Kvalitetna gradnja

Po brojnosti ostvarenja vila tridesetih godina vodeći je bio David Bunetta čiji je prvi referentni projekt bio onaj za ljetnikovac Kezele na Šetalištu XIII. divizije. Slikovit i dopadljiv, postaje predloškom za buduće Bunettine projekte vila koje su izgledom bile prihvatljive domaćim naručiteljima jer su djelovale »primorski«. Građevine su imale skladne proporcije, dobro osmišljen unutrašnji raspored, četverovodna krovišta dubokih streha, a pročelja rastvorena balkonima i lođama polukružnih otvora.

   Davida Bunettu je za projekt i gradnju vlastite vile na Pećinama angažirao i Viktor Ružić, ban Savske banovine i ministar pravde u Kraljevini Jugoslaviji. Ružić na temelju Bunettinog projekta iz 1937. gradi dvokatnu obiteljsku vilu na terenu između vila

Vilima Gattija i Dragutina Ciottija (danas Pećine 5). Vila je karakteristična upravo po trijemu polukružnih lukova, čije je pročelje u razini ukopanog suterena obloženo kamenim klesancima, dok je u ostalom dijelu fasade korištena suha žbuka Terrabona koju je tridesetih godina proizvodilo poduzeće Samoborka iz Zagreba, zbog kvalitete i otpornosti na loš utjecaj slane morske vode tada najviše u upotrebi, o čemu svjedoči stanje fasada sušačkih vila koje su i danas u dobrom stanju.

Interijer rađen prema namještaju

Posebno je zanimljivo da su dimenzije interijera vile (reprezentativni salon s blagovaonicom) bile određene prema mjerama namještaja iz urbane vile Viktora Ružića u Strossmayerovoj ulici br. 26, odakle je pokućstvo doneseno. Naručitelj, koji je bio i nadareni slikar (podučavao ga je Božidar Jakac), pozorno je i s pažnjom sudjelovao u oblikovanju obiteljske vile na Pećinama, izrađujući crteže arhitektonskih detalja (kapitela vanjskih stupova) i unutrašnje opreme (rasvjetnih tijela), ugrađujući u korpus građevine, okolnih terasa i stepeništa kamene elemente sa srušenih povijesnih zdanja u Sušaku i Rijeci (Kortila, kapelice sv. Lovre, stare Guvernerove palače).

   Okoliš vile je iz praktičnih razloga uređivan usporedo s njezinom izgradnjom jer je teren izvorno bio teško prohodna i strma gromača na kojoj je valjalo formirati terase i nasuti zemlju kako bi se omogućio pristup s ceste na višoj koti. Istovremeno je sazidano i pristanište za brodice koje su dovozile potreban građevinski materijal tijekom trajanja radova.

   Kultiviranju i ozelenjavanju Pećina doprinos privatnih investitora je nemjerljiv, ali i dalekosežan, a posljedice toga snosimo i danas, budući da je zbog privatnih posjeda koji sežu gotovo do ruba obale onemogućen u značajnom dijelu slobodan pristup moru, kao i uređenje obalne šetnice planirane u više navrata u prvoj polovici 20. stoljeća, čemu težimo i danas…