RIJEKA  Treći put zaredom organizirana večer Book klub Vinske mušice u režiji WoW-ica (Žene i vino), podignula je ljestvicu sveukupnog emocionalnog doživljaja. Kako i ne bi kad su u prostorijama LogoSensa Tatjane Brusich ugostile Zagrepčanku Alis Marić, blogericu i vlasnicu portala Čitaj knjigu koja je za ovo druženje odabrala razgovor ali i raspravu o dva pročitana naslova, autobiografiju Marine Abramović »Prolazim kroz zidove« i Milene Agus »Tupa bol«.

Osim blogerice Marić, na posebno izvučene citate iz knjiga raspravu je vodila i riječka WoW-ica Maja Cvjetković, profesorica književnosti. Za blogericu Marić autobiografija Marine Abramović je najbolja autobiografija koju je ikada pročitala jer kako je rekla, brutalno je iskrena i odlučna transformirati svijet i ulogu umjetnosti u njemu, s čime su se sve sudionice večeri složile.

Podijelile su slična razmišljanja i zaključile da je riječ o kultnoj figuri diljem svijeta koju je i magazin Time uvrstio u 100 najvažnijih i najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Margita Belušić Gobić nakon razgovora o knjizi predložila je i vino koje je potaknulo bujicu pozitivnih emocija o autobiografiji Abramović. Izbor je pao na chianti classico, moćno, karakterno vino.

Ona je naglasila da chianti classico mora imati oko 80 posto sorte sangiovese i biti staro godinu dana. Ono je divlje, moćno, puno arome, teško i doista prija uz svjetski poznatu Marinu Abramović, kazala je Belušić Gobić.

– Premda knjižica »Tupa bol« ima samo 116 stranica, prepuna je strasti, ljubavi i čarolije zamišljanja. Malo je reći da ćete je progutati. Prvenstveno, zbog stila pisanja ove fantastične talijanske književnice, a drugo, zbog zanimljivog prepričavanja životne priče jedne neimenovane Sardinjanke koja je gotovo cijeli svoj život provela na tom mediteranskom otoku… otkrila je Alis Marić.

– Pripovjedačica je njezina unuka koja je pronašla dnevnike i zapise nakon smrti svoje bake. Je li baka Sardinjanka na kraju spoznala ljubav i pronašla sreću, u kakvom je braku živjela, može li brak iz prikladnosti biti uspješan, tko je bio otac njenog jedinog djeteta, dječaka koji će postati slavni svjetski glazbenik i zašto joj je teška bolest bubrega promijenila tijek života, pročitajte sami, kazala je Marić.

»Kako li je samo voljela Cagliari i more i svoje selo i taj miris drva, ognjišta, konjske balege, sapuna, žita, rajčica, toplog kruha. Ali ne koliko i njega, Veterana. Njega je voljela više od svega…« Ovo je samo jedan od citata koje su WoW-ice dobro pretresle i zaključile da uz čitanje ove knjige ide nešto što se moglo piti na Sardiniji u to doba. Mirisno, puno bukea, najsličnije što su našle, bilo je talijansko vino sorte »vermentino«, jedne od tri autohtone sorte koje uspijevaju na Sardiniji. Složile su se WoW-ice i da je ono najsličnije našem bijelom sauvignonu.