Tomislav Gojmerac zatražio je od nakladnika, glavnoga urednika dnevnika Novi list i portala novilist.hr da bez promjena i dopuna na istom mjestu programskog prostora i na istovrijedan način na koji je 7. srpnja 2018. bila objavljena informacija „Obitelj naprijed, ostali stoj?“, autorice Tihane Tomičić, u sljedećem tiskanom i e-izdanju Novog lista objavi ispravak netočnih i nepotpunih informacija objavljenih u tom članku u našim elektorničkim i tiskanim medijima, sve sukladno članku 40. u vezi sa člankom 21., 22. i 23. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13).

Ispravak koji nam je poslao Tomislav Gojmerac objavljujemo u cijelosti:

“Članak Tihane Tomičić „Obitelj naprijed, ostali stoj?“, od 7. srpnja 2018. sadržava niz netočnih tvrdnji i uvreda.

Sporni tekst pokušava predstaviti moje podnošenje prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke, koju je donijela ministrica Divjak, politički motiviranim. No, moj prijedlog nije potaknut političkim razlozima niti se oni mogu igdje pronaći u samom Prijedlogu.

Sadržaj i naslov spornoga teksta teže prikazati moju inicijativu ocjene ustavnosti Odluke Blaženke Divjak kao postupak usmjeren protiv dobrobiti učenika, što je neistina.

Imputirajući da moj potupak ima veze s dvjema udrugama civilnoga društva i da predstavlja njihov napad na ministricu Divjak te da ima veze s referendumskim inicijativama, na neprofesionalan me se način pokušava prikazati kao čovjeka  bez vlastitoga mišljenja i stajališta, bez slobode misli i djela.

Upravo suprotno, slobodnom voljom, kao savjestan otac i građanin, ukazao sam na samovolju ministrice Divjak, koja mimo hrvatskih zakona i ustavnopravno neprihvatljivim postupanjem pokušava opstruirati demokratske procese te nas takvim svojim postupanjem ostavlja na zečelju Europe.

Udruge spomenute u članku, kao ni njihovi čelnici, ničim i ni na koji način nisu uključeni u podnošenje mojega prijedloga ocjene ustavnosti niti su o njem do medijskih konstrukcija. Mirele Lilek u članku u Jutarnjem listu od 11. lipnja 2018., odnosno P.N. u članku u Vašem listu od istog datuma imali ikakve spoznaje.

U spornom članku vrlo izbirljivo spomenuta i uopćena moja suradnja samo s jednom udrugom i izdvojeno je moje članstvo u upravnom odboru druge udruge, sve u pokušaju da se moj prijedlog ocjene ustavnosti poveže s njima.

Pri tom je grubo prešućena činjenica da sam kao suradnik – gostujući predavač o nizu tema prethodnih godina sudjelovao na predavanjima različitih organizatora (Grad Zagreb, odgojno-obrazovne ustanove, itd.), odnosno da sam bio i jesam član upravnih odbora različitih udruga (strukovnih, športskih, itd.).

U spornom je tekstu tendenciozno izdvojeno predavanje o jednoj ustavnoj odredbi (Roditelji odlučuju o odgoju svoje djece), iako me se moglo predstaviti i kao suradnika primjerice Grada Zagreba i člana upravnog odbora Hrvatskog društva za dječju neurologiju. K tome je neistinito navedeno da je projekt „Roditelji odlučuju o odgoju svoje djece“ projekt Centra za prirodno planiranje obitelji.

U članku je nepotpuno i tendenciozno izneseno da sam predložio postupanje analogno odluci Ustavnog suda iz 2013. kojom je ukinuta odluka o uvođenju zdravstvenoga i spolnoga odgoja u škole.

Moj prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti potkrijepljen je s čak osam (!) odluka Ustavnog suda iz radoblja od 2000. do 2015., iz kojih proizlazi da postupanje ministrice Divjak ne može biti društveno korisno i da je ustavnopravno neprihvatljivo.

K tome, za citiranu odluku je neistinito da je navedeno da „je bila ispolitizirana protiv tadašnje Milanovićeve vlade“: tekst odluke Ustavnog suda jasno kazuje da je odluka donesena jer „… proces pravnog uređenja i implementacije programa zdravstvenog odgoja… tekao je i teče na način koji dijelom nije u suglasnosti s temeljnim demokratskim načelima…“ i jer … država nije ispunila svoju procedrualnu ustavnu obvezu…“.

Blaženka Divjak neargumentirano me u članku ektiketira i vrijeđa nazivajući me „ekstremnom skupinom“ a predmetni Prijedlog „skandaloznim“. Zabrinjava da to i tako čini državni dužnosnik, ministar u jednoj vladi.

Ministričine teza da je moje obraćanje Ustavnom sudu „želja za zadržavanjem naših škola i obrazovanja u tamnici, možda čak ne 19. stoljeća, nego srednjega vijeka“ je ničim argumenitrana, neistinita, nedobronamjerna i smisla lišena konstrukcija.

Autorica teksta me u članku neargumentirano etiketira i vrijeđa nazivajući me „uimeobiteljašem“ i „stanovitim gospodinom Gojmercem“, moje legitimno ustavno pravo „nevjerojatnom zamišlju“ i „da nije tragično, bilo bi smiješno“, moje liječničko zvanje, pedijatrijsku i neuropedjatrisku specijalnost, roditeljstvo i savjest „konzervativno rigidnim nastojanjem“.

Svojom su objavom novilist.hr i Novi list ponovno doveli čitatelje u zabludu glede merituma moga Prijedloga Ustavnom sudu, prešućujući razloge njegova podnošenja, impliciraju izmišljene, neistinite teze, imputirajući postojanje političkih motiva i povezanost podnošenja prijedloga s pojednim udrugama civilnog društva i njihovim aktivnostima, diskreditirajući i vrijeđajući mene kao podnositelja Prijedloga i diskreditirajući spomenute udruge te pokazujući da podupiru neobjektivno novinstvo.