Dokumentarni film o Feral Tribuneu snimat će riječki dvojac Marina Banićević i Saša Stanić

Njihov duh ostao je živ - Boris Dežulović, Viktor Ivančić i Predrag Lucić na predstavljanju knjige "Smijeh slobode" / Foto D. KOVAČEVIĆ

Feralovci su prokazali društvo laži i politiku kiča i to je ono što mi je najzanimljivije: njihova beskompromisnost u čitanju društva i politike, nepotkupljivost, oštrina, britkost, bodljikavost – kaže Marina Banićević, dodajući da joj se čini logičnim napraviti filmsko svjedočanstvo njihova vizionarstva

Ideja da je Feral Tribune bio rijetko svjetlo u mračnom tunelu 90-ih ponovno je aktualna. Aktualizirao ju je novinar Novoga lista Boris Pavelić napisavši knjigu »Smijeh slobode«, objavljenu u izdanju riječkog Adamića, koja je u rekordnom roku postala domaći nakladnički fenomen. Uslijedila je svehrvatska turneja autora i tima »Viva ludež« (Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović), koja je ponovno stavila u fokus priču o Feralu, i to ne samo nekadašnjem, nego i potencijalnom budućem.

I iako takvu mogućnost i sami autori rijetko navode, osim možda kad se šale, publika je neumoljiva: na svakom predstavljanju bar se jednom aktualizira to pitanje. Od toga ipak se važnijom čini priča o Feralu uopće, kao i o njegovim autorima danas, pa se za to uhvatio i riječki dvojac Marina Banićević i Saša Stanić, koji o tom kompleksu planira snimiti dokumentarni film.

Duh Ferala

Banićević i Stanića publika može poznavati preko njihova biografskog doku-filma »Ona, teatar« o Mani Gotovac, kazalištarki koja i u mirovini odbija mirovati i ne stvarati kontroverze. Taj je film snimljen, kako kažu autori, potpuno gerilski i uz vlastita sredstva, tek uz simboličnu pomoć Primorsko-goranske županije od 3.000 kuna. No projekt filma o Feral Tribuneu u njihovim je zamislima nešto kompleksniji i drugačiji, pa će i njegova produkcija biti zahtjevnija.

Autorski dvojac kaže da će u filmu naglasak biti upravo na »endemskom triju »Viva ludež«. Bio bi to razgovor s trojcem u neformalnoj atmosferi, u kojoj oni mogu pokazati svoju vrckavost, lucidnost, literarno-rokerski duh. Autori su svjesni i da su »feralovci« u posljednje vrijeme često nastupali i dosta toga rekli o povijesti Ferala, pa kažu da ih neće zanimati ponavljanje rečenog, već pitanja koja se tiču formiranja njihovih autorskih osobnosti. Zanimat će ih i biblioteka koju je pokrenuo Predrag Lucić, evolucijski put Ferala i njegovo nasukavanje u vremenu naizgled oslobođenom ideoloških stega, vremenu u kojem se demokracija realizirala kao »diktatorska sloboda tržišta«.

Ideja za snimanje filma o Feral Tribuneu, odnosno njegovim zamašnjacima, začela se kad ih je Marina Banićević upoznala nakon predstavljanja knjige »Smijeh slobode« u Rijeci.– Ne bih htjela ispasti patetična, premda će to tako zvučati, ali meni je Feral Tribune u 90-ima bio svjetionik i potreba koja me održavala da ne izgubim zdrav razum. I nisam usamljena u tome, mnogi su tako razmišljali. Nakon promocije »Smijeha slobode« u Rijeci upoznali smo se i tada sam shvatila i potvrdila mi se sva ta njihova jednostavnost i pristupačnost. Toliko su normalni i zdravi da nam je ta potvrda bila okidač za film – kaže Banićević.

