Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela predstavu za djecu »Anche le pulci hanno la tosse/»I buhe kašlju« Fulvia Tomizze, koja je nastala u koprodukciji s tršćanskom La Contradom i u sklopu pilot-projekta Riječkog kazališta mladih »Kamov«. Ovim naslovom Talijanska drama nastavlja tradiciju postavljanja predstava za djecu, te afirmiranja autora koji pišu na talijanskom jeziku. Jedan od njih je i Fulvio Tomizza (Juricani kod Umaga, 1935. – Trst, 1999.), koji je uvijek isticao svoje istarsko podrijetlo. Opisujući rodnu Istru u svojim djelima, Tomizza je zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. U svom romanu prvijencu »Materada« iz 1960. godine opisao je mučno iskustvo egzodusa, ali to je istovremeno i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli.

Umišljena buha

»I buhe kašlju« figurativan je izraz kojim Tomizza počinje svoju priču. To je fraza koja se koristi kako bi se okarakterizirale osobe koje ne vrijede mnogo, no unatoč tome dopuštaju si naglas izraziti mišljenje, makar i tankim glasom poput buhinog. U kazališnoj adaptaciji Uga Vicica i u režiji Diane Höbel predstava donosi priču o Saltellini, ambicioznoj buhi koja voli bel canto, svake večeri posjećuje Operu i voli oponašati poze i hirove poznatih opernih diva. Tako su u predstavi na zanimljiv i djeci blizak način povezani kazalište za djecu i operna umjetnost. Kako ističe ravnateljica Talijanske drame Rosanna Bubola, to je način da se djeci prenese ne samo vrijednost prijateljstva, već i ljepota glazbe, osobito opernih arija koje mnoga djeca još ne poznaju. Tako poput djece koja se igraju svijeta odraslih, pauk, stonoga, komarac, a najviše buha koja kašlje, obožavaju pjevati poput pravih opernih pjevača.

Bez titlova

U svoje interpretacije raznih kukaca glumci su unijeli mnogo živosti i radosti suigre. Umišljenu buhu Saltellinu tumači gošća Enza de Rose, u ulozi šarmantnog komarca Tzatzira je Leonora Surian Popov, pauka Tessitorija igra gostujući glumac Francesco Godina, a u ulozi stonoge znakovita imena Locomotore odličan je Stefano Surian. Svi oni istodobno tumače i likove iz poznatih opera – Enza de Rose je Rosina, Leonora Surian Popov pjeva Susannu, Francesco Godina ima rolu Don Alfonsa, a Stefano Surian je Lindoro. Glumci pjevaju i plešu na glazbu Carla Mosera i glazbene aranžmane Aleksandra Valenčića.

Maštovitosti i bajkovitosti uprizorenja naročito su pridonijeli izvrsni kostimi Manuele Paladin Šabanović, koji privlače svojim živim bojama i duhovitim kreacijama, pogađajući karakter svakoga lika. Scenografiju, kojom dominira velika paukova mreža uz uvećane rekvizite vinske boce, žigica i notnog zapisa, osmislio je Anton Plešić. Oblikovatelj svjetla je Bruno Guastini.

Predstava je izvedena na talijanskom jeziku bez titlova na hrvatskom, što je nekim gledateljima koji ne znaju talijanski ipak nedostajalo. Inače predstave Talijanske drame uvijek imaju hrvatske titlove, a iz riječkog HNK-a dobili smo sljedeći odgovor: »Razlog je dječja publika kojoj je predstava namijenjena, odnosno njihova dob u kojoj još ne mogu istodobno čitati titlove (ili uopće još ne znaju čitati) i pratiti predstavu. Predstave ansambla Talijanske drame za najmlađe iz istog razloga nisu ni ranije izvođene uz titlove na hrvatskom jeziku«.