Dalibor Matanić ovih dana ima pune ruke posla. Pred njim i pred ekipom hvaljene serije »Novine« riječka je premijera treće sezone i to već u petak, 25. siječnja u riječkom Art-kinu. A potom i jedan sasvim novi izazov – režija središnjeg programa otvaranja Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture u riječkoj luci, odnosno programa »Opera industriale« u kojoj sudjeluje više od 120 izvođača. Tu je i skorašnja premijera filma »Zora«, nastavka nagrađivanog »Zvizdana«, odnosno drugog dijela trilogije »Sunce«, a priprema i predstavu »Berlin« u zagrebačkom HNK. Nedavno je i treći put postao otac, on i supruga, glumica Helena Minić dobili su sina kojem su dali ime Neo.

Moderan vestern

No krenimo redom. U riječkom Art-kinu 25. siječnja dogodit će se premijera prvih dviju epizoda »Novina«.

– Prikazat ćemo prve dvije epizode finalne, treće sezone »Novina«. Sve je spremno. Vjerujem da će publici biti jako zanimljiva i neočekivana ova treća sezona, jer ulazimo u likove, u njihov unutarnji svijet, u taj finalni prikaz korupcije i tranzicije koju smo otvorili u prvoj sezoni. Glavna tema treće sezone je sudstvo, u prvoj smo obradili medije, u drugoj politiku. No, ovaj put fokusirani smo na likove, oni su ti koji presuđuju stvari, koji nas nose. Ova treća sezona najviše je fokusirana upravo na likove, a manje na radnju, likovi kreću u obračun s protivnicima, ali i sa samima sobom. Ulazimo u dubinu likova, analiziramo ih iznutra, kaže nam Matanić.

Takav način rada, tu analizu likova prije svega omogućila mu je sjajna glumačka ekipa, ali i scenarist Ivica Đikić koji je scenarij otvorio nadogradnji.

– Naša su snimanja ponekad izgledala kao jazz sessioni, muzičke improvizacije tijekom kojih su baš svi, i oni ispred kamere, i oni iza dali svoj maksimum. Uostalom, i Rijeka je zablistala, jer i grad ima važnu ulogu u sve tri sezone serije. Mogu doista reći da smo imali idealne uvjete, odličnu glumačku ekipu, a nju je po sezoni činilo i do 90 glumaca, grad s posebnom vibrom, pravu atmosferu koja je nalikovala glazbenom sessionu, odličnu producentsku ekipu… Idealan je to način snimanja, postoji međusobno poštovanje, osjeti se i napredak iz sezone u sezonu, konstantno smo otkrivali neke nove »jezike«.

Zato mislim da je i serija tako uspješna. Nismo radili po zacrtanoj šabloni, nismo se striktno držali onog što je zapisano u scenariju, nego smo bili otvoreni da nas scena ponese. Sve se poklopilo, i scenarij Ivice Đikića, i producenti iz Drugog plana, i fantastični glumci predvođeni imenima poput Branke Katić ili Dragana Despota. Scenaristička konstrukcija Ivice Đikića nam je omogućila da radimo na ovaj način, omogućila nam je tu svojevrsnu improvizaciju.

Foto: S. DRECHSLER

Ima scenarista koji ne dozvoljavaju intervencije, koji se svog scenarija drže k’o Biblije, a mi smo radili drugačije, stalno smo nadograđivali i priču, i likove. Zato imamo takav uspjeh kod publike. I zato je publika u drugoj sezoni otkrivala neke sličnosti s realnim svijetom, odnosno našom stvarnošću, publiku su neki motivi ili likovi podsjećali na stvarne događaje ili osobe. U trećoj sezoni kompletno ulazimo u likove, otkrivamo njihove različite slojeve, unutarnje emocije i nadam se da će publici i to biti zanimljivo. Posebice jer su s likovima već upoznati, a sad ćemo joj dati uvid i u neke njihove unutarnje, skrivene »svjetove«. Otkrivamo im da su svi likovi od krvi i mesa, da ništa nije crno-bijelo. Otkrivamo i da se ljudi često ponašaju kao životinje. Zapravo je treća sezona – sezona likova, tako sam i režirao, kao neku vrstu vesterna, modernog vesterna s okršajima između likova i s unutarnjim borbama likova, kaže nagrađivani redatelj.

Vojska obožavatelja

A publika je takvu vrstu rada prepoznala, rijetko koja serija je izazvala takav interes, s nestrpljenjem se očekuje nova sezona. A kriteriji nisu niski, prve dvije sezone digle su letvicu očekivanja visoko. Uostalom, i svjetska je produkcija serija podigla kvalitetu, pa je i publika educiranija, ima veća očekivanja, zna što je dobro i kvalitetno.

