Fotografije Jovoce Drobnjaka

Apstraktni detalji unutrašnjosti devastiranog Bakićevog spomenika

Sandra Sabovljev

Foto D. Jelinek

Foto D. Jelinek

Drobnjakov rad može stati u ne baš beznačajan red umjetničkih intervencija koje su pokušale skrenuti pažnju javnosti na situaciju spomenika s Petrove gore. Ovdje uglavnom mislimo na video uradak Davida Maljkovića »Scena za umjetničko naslijeđe« iz 2004. godine, napominje Vladimir Rismondo ml.



Gotovo je nemoguće u ciklusu apstraktnih fotografija Jovice Drobnjaka »Ilegalna iluminacija« – što se može pogledati do kraja siječnja u Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu – prepoznati ishodište ovog umjetničkog projekta. Riječ je o 26 atipičnih fotografija, gotovo nalik grafikama, koje prikazuju detalje unutrašnjosti devastiranog Spomenika ustanku naroda Banije i Korduna kipara Vojina Bakića na Petrovoj gori.


   – Negdje 2009. godine Srpsko narodno vijeće angažiralo me na projektu fotodokumentacije spomeničke baštine pa me tako put nanio i na Petrovu goru. Tad sam prvi put vidio Bakićev spomenik i snimio ga samo u cjelini. No tijekom razdoblja od 2009. do 2012. spomenik je rapidno devastiran i kada sam ponovo došao 2012. godine snimio sam vrlo detaljno uništenje tog nekad velebnog spomenika – priča Drobnjak povijest nastanka »Ilegalne iluminacije«.


   Međutim fotograf se nije zaustavio samo na dokumentiranju uništenja Bakićevog spomenika nastalog 1982. godine na najvišem vrhu Petrove gore, već je ušao »u utrobu« samog objekta.


Poput Pinocchija




– Osjećao sam se unutra kao Pinocchio u utrobi kita. Unatoč svom tom betonu interijer uopće nije bio hladan, a igra svjetlosti i boja bila je magična. Cilj mi nije bio snimiti angažirane fotografije, već iz fotografskog artefakta izvući neku novu likovnost, ističe Drobnjak koji ipak ne ignorira aktualni moment ove izložbe, što implicira i samo njezino provokativno ime.



   Bakićev Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna završen je nakon desetljeća izgradnje 1982. godine. Ovo spomeničko zdanje od armiranog betona obloženo pločama od nehrđajućeg čelika, u svojoj je unutrašnjosti imao uređen muzej sa stalnim postavom vezanim uz Narodnooslobodilački pokret ovog kraja. Oko spomenika bio je uređen kompleks za rekreaciju, a na vrhu vidikovac s kojeg puca pogled prema Sloveniji, Bosni i Zagrebu.   Nakon 1991. godine spomenik i spomen-kompleks su zapušteni, muzej je nakon 1995. devastiran, a oštećivanje traje permanentno do današnjih dana. Ljudi skidaju i odnose skupocjenu oplatu od nehrđajućeg čelika, a lokalna i državna vlast ne provode nikakve sankcije protiv počinitelja unatoč prosvjedima antifašističkih udruga.


   – Prema prvobitnom stanju spomenika, zamišljeno je da svjetlost ulazi kroz svjetlarnike na vrhu zdanja, no nakon nastalih devastacija svjetlost prodire s raznih strana kreirajući refleksije koje sam zaustavio kamerom u raznim trenucima dana, odnosno pod raznim kutevima pada svjetlosnih zraka, tumači Drobnjak čija je izložba izvrstan povod za problematizaciju nemarnog odnosa države prema spomeničkoj baštine NOB-a, a ujedno je i apel za očuvanje onoga što je preostalo od Bakićevog spomeničkog remek-djela u Petrovcu.


   Povjesničar umjetnosti i autor teksta u katalogu izložbe Vladimir Rismondo ml. također naglašava važnost očuvanja spomeničke baštine.


   – Važno je znati da društvo koje zaboravlja vlastitu spomeničku baštinu, a Bakićevu smo spomeničku baštinu nedvojbeno zaboravili, nerijetko doživljava da mu se ponavlja povijest zbog koje je ta baština nastala. Zato se nadam da se ta vrsta repeticije na ovim prostorima neće dogoditi i da će zbog toga i Bakićevo djelo na Petrovoj gori i Drobnjakova interpretacija djela ostati unikatima – napomenuo je Rismondo.


Gubitak identiteta


Ovaj kunsthistoričar ističe katastrofalan društveni tretman Bakićevog spomeničkog opusa.


   – Nažalost, bez obzira na nedavnu Bakićevu retrospektivu u Muzeju suvremene umjetnosti, isti nas čin podsjeća i na naš vlastiti nedostatak potrebe da spomeničku ostavštinu ovog umjetnika prosudimo iz perspektive njezine društvene aktualnosti. Preciznije, značajan dio Bakićevog spomeničkog opusa je devastiran, pri čemu najprije mislimo na djela koja se tiču komemoriranja Drugog svjetskog rata.


   Spomenik ustanku naroda Slavonije u Kamenskoj je uništen, a gradnja na Petrovoj gori oštećena je u mjeri gubitka identiteta. Naime, krađa dragocjenih metalnih dijelova oplate i uopće svih upotrebljivih materijalnih komponenti dostigla je razmjere koji su usporedivi valjda još jedino s institucionalnom nebrigom nadležnog ministarstva i jedinica lokalne samouprave. U tom kontekstu Drobnjakov rad može stati u ne baš beznačajan red umjetničkih intervencija koje su pokušale skrenuti pažnju javnosti na situaciju spomenika s Petrove gore.


   Ovdje uglavnom mislimo na video uradak Davida Maljkovića »Scena za umjetničko naslijeđe« iz 2004. godine, te na angažiirane kustoske akcije kolektiva WHW kojima se pokušalo skrenuti pažnju na katastrofalni tretman Bakićevog spomeničkog opusa, smatra Rismondo ml.