Filmski festival

67. Berlinale ugošćuje i sumanutog Akija Kaurismakija

Dragan Rubeša

Aki Kaurismaki prije projekcije filma u Berlinu / Reuters

Aki Kaurismaki prije projekcije filma u Berlinu / Reuters

Poslije afričkih izbjeglica u Calaisu iz »Le Havrea«, sada će u uvodnom kadru iz ugljene prašine utovarene u štivu teretnog broda koji je netom doplovio u Helsinki izroniti glava slijepog putnika sirijskog izbjeglice



Novi komad Akija Kaurismakija »Druga strana nade« još je jedna varijacija na sve ono što je ludi Finac snimio zadnjih desetak godina. Poslije afričkih izbjeglica u Calaisu iz »Le Havrea«, sada će u uvodnom kadru iz ugljene prašine utovarene u štivu teretnog broda koji je netom doplovio u Helsinki izroniti glava slijepog putnika sirijskog izbjeglice. Nakon što je u kupaonici željezničke stanice isprao crnilo s lica, prijavljuje se na policijsku stanicu zatraživši politički azil, ali mu je on odbijen jer je finsko Ministarstvo vanjskih poslova procijenilo da situacija u Alepu nije tako dramatična.


No on nekako uspije pobjeći iz prihvatilišta za azilante te se skriva u stražnjem dvorištu jednog od onih tipičnih kaurismakijevskih restorana, smještenog na dalekoj gradskoj periferiji.


Lokal se doduše ne zove »Dubrovnik«, već »Zlatna pinta«, iako im je interijer praktički identičan. Samo što njegov zid krasi ogromno platno s portretom Jimija Hendrixa. Inače, restoran je kupio jedan trgovački putnik koji je prodavao košulje i kravate, i to od novca zarađenog na pokeru, zadržavši njegove stare radnike – konobaricu, konobara, kuhara – ali i neizostavnog psa Koistinena. Sirijac Kaled ubrzo postaje dio njihove utopijske ugostiteljske unije čije je pripadnike združila ista čemerna sudbina.


Politička satira




No posao u početku ne ide najbolje pa mijenjaju naziv restorana u »Imperial Sushi« kako bi bili u trendu, odjenuvši samurajska kimona. Potom počinju organizirati plesne zabave s bendovima koji prizivaju Kaurismakijevu autorsku prošlost. A onda japansku kuhinju mijenja večer indijske kuhinje pa je restoran preimenovan u »Gandhi«. Da se Kaledu ne dogodi krvavi bliski susret s glavatim pripadnicima neonacističke »Armije za oslobođenje Finske«, učinilo bi nam se kao da smo se zaustavili u šezdesetima. Jer Kaurismaki i dalje vjeruje da svijet može biti ljepše i bolje mjesto za život. A tako se i mi osjećamo nakon njegove projekcije – ljepše i bolje. Iako se sve svodi na tematsku i stilsku reciklažu koja ide unedogled. Neodoljivu.


I austrijski filmski debitant Josef Hader, u svojoj zemlji poznatiji kao popularni kabaretski performer i komičar, sondira europske noćne more u humornom diskursu. Samo što motiv izbjeglica zamjenjuje motiv raširenih otkaza u novinskim kućama u kojima se zrcale osobni strahovi austrijske srednje klase. Junak njegove političke satire »Wilde Maus« (glumi ga sam autor) glazbeni je kritičar koji završava na ulici, uz motivaciju da njegovi seriozni i ponekad zajedljivi tekstovi u eri infotainmenta ne donose profit.


Na njegovu reakciju da će tim potezom njegovi čitatelji krenuti u prosvjede, glavni urednik mu kaže, »Zar su tvoji čitatelji još živi?” Zato kreće u osvetu te se združuje s bivšim školskim kolegom s kojim će restaurirati stari tobogan smrti u Prateru, kad Haderov komad počinje balansirati negdje na pola puta između Seidla i Canteta (šifra: »Time Out«), ali i manirizma i tikova belgijskog autorskog tandema Kervern & Delepine, s Haderom kao austrijskom varijantom Benoitea Poelvoordea, gdje lunapark postaje drugi život, dok igra života postaje humorna igra. Iako se Hader puno bolje snalazi kao komičar nego kao scenarist.


Mehanizme političke satire rabi i sumanuti kammerspiel britanske redateljice Sally Potter (»The Party«) koji se snažno oslanja na jezik teatra, iako je riječ o autoričinu originalnom tekstu, odnosno filmskom scenariju, a ne adaptaciji kazališnog djela. On bi to doduše mogao biti, jer praktički svaki kadar priziva zajedljive satire Alana Ayckbourna.


Dugoočekivani Gray


Priča se vrti oko domjenka na koji Kristin Scott Thomas poziva najuže prijatelje kako bi s njima proslavila svoj politički uzlet, nakon što biva imenovana ministricom u sjeni. Ulogu DJ-a preuzima njen muž nalik oronuloj olupini (Timothy Spall podvrgnut drastičnoj dijeti), a među uzvanicima su njena cinična sestra (sjajna Patricia Clarkson), za koju su rezervirani najsumanitiji one-lineri, njen muž Nijemac zaluđen New Ageom i budizmom (Bruno Ganz), njena lezbijska prijateljica koja dolazi u društvu svoje cure (Emily Mortimer) te financijski mešetar na kokainu (preglumljeni Cillian Murphy), čiji pištolj skriven iza firmiranog sakoa priziva staru dobru Čehovljevu maksimu, uz saznanje da ministričin muž ljubuje s njegovom ženom. Iako pucanj nećemo čuti.


U programu »Berlinale Special Gala« prikazan je i dugoočekivani komad Jamesa Graya »The Lost City of Z«, adaptacija istoimenog u nas prevedenog djela Davida Granna (Izgubljeni grad Z) o irskom kartografu i pukovniku Percyju Fawcettu (glumi ga Charlie Hunnam), kojeg je Kraljevsko geografsko društvo angažiralo da iscrta granicu između Brazila i Bolivije, iako se njegova misija pretvorila u istinsku avanturu koju je ponovio u nekoliko navrata, nakon što mu je vodič spomenuo nekakav izgubljeni grad nalik Eldoradu koji se krije u srcu amazonske prašume.


Dok se on borio s crnim panterama i piranama te pokušao izbjeći kišu urođeničkih strelica u društvu novinara Roberta Pattinsona, njegova predana žena (Sienna Miller, izvrsna) brinula se o njihovoj brojnoj djeci, nadajući se da će joj se muž vratiti živ i zdrav.


No njegova treća misija na koju je poveo svog tada već tinejdžerskog sina završit će kobno. Iako je njihov nestanak obavijen velom misterija, Gray je sve to garnirao dostatnom dozom Coppoline estetike (šifra: »Apokalipsa danas«), iako je najefektnija scena ona herzogovska s urođenicima koji usred amazonske prašume promatraju izvedbu Mozartove opere, s pjevačicama u perikama i krinolinama.


Ubrzo će u Manausu biti izgrađena famozna opera, ali to Graya previše ne zanima. Kao što je ostao ravnodušan na sve one užase koje su nad urođenicima u tom istom periodu počinili kolonijalisti u perverznoj pohlepi za kaučukom.