– Mi imamo doista vojsku obožavatelja, ali ne onih na prvu loptu već vjernih obožavatelja koji pomno prate svaki detalj svake epizode svake sezone serije. I naša publika, ali i ona koja nas gleda vani, a to često ističu i strani kritičari, prepoznaje da nema toliko hrabrih serija kao što su »Novine«, nema takvih hrabrih pokušaja da se na ovaj način prikaže korupcija i tranzicija. Uostalom, »Novine« su sve samo ne laka serija za gledati, odeš na toalet i izgubiš jednu liniju priče važnu za razumijevanje cijele serije. Publika je sve samo ne glupa ili jednostavna, ona traži više, pogotovo zato što prate i stranu produkciju serija, gledaju ono što se snima po svijetu i uspoređuju iako nismo u ravnopravnom položaju sa stranim produkcijama. Ponosni smo jer smo ostali dosljedni sebi, od prve sezone.

Rekli smo da je riječ o trilogiji i toga se držimo. Neće biti nadoštukavanja sezone, iako ja osobno, a vjerujem i cijela ekipa, ne bi imali baš ništa protiv da do penzije radimo na setu kakav smo imali za ovu seriju. Ovaj način rada, ta kreativna svakodnevica sve nas je ispunila zadovoljstvom i srećom, a to, koliko sam upućen, nije čest slučaj. Mi smo surađivali četiri godine, sve zajedno smo skupa proveli oko godinu dana. Treba to i izdržati jer u pitanju je i svojevrsno kreativno ludilo, lunapark, dječje igralište… No, upravo nam je takav set, takva vibra, takva atmosfera omogućila da snimimo ovakvu seriju. Kad smo završili snimanje, rekao sam: Dao bog da mi se još nekad u životu ponovi ovakvo snimanje.

Novo iskustvo

Matanić će se 1. veljače uhvatiti u koštac i s režijom svečanog otvaranja riječkog EPK u riječkoj luci.

– Režiranje središnjeg programa otvaranja Europske prijestolnice kulture je zapravo svojevrsni nastavak priče koju smo započeli promidžbenim filmom »Port of Diversity«. Zvali su me da im dam ruku, a to su uostalom sve manje-više prijatelji i ljudi s kojima sam već surađivao. Taj moment, ta svijest da Hrvatska dobiva Europsku prijestolnicu kulture je jako važna. Mislim da se oko riječkog EPK okupila sjajna ekipa, sjajni profesionalci koji rade i program otvorenja, ali i onaj koji će se odvijati kroz tih godinu dana.

Da, otpočetka sam navijao za Rijeku, iako su i neki drugi gradovi-kandidati bili dobri. I drago mi je da je baš Rijeka pobjedila. Sad to treba kapitalizirati, probuditi svijest da je kultura za sve, da se napravi most prema publici, da publika percepira da se događa nešto važno. Da se educira i otvori, jer kultura ne smije biti samozatajna niti nedokučiva. Uostalom, u temelju filozofije EPK jest izvući kulturu iz ustanova na ulice i približiti ju i onima koji ju inače ne konzumiraju, a da se pritom ne podilazi publici. Treba naći ključ, šifru kako ljudima približiti poruku nekog umjetničkog djela.

(Ne)ugodna umjetnost

Taj ključ, ta šifra je važna. U posljednje vrijeme puno se prašine diglo i oko postavljanja Kožarićevog »Stoga sijena« i najave postavljanja zvijezde na vrh Riječkog nebodera, kao privremene umjetničke instalacije Nemanje Cvijanovića. O toj »podignutoj prašini« puno zna i sam Matanić. Svojevremeno je njegov spot za EPK »Port of Diversity« izazvao burne reakcije. Pitamo ga: mora li umjetnost biti samo lijepa i ugodna, ili ipak mora propitkivati društvo i sadašnji trenutak, posebice kod projekata poput EPK.

– Ja sam kriva osoba koju pitate mora li kultura biti samo ugodna odnosno kultivirana. Umjetnost ili kultura moraju biti prije svega odraz društva i trenutka u kojem živimo. Svaki oblik kulture, pa bila to i provokacija, za cilj mora imati uspostavu dijaloga. Uglađena kultura ne služi ničemu, moderna umjetnost mora reagirati na sve dobro i loše u društvu, na sve anomalije. No ono što je opet izrazito važno jest da se u tom dijalogu poštuju obje strane i tad će taj dijalog donijeti nešto dobro. Stvaranje kulture dijaloga je izrazito važno, da se izdignemo od podjela i odmaknemo od pitanja gdje si bio ‘91. Ja želim da najvažnije pitanje bude gdje ćeš biti 2020. To je puno bitnije pitanje za današnji trenutak i za društvo u kojem živimo. Halabuku i negativne reakcije potiču oni koji bi željeli kontrolirati kulturu, a znamo da to baš i ne ide.

