Iako u njemu nema nijedne riječi, Žeželjev »Babilon« bridi od naracije: iz table u tablu pomno se razvija svijet urbane post-apokalipse nastanjen rogatim muškarcima i vamp ženama
ZAGREB » Na preksinoćnjem otvorenju izložbe Danijela Žeželja u Galeriji Studentskog centra bila je gužva kao na Noći muzeja: posjetitelja je bilo barem dvostruko više nego što ih stane u izložbeni prostor. Ovaj podatak ne govori sam po sebi o kvaliteti izložbe, ali govori o statusu ovog strip crtača, ilustratora i animatora kod nas.
Žeželjev rad obuhvaća više od dvadeset grafičkih novela, na važnom je mjestu u njegovoj biografiji suradnja s izdavačima »Marvel Comics«, »DC Comics/Vertigo« ili »Dark Horse«, zastupljen je u najuglednijim američkim publikacijama poput »New York Times Book Review«, »The Harper’s Magazine« i drugdje. Kao što često biva, u domovini je tako zdušno prigrljen tek kad se »probio« vani: danas živi i stvara na relaciji Zagreb – Brooklyn, a upravo je potonji dio New Yorka nepresušna inspiracija za njegove prepoznatljive slike i stripove, predstavljene na izložbi »Babilon« u SC-u. Izložena su 92 originala njegove istoimene grafičke novele koja je prošle godine objavljena kao zajednički izdavački projekt hrvatskog »Petikata« i francuskog »Mosquita«.
Iako u njemu nema nijedne riječi, Žeželjev »Babilon« bridi od naracije: iz table u tablu pomno se razvija svijet urbane post-apokalipse nastanjen rogatim muškarcima i vamp ženama. Omjer makabričnog i glamuroznog je izjednačen; taj fikcijski crno-bijeli svijet u istoj mjeri i očarava i puni tjeskobom. Svježe djeluje i Žeželjevo vješto klizanje između grube underground izvedbe i iznenađujuće minucioznih, suptilnih detalja.
Ako bi se inzistiralo na jednoj ključnoj riječi koja najpreciznije opisuje ove radove, onda je to pojam urbanog.
– Žeželjev velegrad funkcionira na više razina i sadrži sve potrebne gradivne elemente narativnog djela: scenu uobičajeno stripovskih svjetlosnih kontrasta s izmjenama kadriranja dramatičnih žabljih, ljudskih i ptičjih perspektiva; radnju u činovima i dramu koja eskalira iz društvenih »šumova« i nejednakosti – piše u tekstu kataloga Marija Borovičkić, koja cijeni umjetnikovu težnju da iskorači u multimedijalno, događajno, participativno.
Tu svoju težnju Žeželj je pokazao i preksinoć: umjesto »suhog« otvorenja izložbe s prigodnim govorom, priredio je mali scenski performans. Uz prigušena svjetla i glazbenu pratnju Žeželj je u svega petnaestak minuta stvorio impozantan rad; višedijelnu sliku slona nakićenog ornamentima, »podebljanog« crvenom i bijelom bojom na crnoj podlozi. Muziku je puštao – i na licu mjesta stvarao – Damir Martinović Mrle iz LET3, a o filozofiji crno-bijelog pogleda na svijet pjevala je Ivanka Mazurkijević.
Izložba Danijela Žeželja otvorena je do 22. veljače.
