Prijetnje, reketarenje...

Pismo Tina Bojanića predsjednici: Otkako sam se vratio u Hrvatsku suočen sam s pokušajima prijevare svake vrste

Asja Perović, dr. med.

Foto: Duje Klaric / CROPIX

Foto: Duje Klaric / CROPIX

Najgora je prisutnost splitskih reketara koji su proglašavajući se herojima rata, zbog toga što sam Hrvat iz dijaspore zahtijevali da im platim kao što plaćaju ostali restorani i kafići u Palači



Poštovana,


odlučio sam uputiti Vam ovo pismo kako bih izbjegao krvoproliće u našem Splitu. Hrvat sam iz Argentine, a budući da potječem s otoka Hvara, točnije iz Staroga Grada, hrvatska narodnost mi je priznata 2006. godine. Kao pisac i novinar živio sam u mnogim zemljama, ali uvijek s gorućom željom da ću jednoga dana živjeti u našoj ljubljenoj domovini Hrvatskoj.


 U potrazi za prilikom naišao sam na rodnu kuću Marka Marulića, smještenoj u Dioklecijanovoj palači. Iz poštovanja prema zemlji koja me prigrlila kao svoga i zbog književnog pobratimstva, odlučio sam se upustiti u mukotrpan posao restauracije Marulićeve rodne kuće. Sada, u njegovoj rodnoj kući, svi Hrvati mogu popiti kavu ili podići čaše u znak zdravice u bar-čitaonici kako bi odali počast Ocu Hrvatske Književnosti. S ponosom mogu reći da se u brojnim Hrvatima i mnogobrojnim posjetiteljima iz cijeloga svijeta rodilo zanimanje za Marka Marulića, ali i ostale hrvatske velikane i bogato kulturno nasljeđe. Uvijek sam tvrdio da se Hrvatsku može upoznati i cijeniti zahvaljujući njezinoj bogatoj kulturnoj ponudi, a ne samo zbog njezinih prirodnih ljepota, povijesti ili znatiželje koju je proglašenje dugo priželjkivane neovisnosti izazvalo u svijetu.




 Kao mali ulagač, a za mnoge Hrvate iz dijaspore predvodnik, od početka projekta morao sam se suočiti s pokušajima prijevare svake vrste.


Međutim, najgora je prisutnost splitskih reketara koji su proglašavajući se herojima rata, zbog toga što sam Hrvat iz dijaspore, od rujna 2013. zahtijevali da im platim različite svote novca kao što plaćaju ostali restorani i kafići u Palači. S obzirom da dolazim iz zemlje uništene korupcijom, bio bih neviđeni licemjer kada bih ovdje podržavao radnje koje sam uvijek prezirao i ostavio za sobom na drugom kraju svijeta. Uporno sam odbijao davati mito ili podržavati bilo kakva kriminalna djela, pa tako i tijekom sudskog postupka. Konačno, zbog toga što sam Hrvat iz dijaspore ili zato što preuređeni prostor iznajmljujem od Crkve, ti kriminalci gotovo svakodnevno nisu prestali nanositi štetu mom poslu, uključujući nekoliko okršaja iz kojih sam, zahvaljujući Bogu, izišao kao pobjednik. No, ova situacija izmiče kontroli i postaje izrazito opasna jer nitko ne može toliko dugo odolijevati neprekidnim udarcima. Prijetili su mi smrću i više puta su me tukli. Riječ je o lokalnoj mafiji koju vode Nikola B. i Mario Š., zajedno s njihovim pomoćnikom Robertom B. U službi spomenutih su različiti „plaćenici“ (kako oni sami sebe nazivaju) koji su spremni na sve.


 Nakon što sam nazvao policiju više od stotinu puta; nakon što sam poduzeo zakonske mjere i bio ismijan od suda od kojega sam dobio poziv na Veliki petak 2014. godine kako u tužiteljstvu ne bih našao nikoga; nakon što su u više navrata odbili zaprimiti moju prijavu u različitim policijskim postajama; nakon što su mi priopćili da će, ako umrem od njihove ruke ili ja njih ubijem, moći poduzeti adekvatne mjere kako bi se zadovoljila pravda – obraćam Vam se u molbi za Vašim najpredostrožnijim posredstvom kako bi se izbjeglo prolijevanje krvi.


 Težina ovog slučaja leži u tome što je na mojoj strani nekoliko istinskih heroja Domovinskog rata te grupa Kolumbijaca i Turaka koji se svakodnevno bore s mutnim poslovima u gradu i žele se uplesti u ovaj sukob što ja nikada nisam ni želio, ni tražio. Međutim, bit će dovoljno da me uspiju ubiti i bace moje tijelo na Marjan, kao što su mi prijetili, ili pak da ja povrijedim svoje napadače u obrani rodne kuće Marka Marulića, pa da to rezultira desetcima mrtvih što bi u ovim nemirnim vremenima moglo pokrenuti puno goru lančanu reakciju.


 Ja sam spreman na dijalog kako bi se uspostavio mir za dobrobit grada ili sudjelovanje u pravnim radnjama kojima bi se ovome stalo na kraj. Ali također, spreman sam boriti se i braniti svoju baštinu ukoliko pređu prag moje imovine kako bih, između ostalog, obranio hrvatsku kulturu, ulaganja Hrvata iz dijaspore i poseban prostor namijenjen Crkvi.


23.8.2015. Pokušali su mi spaliti bar, i da nije bilo dobrih susjeda danas više ne bi postojala Marulićeva rodna kuća. Prije dva mjeseca napisao sam ovo pismo upozoravajući na to što će se dogoditi i nitko nije ništa napravio. Već dvije godine prijavljujem napade, a nitko ništa ne poduzima. Što se mora dogoditi kako bi se došlo do rješenja na političkom nivou i kako bi se zaštitio moj fizički integritet, hrvatska kulturna baština, ali i buduća ulaganja iz dijaspore?

S poštovanjem,


unaprijed zahvalni Tin Bojanić