Nakon premijere »Novina« i otvaranja EPK, pred Matanićem je i premijera filma »Zora«, nastavka »Zvizdana« koji je 2015. filmskom festivalu u Cannesu osvojio nagradu žirija u natjecateljskom programu »Izvjestan pogled«.

Nakon Zvizdana – Zora

– »Zora« će premijeru imati na ljeto. Drugi je to dio trilogije »Sunce«. Osobno mogu reći da je »Zvizdan« bio prijemčljiviji film, no što će to biti »Zora«, »Zora« je avangardija, ide radikalno naprijed. Bavimo se svim onim preprekama koje mogu uništiti ljubav, a ljubav mora ojačati kako bi pobjedila cinizam i negativne društvene pokrete. Bavimo se i ljudima, pojedincima, i društvom. Radnja je smještena u blagu budućnost, nekoliko godina ispred vremena u kojem sad živimo i »predviđa« neke stvari koje bi se mogle dogoditi, ako ne poštujemo humane postulate, kaže Matanić.

No to nije sve. Negdje krajem godine uhvatit će se prve kazališne režije u zagrebačkom HNK, gdje će postaviti predstavu »Berlin« prema tekstu Ivora Martinića.

– To je također svojevrsni nastavak predstave »Sumrak bogova« nastale prema istoimenom kultnom filmu Luchina Viscontija u SNG-u Maribor, a čiju dramatizaciju potpisuje također Ivor Martinić. I ovom ćemo predstavom ukazati kako je fašizam opasan i kako u današnje vrijeme ne smijemo baš plesati oko njega. Fašizam je najveće zlo koje je u jednom trenutku dotaknuo i Hrvatsku. Ja smatram da su takve ideje danas nepoželjne. Zadaća sviju nas je da ovu zemlju učinimo boljom, da društvo učinimo boljim. Umjetnici i kulturnjaci nisu ni gospodarstvenici, ni ekonomisti, ni političari, mi nemamo veliku moć, ali možemo ukazivati na probleme i anomalije, mislim da je to naš zadatak. I publika na to dobro reagira. Vjerujem da svi duboko u sebi priželjkujemo neko normalnije i mirnije mjesto za život, a ne stalnu napetost, balkanski kotao u kojem stalno nešto kuha i vrije, zaključuje Matanić.

Foto: S. DRECHSLER

Promocija Rijeke

Serija »Novine« puno je učinila ne samo za hrvatsku, već i svjetsku promociju Rijeke. Prikazivanje diljem svijeta zahvaljujući streaming servisu Netflix riječke i lokacije u okolici predstavila je ne samo publici, već i svjetskim producentskim kućama i filmašima koji iskazuju sve veći interes za snimanja upravo u i oko grada na Rječini.

– Puno je stranaca i novinara došlo u Rijeku nakon što su pogledali »Novine«. To znamo iz prve ruke. Snimili smo i prikazali Rijeku kakvom je još nitko nije prikazao. Stoga je postala izazovna i atraktivna i stranim produkcijama, sve se više snima na riječkim i lokacijama u okolici jer rijetko koji grad ili država ima i blizinu mora i planina, i neobične gradske vizure i atraktivne prirodne lokacije. Da snimamo još deset sezona, ne bismo prikazali sve lokacije i sve vizure koje Rijeka nudi. Jako je zanimljivo da grad koji nije toliko velik nudi toliko različitosti, to je čini baš fascinantnom. Mislim da je to samo kompliment gradu koji to zaslužuju.

Nedavno je i Mercedes snimao reklamu baš na lokacijama koje smo mi koristili za »Novine«. No prije svega i iznad fantastičnih mikrolokacija i različitih vizura, tu je ta toplina grada i njegovih stanovnika koji sve primaju otvorenih ruku. Svaki put smo se osjećali i više nego dobrodošli, a to je jako važno. Nikad nismo osjetili da smetamo. Ali to je Rijeka, ona je oduvijek takva. Ipak je to multikulturalan grad koji prihvaća drugačije, koji prihvaća sve. Mi smo to zaista osjetili na najbolji mogući način. Znam o čemu pričam, snimao sam i u nekim drugim gradovima i mjestima.