Gledatelji ZagrebDoxa mogli su vidjeti odličan dokumentarac Mile Turajlić »Druga strana svega«, film, prije svega, o autoričinoj majci Srbijanki Turajlić, profesorici Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, vrlo poduzetnoj, glasnoj aktivistici protiv režima Slobodana Miloševića, koja je poslije pada Miloševića bila i pomoćnica ministra obrazovanja u vladi Zorana Đinđića.

Film Mile Turajlić proglašen je u studenom prošle godine najboljim dokumentarnim dugometražnim filmom 30. Festivala IDFA u Amsterdamu, jednog od najprestižnijih festivala dokumentarnog filma u svijetu.

Otkud naziv filma? Stan u Birčaninovoj ulici u Beogradu u kojem živi obitelj Turajlić, dvije-tri godina nakon Drugog svjetskog rata je podijeljen. Komunisti su ih razvlastili. Jednog dana zazvonila je na vrata djelatnica Udbe pa su zaključana dvoja vrata u velikom stanu i u drugi dio doseljena je druga obitelj. Zaštićena 90-godišnja stanarka u toku snimanja dokumentarca umrla je i vrata se nakon 70 godina konačno otvaraju.

»Druga strana svega« označava podijeljeni stan, ali i podijeljenu Srbiju još od vremena Drugog svjetskog rata, a osobito od raspada SFRJ pa do danas.

Poražena klasa

Protagonistkinja filma Srbijanka Turajlić kaže da je dio poražene građanske klase koja je prihvatila poraz. Njezin djed Dušan Peleš bio je ministar pravosuđa u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i on je podigao njihovu zgradu.

– Kada odeš na drugu stranu stana, koja je bila 70 godina pod ključem, vidiš da i ta druga strana ima svoju priču i da se naša zajednička povijest ne može svesti na pobjednike i poražene – kaže autorica filma Mila Turajlić.

Cijeli film odvija se u razgovorima kćeri i majke, ili u prijateljskim druženjima s prijateljima u tom stanu, a u nekoliko navrata kamera snima kroz prozor prema ulici, na kojoj se odvijaju demonstracije. U film su montirane neke ranije dokumentarne snimke s nekoliko velikih demonstracija koje su tzv. »otporaši« priređivali protiv Miloševića, a na nekima je govorila i Srbijanka Turajlić.

Na prepunom Trgu Republike, 1996. godine Srbijanka Turajlić govori: »Sanjam već dugih 10 godina da njih više nema. Sanjam da je ovo postala zemlja mira i demokracije. Sanjam da ovdje više nema mržnje i korupcije, sanjam da moji ostarjeli sugrađani ne kopaju po kontejnerima… Uvijek sam mislila da nije strašno ako čovjek pri kraju svog životnog puta shvati da njegov san nije postao java. Ali sam uvijek vjerovala da je užasno proživjeti cio život u kojem niste odsanjali niti jedan san…«

Zbog svog aktivizma u lipnju 1999. godine gubi posao na Univerzitetu.

Uzaludna borba

Srbijanka priča kako je njezina majka još 1990. rekla za Miloševića da »drži bradu kao Mussolini«. »Cvijeće na tenkove koji idu u Vukovar bio je najstrašniji moment«, govori Srbijanka.

Tu je i snimka ulaska mase demonstranata i palež u Skupštini 5. listopada 2000. Srbijanka Turajlić je 5. listopada 2000. godine, kada je pao Milošević, doživjela napokon ostvarenje onoga za što je agitirala i za što se borila. Već dan kasnije daje medijima opreznu izjavu, citirajući pjesnika Branka Miljkovića i njegov najpoznatiji stih »hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj«. A danas, kad je mediji pitaju za 5. listopada, govori da se o tom datumu nema više što reći. Borba je bila uzaludna, ali ipak, vrijedilo je.

Naime ostavština pobjede nad Miloševićem i uspostave demokratske vlasti u Srbiji bila je relativno kratka. Prvi nenadoknadivi gubitak bilo je ubojstvo premijera Zorana Đinđića 2003. godine, kasnije i konačni odlazak demokrata s vlasti.

Mila Turajlić snimila je prije nekoliko godina i dokumentarac »Cinema Komunisto« o »mitskoj« kinematografiji SFRJ. I još je nešto zanimljivo: toga dana kada je autorica filma dobila prestižnu nagradu u Amsterdamu, u Haagu je na doživotnu kaznu osuđen zločinac Ratko Mladić.

»Druga strana svega« može se pogledati na ZagrebDoxu još danas u 19 sati te u subotu u 14 sati.