Osim toga, film bi trebao imati i izjave suradnika Ferala, njegovih urednika, pa i protivnika. Nastojat će se unijeti i animacije karikatura, igrati se fotomontažama; probat će se prenijeti i vizualni duh Ferala. I iako autori tvrde da ne žele filmom doprinijeti muzealizaciji Ferala i njegovih autora, žele proširiti riječ o Feralu onima koji se s njihovim tekstovima nisu sretali.No zašto baš Feral, i zašto baš sada? Banićević parafrazira Borisa Pavelića pa kaže da je Feral kreativni svjetonazorski izraz cijele jedne južnoslavenske generacije čiji su životni ideali odbačeni i prezreni.

– Mislim da je Pavelić fantastično poentirao Feralovu priču i borbu, kreativnost, provokativnost, analitičnost, gdje su oni argumentirano dali kritiku i kroniku društva koje se uspostavlja zatirući vlastitu prošlost, a gradeći budućnost na izmišljenim mitovima. Oni su prokazali društvo laži i politiku kiča i to je ono što mi je osobno najzanimljivije: njihova beskompromisnost u čitanju društva i politike, nepotkupljivost, oštrina, britkost, bodljikavost – kaže Banićević, dodajući da joj se čini logičnim napraviti filmsko svjedočanstvo njihova vizionarstva, budući da danas živimo sve ono što su oni proricali.

Stanić pak kaže da bi on jednostavno takav film želio gledati.

– Ali mi ne želimo djelovati kao mehanizam u pretvorbi Ferala u isključivo kulturnu činjenicu, jer onog trenutka kad ih pretvorimo u kulturni artefakt, oni gube svoju subverzivnu oštricu. Zasad je to još daleko, njihovi autori još uvijek su kritička, satirička i živa činjenica današnjeg društva. Njihov je duh ostao živ, pa makar i u disperziranim formama, razbacan po nekim drugim novinama i portalima – kaže Stanić.

Razgovorna forma

Ne zanima ih senzacionalizam, pa na pitanje hoće li propitivati kontroverze koje je svojedobno potencirao dio medija u Hrvatskoj, napose Nacional, odgovaraju da ih to ne zanima. To je eventualno tema za istraživačke novinare, što se oni, kažu, ne trude biti. Cilj im je iznijeti priču o feralovcima nekad, ali još više uputiti na činjenicu da su oni i danas tu, itekako prisutni. Uostalom, kako kaže Stanić, Feralovu genezu sjajno je učinio Boris Pavelić, a ekranizirati tu knjigu nema smisla.

U produkcijskom smislu film će biti zahtjevniji od filma o Mani Gotovac, no autori potvrđuju da su puno naučili o produkciji snimajući taj film. Ipak, kažu i da im nedostaje osoba koja bi se time bavila, od natječaja do prikupljanja sredstava.

Pitamo je li ih zbog toga strah da bi mogli »potrošiti« dobru temu, na što dvojac uglas odgovara da postoji opasnost i od toga. Tim više što je zamisao produkcijski kompliciranija, a film bi trebao biti dinamičniji i raketniji, kako kaže Banićević.

– Bit će to definitivno razgovorna fragmentarna forma, tipa pariških kružoka (smijeh), u što bi se ubacile arhivske snimke, ali bitno je iznijeti njihovu ideju i rad, što mislim da je jako filmično, posebno kad se zna koju kemiju oni međusobno imaju – kaže Banićević.

Obzirom da će projekt snimanja dokumentarnog filma o Feral Tribuneu biti prijavljen i na Program javnih potreba u kulturi Grada Rijeke zanimalo nas je koja je njegova riječka kvaliteta, osim poznate činjenice da je prvi broj samostalnog Ferala tiskan u Rijeci.

Iako Stanić smatra da je ta rubrika u natječaju za Javne potrebe provincijalna, navodi da je činjenica i da je knjiga o Feralu tiskana u Rijeci.Banićević je uvjerena da priču o Feralu ne treba stavljati u lokalne okvire.

– Postoji ponos Rijeke, i on je opravdan, ali to s Rijekom je na razini kurioziteta. Mislim da je priča o Feralu svevremena, europska, svjetska priča – zaključuje Banićević.