RIJEKA Istaknuti istarski umjetnik Bojan Šumonja koji je proteklih godina pažnju javnosti plijenio velikim slikarskim platnima na kojima je slikao ovce i stripovske superheroje, kao i hologramskim portretima prevrtljivih političara, predstavit će se riječkoj publici u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti gdje će večeras u 20 sati biti otvorena retrospektivna izložba koja sažima četvrt stoljeća njegova stvaralaštva.

Izložbu koja je ljetos bila postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, a nosi naslov »Postojanost slikanja« priredio je kustos Mladen Lučić koji je za postav odabrao pedesetak slika, ali će u Rijeci biti prikazane 32, jer ih izložbeni prostor MMSU-a više ne može primiti. Izložba obuhvaća vremensko razdoblje od 1990. do 2015. godine, premda uključuje i nekoliko ranijih radova, a predstavlja isključivo slikarski opus autora.

To je zato što Šumonja prvenstveno i jest slikar, mada se povremeno bavio i drugim medijima (instalacija, video, hologrami), a po naobrazbi je akademski kipar, školovan na venecijanskoj Akademiji. Međutim, kiparstvom se gotovo nije bavio.

Iako teoretičari tumače da razloge tome treba potražiti u činjenici da se Šumonjin slikarski gen aktivirao tek na Akademiji pod utjecajem burnog slikarskog povratka koji se desio upravo u Veneciji, nakon Bijenala na kojem je kustos Bonito Oliva predstavio slikare transavangarde, sam je autor uoči riječke izložbe pojasnio da je od bavljenja skulpturom odustao prvenstveno iz financijskih razloga.

To što sam u skulpturi želio raditi, bilo je preskupo, rekao je.

Različiti ciklusi

Radovi na izložbi predstavljeni su kronološki i obuhvaćaju različite cikluse, od »Svjetova u kojima bih želio živjeti« preko »Crnih slika ili slika mog tamnog brata« te »Slika u slikama«, pa do »Ovaca« i najnovijeg ciklusa kojeg autor naziva »Nema ničeg uzvišenijeg nego ponuditi sebe beskonačnosti«.

Govoreći o mijenama unutar vlastita stvaralaštva, Šumonja je pojasnio kako je po završetku Akademije prvenstveno bio zaokupljen istraživanjem vlastitih unutarnjih svjetova, nije ga pretjerano zanimalo što se oko njega događa.

Slikanje je bio način samoupoznavanja, a uspjelim sam smatrao one slike kojima bih samoga sebe uspio iznenaditi. Tek nakon te introspektivne faze počeo sam reagirati na svijet koji me okružuje, rekao je umjetnik dodavši kako danas više ne bi mogao slikati na način kako je to radio devedesetih. No, upravo u to vrijeme nastali su radovi koje njegovi kolege smatraju najslojevitijim, poput »Crnih slika« što ih je radio na katranskoj podlozi kako bi dobio efekt barokne atmosfere, ali sa suvremenim motivima preuzetim sa djela drugih autora. Na njima se pojavljuju obezglavljene ili figure s prekrivenim glavama, u čemu se može prepoznati početak društvenog angažmana koji će postati očit s »Ovcama«, ciklusom započetim krajem 2006. godine. Velike kompozicije prikazuje stada ovaca koje stisnute u pejzažu pokazuju svoju nemoć i lakovjerje. Šumonja će im kasnije pridružiti i »Superheroje« ali oni su kustoskim odabirom apsolutno izostavljeni s izložbe.

U djelima iz ranih devedesetih Šumonja je često reinterpretirao velike autore poput Maneta, Goye, Velazqueza, Picassa… Praksa citiranja u kojoj na svoj način obrađuje i motive preuzete iz drugih medija, poput fotografije ili stripa obilježje je čitavog njegova opusa.

U maniri »Ovaca«

U najnovijem ciklusu možemo vidjeti slike nastale na temelju fotografija koje je umjetnik pronašao na internetu. Rađene su u maniri »Ovaca« ali s drugim motivima, poput dječaka ovješenog na konopcu za sušenje veša.

Kako ističe Lučić, umjetnik nam najnovijim radovima pokazuje nebrigu i zlostavljanje djece i usamljene individualce koji nadljudskim naporima žele savladati naizgled nepremostive prepreke.

Prema riječima samog autora, svaki njegov ciklus svojevrsna je terapija i sve slike predstavljaju neku vrstu autoportreta, a najnoviji opisuje meditativnim. Riječ je o svojevrsnom povratku sebi nakon faze u kojoj se bavio vanjskim svijetom i pitanjem o svrhovitosti umjetničkog stvaralaštva.