je i »raširen« – i prostorno i vremenski. Naime, program će trajati sedam mjeseci, a popis lokacija na kojima će se publici predstaviti njegovi pojedini dijelovi podugačak je i uključuje niz malih galerija, javnih prostora, gradskih ulica i trgova te nekoliko privatnih stanova.
Prisan pristup
U jednome takvome – u stanu Softić na početku Gajeve ulice – epicentar je izložbe Stilinovićevih radova i njegovih konceptualnih srodnika iz zbirke Kontakt, utemeljene u Beču. Sve do proljeća ondje će biti izloženi radovi koji iz različitih pozicija prilaze dihotomiji privatno-javno, koji su kritički zapitani prema društvu.
Stilinovićev rad koji se bavi ekonomijom, njegove prepoznatljivo otisnute parole poput one koja crvenim i crnim slovima vrišti »SMRT«, Kožarićeve skulpture i radovi češke kiparice Marije Bartuszove raspoređeni su po stilskim komodama i stolovima stana Softić. Odnos građanskog života i rutinskih obrazaca građanske svakodnevice prema široj društvenoj stvarnosti jedna je od tema koja je zanimala kustosice WHW-a.
– Zbirka Kontakt inače gostuje po najvećim svjetskim muzejima, ali mi smo se odlučile za prisniji pristup. Na neki način to korespondira i s prirodom istočnoeuropske umjetnosti koja je nastajala u izvaninstitucionalnom kontekstu, u malim kolektivima, istaknula je Sabina Sabolović iz WHW-a, kolektiva koji često izvodi suvremenu umjetnost iz očekivanih okvira institucija.
– Umjetnici Zapada nisu lijeni i zato više nisu umjetnici, već proizvođači nečega. Umjetnici s Istoka bili su lijeni i siromašni, jer »cijeli sistem nevažnih« činilaca nije postojao. Zato su imali vremena koncentrirati se i baviti umjetnošću i lijenošću. Ali i kada su proizvodili umjetnost, znali su da je to uzalud, da je to ništa. Pouku o lijenosti umjetnici Zapada imali su od koga naučiti, ali nisu – kaže Stilinović, koji je umro ljetos u Puli.
Umjetnici u prvoj epizodi projekta »Janje moje malo« od 4. studenoga do 10. prosinca su Halil Altindere, Heimrad Bäcker, Mária Bartuszová, Geta Brtescu, Dimitrije Bašičević Mangelos, Magyar Dezsö, Stano Filko, Oliver Frljić, Ivan Ladislav Galeta, Marcus Geiger, Nina Gojić, Tomislav Gotovac, Ion Grigorescu, Sanja Iveković, Bela Kolárová, Július Koller, Ivan Kožarić, Edward Krasinski, Friedl Kubelka, KwieKulik, Katalin Ladik, Karel Malich, Vlado Martek, Dalibor Martinis, Dora Maurer, Jan Mlčoch, Paul Neagu, Roman Ondák, Goran Petercol, Susan Philipsz, Hans Scheirl, Mladen Stilinović, Petr Štembera, Slaven Tolj, Goran Trbuljak i Wu Tsang
Privatni arhiv
Vikend je bio pun događanja u sklopu projekta »Janje moje malo« (naziv je uzet iz jednog duhovitog Stilinovićevog rada, kao i podnaslov »Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije«). U SC-u je otvorena izložba austrijske umjetnice Friedl Kubelke koja uglavnom radi u mediju fotografije, a njen je opus predstavljen obiljem crno-bijelih portreta manjeg formata, među kojima su kreativci iz Senegala, štićenici psihijatrijske klinike u Dakaru i, osobito, žene »uhvaćene« u trenucima introspekcije iz ciklusa »Gedankenreihen« koji je Kubelka počela raditi još sedamdesetih.
Iste su večeri javnosti predstavljeni radovi i dokumentacija iz privatne arhive Sanje Iveković u Savskoj ulici (on uključuje bilješke i skice nerealiziranih radova, dokumente vezane za feministički umjetnički rad Sanje Iveković, njezinu feminističku biblioteku i privatne fotografije), dok je u ZKM-u bilo neformalno okupljanje umjetnika u sjećanje na Stilinovića pod nazivom »Juriš kolači«. Preksinoć je pak Oliver Frljić izveo performans »Šaptajuća povijest« u kojem je građane vodio u audiošetnju gradom.
