Izložba Maura Stipanova

Dijalog s Leopardijem i smrću

Nela Valerjev Ogurlić

Stipanov izložbu ostavlja bez naziva, popratnih tumačenja i tekstova, a publiku poziva da je dođe razgledati danas ili sutra od 11 do 15 sati, ili po dogovoru, u atelje na trećem katu zgrade na Rivi Boduli 7



RIJEKA  Punih je pet godina prošlo od posljednje izložbe akademskog slikara Maura Stipanova, kad se u Malom salonu predstavio s »Mističnim krajolicima«, ciklusom slika na temu gradskog groblja Kozala, specifičnog mjesta Rijeke i njene prošlosti, snažnih emocionalnih, mističnih i metafizičkih silnica.


Nakon duže izlagačke pauze umjetnik je spreman za novi susret s publikom, ali ne u javnoj galeriji, već u komornoj atmosferi vlastitog ateljea gdje je odlučio predstaviti najnoviji ciklus radova, s temom koja je ponovno bliska smrti.


   Novi ciklus Stipanov je intenzivno stvarao posljednih pola godine a rezultat je impresivan: više od stotinu slika, od kojih 60 ulja s motivom mrtvačkih lubanja ili mumija i još 40-ak radova na kojima na tamnoj, bitumenom oslikanoj podlozi koja se lagano presijava, šabloniziranim ravnim slovima u kontrastnim bojama ispisuje stihove jednog od najvećih talijanskih pjesnika 19. stoljeća i filozofa Giacoma Leopardija.


   Ovim »pjesničkim pejzažima«, koji stihovima prizivaju slike na temu patnje, boli, smrti i ljubavi, pripadaju i starinski, tamno lakirani drveni okviri, kao dio radova koji postavljeni na zidove u nekoliko pravilnih redova izgledaju poput grobnih niša i pretinaca s uklesanim epitafima.   

Prostor nade


Stipanov izložbu ostavlja bez naziva, popratnih tumačenja i tekstova, a publiku poziva da je dođe razgledati danas ili sutra od 11 do 15 sati, ili po dogovoru, u njegov atelje na trećem katu zgrade na Rivi Boduli 7.   

Ovih dana iz tiska je izašla i monografija, sastavljena od dvije knjige u jedinstvenom kartonskom omotu, od kojih jedna predstavlja njegovo stvaralaštvo od 1997. godine do 2013., a druga je posvećena ciklusu »Capriccio architettonico«, s varijacijama ne temu arhitektonskog prostora. Tekstove u monografiji potpisuju likovni kritičari Boris Toman i Ivica Župan, objavljena je u izdanju tiskare »Neograf«, a posjetitelji će je moći dobiti na izložbi koju je Stipanov stvarao razmišljajući o umjetnosti u smrti i smrti umjetnosti, o smrti kao kraju života ali i ljubavi, s Leopardijem u pozadini.


   – Posljednjih nekoliko godina intenzivno čitam talijanskog filozofa Emenuela Severina koji Leopardija smatra jednim od najznačajnijih filozofa 19. stoljeća koji je direktno utjecao na Schopenhauera i Nietzcshea. Prije Nietzchea rekao je da nema Boga, a kao jednu od meni najprovokativnijih iznosi tezu da je suština ljudske egzistencije svedena na puku reprodukciju, a sve ostalo – poput sreće, ljubavi ili umjetnosti – samo je iluzija koju smo stvorili da bi lakše ispunili svoju funkciju i izdržali užas ništavila.


   Imao je i poseban odnos prema prirodi koju je osuđivao jer ga je dvostruko kaznila: s jedne strane snažnim intelektom, a sa druge teškim tjelesnim hendikepom, jer je imao čak dvije grbe na leđima i zbog toga patio. No, riječ je o vrlo kompleksnom autoru pa je u krajnjoj instanci ipak vjerovao čovjeku. Tako i ova izložba ipak otvara prostor nade da sve vrijednosti nisu izgubljene, rekao nam je umjetnik.


  


Poezija i lubanje


– Jedna od tema koja se provlači ovim ciklusom svakako je i smrt umjetnosti. Tu nema pejzaža, nema tradicionalnog načina slikanja, ali i pjesma je slika koju možemo vizualizirati, što budi nadu da slikarstvo nije umrlo, unatoč tehnici koja je zavladala svim područjima života, pa tako i suvremenom umjetnošću koja upravo jezik koristi kao jedno od svojih najdominantnijih i najsavršenijih oruđa. Ovdje je jezik u funkciji apstraktnog prikazivanja pejzaža, a okviri 19. stoljeća prenose atmosferu jednog dekadentnog vremena. Možemo ih promatrati i kao element arhitekture uvijek prisutan u mojim djelima, a ujedno podsjećaju i na nestanak starih zanata i gašenje obrtništva uslijed razvoja novih tehnologija – kaže Stipanov.


   Osim poetskih fragmenata ispisanih na slikama, i serija mrtvačkih lubanja u izravnoj je vezi s Leopardijevim tekstovima. Riječ je o zboru mumija iz njegovih »Moralnih ogleda«, pisanih u obliku dijaloga, od kojih jedan donosi zamišljen razgovor o smrti između uskrslih mumija i nizozemskog anatoma Fredericka Ruyscha koji je razvio nove tehnike mumificiranja, a glavno pitanje glasi: Je li smrt kazna ili ona oslobađa?


   Izložba Maura Stipanova u ateljeu će biti postavljena tijekom idućih mjeseci, a na ovaj način prezentacije umjetnik se odlučio zbog osjetljivosti radova na kojima se boja još nije ni propisno osušila, ali i zbog minimalnog broja posjetitelja koji inače dolaze u galerije.


   – Atelje je smješten uz tržnicu koja je najživlji do grada pa ljudi nakon kupovine usputno mogu skoknuti na izložbu da pogledaju radove koji unatoč temi ne izgledaju mučno, niti zastrašujuće, već dapače radosno. Ne sjećam se kad sam se toliko smijao, kao dok gledam ove radove u kojima se osjećam najbliži sebi. U svemu što sam radio, to sam najviše ja – rekao nam je umjetnik.