A'Design Award u Comu

Diana Sokolić osvojila žiri svjetlećim štapovima koje nije sramota nositi

Svjetlana Hribar

Diana Sokolić sa svojim svjetlećim štapom

Diana Sokolić sa svojim svjetlećim štapom

Kreirala sam štapove koji su i lijepi i funkcionalni, napravljeni od prozirnog, graviranog pleksiglasa. U bazi štapa je baterija, LED-svjetlo i prekidač, pa kad se štap osloni o tlo, on zasvijetli. Tako osoba koja ga koristi postaje vidljivija u polumraku i mraku



Kad mi je Diana Sokolić, akademska slikarica i svestrana umjetnica javila kako je ponovo dobila nagradu na međunarodnom natjecanju u dizajnu koje se održava u sjevernoj Italiji – nisam se iznenadila. 


Njen ulazak u područje kreacije svjetlosnih objekata posljednjih godina, bio je nastavak slikarske karijere, na što se dizajn nadovezao kao produžena misao, koja je odmah našla i svoje okružje – modu. Manžetne od PVC-a, ogrlice i torbice od pleksiglasa, dobile su u njenoj kreaciji ovih dana još jedan praktičan ali i mogući modni dodatak: štap od pleksiglasa, čija atraktivnost nije promakla oku stručnog žirija, među petnaest tisuća prijavljenih radova.


O tome kako razvija svoje ideje, autorica Diana Sokolić kaže:




– Već se godinama bavim kreiranjem svjetlosnih objekata od pleksiglasa i LED-rasvjete. Radeći s pleksijem, počela sam ga koristiti i za izradu modnih dodataka, nakita, torbi… Godine 2013. prvi sam put sudjelovala na natječaju A’Design Award u Comu ( Italija) i odmah osvojila srebrnu nagradu za svoje manžete FRED od PVC-a, te nagrade za torbe i ogrlice od pleksiglasa. Prošle sam godine osvojila brončanu nagradu za narukvice od pleksiglasa i čipke, dok sam ove godine na natječaj poslala svoje štapove od pleksiglasa, u kategoriju pomagala za treću životnu dob. Zlatna i srebrna nagrada u toj kategoriji nisu dodijeljene, a ja sam osvojila broncu.


Pepeljuga


Kakvi su uvjeti za apliciranje na međunarodne natječaje?  


– Sudjelovanje na natječajima je vrlo zahtjevno: svaki natječaj ima svoje stroge propozicije kojima treba udovoljiti – od profesionalnih fotografija u određenoj rezoluciji do tekstova s točno određenim brojem znakova s podacima o artefaktu, materijalu, procesu kreacije i izrade…  To je POSAO. Oduzima mnogo vremena i zahtijeva koncentraciju, osim toga i košta. S druge strane, staviti sebe u konkurenciju s dizajnerima iz cijelog – ali doista cijelog svijeta, pa onda i osvojiti nagradu – zadovoljstvo je koje se s malo čime može usporediti!  Ove godine je bilo 15.000 prijava, od kojih je na natječaj ušlo 3.500 radova. Svečanoj dodjeli prisustvovalo je petstotinjak laureata i njihovih gostiju iz 180 zemalja svijeta. Biti dijelom toga usporedivo je jedino s bajkom o Pepeljugi  – i to onim njezinim dijelom u kojemu Pepeljuga uđe u bundevu koja se pretvori u kočiju. Dodjela je održana u prekrasnoj, ogromnoj vili Olmo čiji park izlazi na samo jezero Como. Zahvaljujući lijepom vremenu, dobitnici nagrada druže se u parku, upoznaju se, razmjenjuju iskustva… Osim dodjele nagrada, A’Award ima  i muzej dizajna MOOD u kojemu se čuvaju nagrađeni radovi, a svake godine se priređuje i izložba radova nagrađenih te godine.


Što je bilo polazište za ideju štapa, koji je ortopedsko pomagalo ali i ukras, modni detalj.


– Štapovi – žezla/skiptri su kroz povijest umjetnosti (i mode) bili znak moći. Izrađeni od zlata, dragog kamenja, bisera i slonovače, nosili su ih kraljevi i crkveni velikodostojnici. Danas takve štapove nose kardinali. U 19. i prvoj polovici 20. stoljeća štap postaje modni dodatak. Izrađen je od plemenitog drva, srebra i / ili zlata i bjelokosti. Nakon Drugog svjetskog rata uporaba štapa kao modnog dodatka polako prestaje, a štap postaje obično ortopedsko pomagalo, funkcija bez estetike. Postaje znak hendikepa, starosti i/ili nemoći. U svijetu u kojemu je samo mladost važna, on obilježava.


Jagoda Buić je u jednom intervjuu rekla: »Imam 80 godina i još sam komad! « A Žuži Jelinek je rekla: »Ja sam sebi uvek mlada i lepa!«


I to je točno! Mladost je stvar duha a tijelo, nažalost, ne prati duh već posustaje. Zato sam kreirala štapove koji su i lijepi i funkcionalni, koje nije sramota nositi. Štapovi su napravljeni od prozirnog, graviranog pleksiglasa. U bazi štapa je baterija, LED-svjetlo i prekidač. Kada se štap osloni o tlo, on zasvijetli. Tako osoba koja ga koristi postaje vidljivija u polumraku i mraku. Ženski štap ima kuglu na vrhu, dok je muški savijen kao ručka kišobrana. Štap jest pomagalo, postoji razlog zašto je baš takav – kao što su kliješta uvijek istog oblika i tu se ne smije puno eksperimentirati da estetika ne potre funkciju.



Akademska slikarica Diana Sokolić rođena je u Rijeci u obitelji poznatih kazališnih umjetnika, kostimografkinje Ružice Nenadović Sokolić i scenografa Doriana Sokolića. Živeći s umjetnošću od rođenja, bila je pod utjecajem dobrog ukusa kako u likovnim umjetnostima tako i u književnosti, glazbi. Dobro obrazovanje, suvremeni pogled, a praktičan duh, koji kroz život prolazi širom otvorenih očiju, neminovno vodi rezultatu koji je atraktivan. Stoga ne čudi njeno zanimanje za različite vidove likovnosti, ali i zapaženost njena rada na natječajima u svijetu. A svoju ideju  svjetlećih štapova koji su osvojili žiri u Comu, potkrepljuje – za ovu priliku – stihovima »Starog mladića« Drage Gervaisa:Kaneta,jaketa, garoful, šćapić, i koračić kot vrapčić … gotov je stari mladić.


Maurice i Marlene


Kreirali ste muški i ženski štap!


– Muški štap sam nazvala Maurice – po Mauriceu Chevalieru, a ženski Marlene – po Marlene Dietrich jer su oni jedni od zadnjih koji su nosili štap sa stilom i elegancijom.


Ima li naznaka moguće proizvodnje ovog – moram priznati – nadasve zanimljivog artikla?


– A’Award  ujedno služi i kao platforma koja povezuje proizvođače s dizajnerima. Do sada me taj aspekt natjecanja nije zanimao jer su ogrlice moj autorski rad, dok bih za štapove voljela da se nađe netko tko bi ih proizvodio- imam prototipe i ne mislim ih proizvoditi sama. I ovo je bilo dovoljno komplicirano s tehničke strane, da ne govorim da sam kuglu naručivala iz inozemstva i čekala toliko da sam projekt prijavila na natječaj zadnjeg dana!


I kao što mi se nakon prve nagrade javio Vogue, nadam se da će se i sada naći netko tko bi imao interes proizvoditi ovakve, sasvim suvremene i inovativne štapove. Vani postoje ljudi koji prate takva natjecanja, to im  je posao. Zato je važno sudjelovati na međunarodnim natječajima jer ne samo da čovjek provjeri sebe nego mu ona otvaraju mnoga vrata, vrata koja kod nas ne postoje.  Kao slobodni umjetnik, često se osjećam kao onaj pijanac iz vica koji kruži oko oglasnog stupa pipajući ga i kaže: »Mila majko, živ zazidan!« , kaže Diana Sokolić, u čijoj opasci o slobodnim umjetnicima u nas, uz duhovitost ima i mnogo istine.